Sadržaj i ishodi sastanka Gospodarsko-socijalnog vijeća od 27. ožujka 2020.

Predsjednik Matice Vilim Ribić iznio je detaljan pregled sjednice GSV-a na kojoj se raspravljalo o paketu mjera za pomoć gospodarstvu te o medijskim najavama suspenzije dijelova Zakona o radu te smanjenju plaća u javnom sektoru:

Jučerašnji sastanak Gospodarsko-socijalnog vijeća u ovom teškom i opasnom vremenu bio je takve važnosti da osjećam potrebu izvijestiti Vas o njegovom sadržaju i mojoj diskusiji.

Vlada je inzistirala da zbog epidemije na sjednici bude najuži sastav oba socijalna partnera. Vlada je pak bila gotovo u punom sastavu (15 ministara).

Sjednica se odvijala kroz izmjenu dva oprečna tona, jedan je bilo polemični, a drugi suradnički.

Na sjednici je predsjednik Vlade upozorio na težinu situacije. Nitko od nas ovdje, rekao je, ne može reći da je svjestan razmjera i posljedica. Ne postoje dvojbe da će pad proizvodnje biti veći nego za vrijeme prošle krize, što će imati duboke posljedice na cijelo društvo i odnose u njemu. Upozorio je da se zaoštrava odnos na relaciji javni sektor i privatni sektor.

Poslodavci su iznijeli primjedbe na mjere koje je donijela Vlada, smatrajući ih nedostatnim, te naglašavali primjere iz proizvodnog sektora u kojem doista već počinje otpuštanje ljudi. Poslodavci traže hitne promijene kako bi se ti procesi mogli efikasno voditi, kako firme ne bi otišle u bankrot. Naime, po njihovom mišljenju, neke stvari se moraju sada hitno izmijeniti jer je bolje da u uvjetima kada nema dovoljne prodaje, a to znači nema niti zarade, pa niti prihoda za isplate plaća, barem ne u iznosima koje su ugovorene ugovorima o radu i kolektivnim ugovorima, bolje je da imaju olakšanu situaciju brze prilagodbe smanjenim prihodima, kako plaća tako i broja ljudi koje moraju otpustiti, nego da firme bankrotiraju, jer onda nitko neće imati niti plaću niti posao, a ne samo neki. To je, ukratko, suština njihovih gledišta. Poslodavci su apelirali na pomoć države i solidarnost svih ostalih (vjerojatno misle na javni sektor).

Ministar financija je odgovorio na niz optužbi iz redova poduzetnika na račun gospodarskih mjera koje je Vlada poduzela (s time da predstavnici HUP-a nisu na tome inzistirali). Ja sam stekao dojam da su te optužbe doista ishitrene i dobrim dijelom neutemeljene, štoviše, da dio poduzetnika bez puno društvene odgovornosti sada pritiskom na Vladu sebi nastoji olakšati položaj više nego što je to nužno. Sada im je država iznimno potrebna, a godinama su govorili da je država prevelika te da je država problem, a ne rješenje. Sada je naglo postala rješenje i, štoviše, od nje imaju nerealna očekivanja. Nije jasno odakle takva agresija da se umjesto odgode naplate poreza i obaveza prema državi traži otpis takvih obaveza. Ako kriza bude trajala kraće vrijeme, onda nije jasno zašto bi se država trajno odrekla poreznih prihoda. Neka vrate državnim potrebama ono što im je država pomogla. Ako kriza bude dulja, onda će i tako država biti prisiljena na otpis. Očito se radi o pokušaju da se već sada dobije od države novac koji ne mora biti nužan.

Zanimljivo i za mene neočekivano, u Vladi su bili pomalo iziritirani tim napadima pa se moglo čuti iz njihovih redova na sjednici i u kuloarima komentare tipa: “rad i organiziranost zdravstvenog sustava vraća povjerenje građana u državu i njene institucije” (Marić), ili npr. “državni proračun ne služi gospodarstvu, već cijelome društvu”, ili npr. “mi moramo izvući pouke iz ove krize, i u državi osigurati potrebnu samodostatnost, u poljoprivredi, u proizvodnji zdravstvene opreme i nadasve u razvoju znanosti jer nas u ovoj situaciji ovdje izvlači znanost” (Božinović), ili npr. “sada oni koji su stalno napadali državu da je neefikasna i prevelika, da su porezi i proračun preveliki, sada od nje očekuju da ih spašava iz tog istog proračuna”.

Važno je istaći još jedan detalj, tj. predstavnici Vlade istakli su kako je ovo tegobno vrijeme istovremeno i prilika, tj. prilika za transformaciju pretežno rentijerske ekonomije u proizvodnu ekonomiju.

Sindikati su otvorili pitanje potajnog rada na izmjenama i dopunama Zakona o radu, do kojeg su došli svojim kanalima, što je dva-tri dana bila medijska tema i prije sjednice. Uspjeli smo ishoditi reakcije svjetskih sindikalnih centrala na adresu predsjednika Vlade. U isto vrijeme su se najavljivala smanjenja plaća u javnom sektoru, na što sam kao predsjednik Matice javno reagirao.

Na sjednici sam iznio naša stajališta (vidi niže), a Mladen Novosel je uvodno naglasio da sindikati nisu nerazumni, da znaju kakvo vrijeme dolazi i da su spremni za nužne prilagodbe, ali da se to ne može i ne smije raditi bez njih. Sindikati su i u prošloj krizi bili faktor odricanja i potpisivali su revidirane kolektivne ugovore na nižoj razini prava kako bi spasili radna mjesta. Radnici neće raditi na svoju štetu i nema potrebe lomiti takve stvari preko koljena zakonom, ali će njihova prisutnost biti jamac da neki ne ulove u mutnome. Slično je govorio i Krešo Sever.

Predsjednik Vlade je na to odgovorio da Vlada nije planirala smanjenje plaća u javnom sektoru i da to nitko iz Vlade nije govorio. Zanimljivo, slično je za HUP rekao i njegov direktor. Što se izmjena Zakona o radu tiče, tu izmjenu također, kaže on, Vlada nije inicirala i on sam ne zna ni za kakav zakonski prijedlog, te je tražio od ministra Aladrovića da mu objasni o čemu se radi. Ovaj je rekao da nema službenog zakonskog prijedloga od strane Ministarstva rada, da se u ministarstvu rade razne simulacije koje su daleko od bilo kakvih političkih odluka. Proizlazi, prema riječima predsjednika Vlade, da niti će se smanjivati plaće u javnom sektoru, barem ne sada, niti će se ići u izmjene Zakona o radu.

Takvom decidiranom stajalištu proturječi ponavljano apeliranje nekih ministara na odricanje i solidarnost s privatnim sektorom te upozoravanje HUP-a na neizdrživost sadašnjih regulacija. Stekao sam dojam da su ti apeli zapravo najave ili priželjkivanje poteza suprotnih premijerovim riječima. U meni je nesigurnost u dosege i ozbiljnost razgovora izazivalo i to što je dio ministara tijekom diskusije radio na laptopima, a mnogi su, uključujući i premijera, bili prečesto na mobitelima i slali SMS poruke.

Osobito je važno bilo pitanje izvora financiranja pomoći gospodarstvu. Kao što smo i ranije već s vama komunicirali, nema u ovom vremenu drugog načina nego deficitarnog i inflatornog financiranja. Dakle, dobro smo predvidjeli, jer je Marić ponovio ono što je rekao javno: deficit i suficit više nisu u fokusu. Naravno, otvara se pitanje koliko dugo takvo financiranje može trajati. Nešto o tome u mom izlaganju koje slijedi.

IZLAGANJA PREDSJEDNIKA MATICE NA SJEDNICI GSV-A

Poštovani premijeru, poštovani članovi i ministri! Kao prvo, dopustite mi da pohvalim sazivanje sjednice i međusobni razgovor u ovom zlokobnom vremenu. Jako je važno da naši ljudi znaju što Vi planirate, ali i da Vi znate kako oni vide probleme. Kao drugo, dužan sam iskazati svim nositeljima zdravstvenog sustava i sustava civilne zaštite pohvalu i priznanje za dosadašnje napore. Teško je hvaliti kada ljudi umiru, ali je dojam da država dobro radi u ovom segmentu. Imam jednu malu zadršku, naime, nije mi jasno zašto ne idemo na masovna testiranja, kao u nekim zemljama. Naime, imam neposredni primjer supruge našeg zaposlenika, koja je imala simptome slične korona virusu, telefonski je tražila da se testiranje izvrši, ali su je odbili, već su je uputili na Kliniku za infektivne bolesti, gdje su ona i suprug s dvoje djece sjedili nekoliko sati u autu čekajući na red, jer djecu nemaju kome ostaviti. Iz toga zaključujem, da ako nema testiranja, da broj zaraženih mora biti znatno veći nego što se to objavljuje (napomena: nitko od prisutnih na ovo pitanje nije u raspravi odgovorio).

Što se tiče gospodarske situacije, dopustite mi da počnem s citatom jednog od najbogatijih ljudi svijeta Warrena Buffeta, koji te stvari dobro razumije: „Ako si u rupi, i iz nje želiš izaći, onda prestani dalje kopati.“ Pod rupom ovdje misli na pad potražnje i proizvodnje, a pod kopanjem na smanjenje kupovne moći stanovništva. Prošla kriza nas je podučila tome kakve negativne posljedice ima politika koja je radi uravnoteženja proračuna smanjivala javnu potrošnju i kupovnu moć građana. Radilo se tako u većini europskih zemalja, pa i u Hrvatskoj posebno, uslijed čega je došlo do zagušene proizvodnje, izostanka investiranja, do neotvaranja novih radnih mjesta, a starih je nestajalo i posljedica je dramatični gubitak stanovništva i iseljavanje. Moram reći nešto što nije popularno i možda će zvučati grubo. Ali od korona virusa u smislu nacionalnih interesa teži je problem iseljavanje. S iseljavanjem smo izgubili više ljudi nego u Domovinskom ratu i daleko više nego što ćemo izgubiti s korona virusom, čak i u najcrnjim scenarijima. Mi ne možemo voditi borbu protiv gospodarskih posljedica ove epidemije, a da još veći problem nemamo uvijek na umu.

S olakšanjem sam primio riječi ministra Marića da deficit i javni dug nisu Vladi više primarni ciljevi. Hvala Bogu da od toga odustajemo jer primarni cilj bilo koje ekonomske politike, ako ima u fokusu blagostanje narodne većine, mora biti proizvodnja i radna mjesta. Budući da i Europska unija odustaje od svojih pogrešnih politika pa i najveće zemlje u njoj donose odluke o nevjerojatnim fiskalnim stimulansima, potpuno je jasno što treba raditi. Svi ulaze u deficitarno i inflatorno financiranje. Europska komisija i Vijeće odustaju od ograničenja iz Pakta o stabilnosti o visini javnog duga i deficita, visina koja i ovako nije odgovarala zemljama poput Republike Hrvatske. Trebali smo od toga odustati i ranije, imali bismo šansu povećati proizvodnju i smanjili bismo iseljavanje, ali očito zbog međunarodnih okvira to nismo učinili. Vjerojatno taj sustav regulacije nakon ove krize neće preživjeti pa je prilika da se odmah pripremamo za ekonomsku politiku bez njega, imajući stalno na umu demografsku kataklizmu. Treba se nadati da će u Njemačkoj shvatiti ono što neki u EU-u traže, a to je nešto nalik na Marshallov plan, jer ako toga ne bude, teško da će i EU preživjeti. S takvim planom bi mnogi naši gospodarski i društveni problemi nakon epidemije nestali, ili se barem bitno umanjili.

Sada se svi bavimo likvidnošću gospodarskih subjekata i, naravno, to je više nego potrebno, ali likvidnost je jedna strana problema. Očuvanje potrošnje i potražnje je druga strana. Država tu mora imati agresivnu i aktivnu ulogu. Primjerice, zašto ne bi država na tri mjeseca zaposlila 5 ili 10 tisuća ljudi, ili barem osigurala plaće za te radnike, koji bi mogli preuzeti dostavu od trgovina do domaćinstava temeljem online ili telefonske narudžbe. Ljudi su imobilizirani, kupoprodajne transakcije su reducirane, dio proizvoda uopće se ne kupuje, proizvođači takve robe su najugroženiji. Treba sve napraviti da se i takva roba prodaje. Država bi time pomogla održavanju potrošnje, ljudi ne bi morali izlaziti, jer su trgovine potencijalni izvor zaraze, a dio ljudi koji izgubi posao sada u privatnom sektoru našao bi ga na ovom poslu.

Nema supstituta za aktivnu ulogu države u ovom trenutku. Nitko drugi to ne može, niti Crkva, niti sindikati, niti mediji. Danas se vidi koliko griješe svi oni koji su tražili slabu državu i javni sektor. Neki i sada traže smanjivanje javne potrošnje i državnih plaća kada nasušno treba spašavati potrošnju i proizvodnju.

Naravno, deficitarno i inflatorno financiranje nije moguće unedogled, i vjerojatan je trenutak kada to više neće biti moguće niti drugim zemljama.

Vidim da su moguća dva scenarija. Prvi se odnosi na iduća tri mjeseca i pretpostavlja obuzdavanje epidemije. U tom scenariju deficitarno je zaduživanje imperativ i ne treba ga ograničavati, a smanjenje plaća je samoubilačka mjera.

Međutim, ako se dogodi da epidemija uništi turističku sezonu ili potraje preko ljeta tada vjerojatno nastupaju potpuno druge okolnosti. Tada se kriza prolongira na neodređeno vrijeme i urušavanje proizvodnje mora imati za konzekvencu smanjenje razine življenja na svim područjima. Mi smo tada spremni sjesti za stol i o svemu odgovorno razgovarati.

Inače, za kraj, danas sam razgovarao s predsjednicom Sindikata medicinskih sestara koja me upozorava da su sestre iznimno zabrinute što će biti s njihovim plaćama i povišicom. Svaka najava smanjenja plaća u ovom trenutku djeluje destruktivno na društvenu koheziju i stabilnost ljudi.

ODGOVOR PREMIJERA I MINISTRA ČORIĆA

Premijer se osvrnuo na moje pitanje o plaćama sestara i pomalo ljutito zamolio da prenesemo ljudima da ne nasjedaju na lažne vijesti. Vlada i članovi Vlade nigdje nisu rekli da će se plaće smanjivati, a pogotovo ne medicinskim sestrama.

Ministar Čorić je pohvalio spremnost svih u raspravi za odricanje i solidarnost s privatnim sektorom te se složio s mojom tvrdnjom da je sada potražnja presudna, ali je upozoravao da ćemo tu potražnju teško očuvati, jer smo zaključani u gospodarskoj neaktivnosti.

REPLIKE PREDSJEDNIKA MATICE

Imao sam tri replike. Prvo, upozorio sam da smo suglasni s odricanjima, ali samo pod uvjetom da to ima smisla, jer neka odricanja mogu biti kontraproduktivna, kao što je smanjenje javne potrošnje i plaća samo produbilo krizu tijekom financijske globalne krize. I druge su države zaključane u gospodarskoj neaktivnosti, tj. zamrznute, ali unatoč tome lansiraju ogromne stimulanse, i to ne samo gospodarstvu, već izravno i građanima. Kada to ne bi imalo smisla i bilo nemoguće, onda to ne bi niti činili. Nisam rekao, ali sam trebao, da je dužnost države otključati tu neaktivnost, na svaki način.

Upozorio sam premijera da nije točno da nitko iz Vlade nije govorio o smanjenju plaća u javnom sektoru. Samo ovdje, rekoh, sjede dva ministra koja su to govorila, i sjedi predstavnik HUP-a koji je to govorio, iako nam sada govori da nije.

Zatim sam pitao premijera što je sa stožerom za spas gospodarstva, pohvalivši tu ideju, i tražeći da i sindikati budu u njemu, jer će sada u vremenu smanjenih društvenih resursa početi otimačina oko istih, pa će se interesni sukobi upakiravati u ideologije i teorije (premijer je i tamo i kasnije javno rekao da će i predstavnici sindikata biti u tom savjetu).

I na koncu, upozorio sam da su neki ministri, koji su zagovarali pad plaća javno, dodali: ali ne zdravstvu, vojsci ili policiji. Tko onda ostaje? Ostaje jedino obrazovanje i znanost s obzirom na broj zaposlenika. S obzirom da su prosvjetni radnici daleko od očiju javnosti u ovom trenutku, a da se u fokusu svi oni koji rade na poslovima spašavanja imovine i ljudi, morao sam posebno upozoriti da su prosvjetni radnici trenutno u posebno teškim uvjetima, jer rade s djecom online, nemaju cijeli razred na okupu i često moraju individualno komunicirati s učenicima u vježbama i provjeri razumijevanja gradiva u okviru odgovarajućeg konteksta. Potrebno je čestitati i prosvjetnim vlastima, jer prema svim izvorima kojima ja raspolažem, online nastava jako dobro funkcionira. I zato se ni na koji način ne smiju prosvjetni radnici dovesti u drugačiji ili diskriminirajući položaj jer upravo sada rade za našu djecu, kao nikada do sada.

Ekonomski analitičari o ideji ministra rada: Plaće u javnom sektoru rezati, ali selektivno

Ministar rada i mirovinskog sustava Josip Aladrović u petak je nakon sjednice Gospodarsko-socijalnog vijeća (GSV) ustvrdio da se mirovine neće mijenjati, ali bi plaće zaposlenih mogle proći korekciju zbog utjecaja aktualne krize s koronavirusom.

Većina ekonomista s kojima smo razgovarali i koji su o toj temi raspravljali slaže se sa stavom da bi plaće u javnom sektoru trebalo smanjivati, s tim da su neki za to da se sa smanjenjem plaća krene odmah, a neki tek ako se kriza produlji nakon svibnja. No, svi se slažu da bi rezanje plaća trebalo biti selektivno, odnosno da se plaće ne bi trebale dirati zaposlenima u nekom od tri sektora: zdravstvu, vojsci i policiji. Neki pritom drže kako bi, osim selektivnosti, smanjivanje plaća trebalo biti progresivno, odnosno provedeno tako da se najmanje plaće ne smanjuju, nego samo veće plaće ili neka kombinacija tog modela. Svi se, međutim, slažu da ove godine svakako ne bi trebalo doći do ugovorenog rasta plaća za državne i javne službe.

Čuvanje potrošnje

Mihaela Bronić iz Instituta za javne financije u Aktualnom osvrtu, objavljenom u subotu pod naslovom “Vlada u raljama pandemije: kako osigurati zdravlje i stanovništva i gospodarstva i javnih financija?”, navela je da “čim prestane zdravstvena ugroza, Vlada treba potaknuti domaću potražnju jer poticanje ponude (pomaganje poduzećima i obrtima da održe proizvodne kapacitete) ima smisla samo ako će netko kupovati ta dobra i usluge”.

“Stoga treba napraviti ozbiljnu analizu mogućnosti i smisla dugoročnog smanjivanja plaća u javnom sektoru. Domaća osobna potrošnja već je godinama najvažniji generator rasta BDP-a, a prema podacima DZS-a udio osobne potrošnje u BDP-u je 2019. iznosio 57 posto. Prema posljednjim dostupnim podacima Međunarodne organizacije rada, u hrvatskom je javnom sektoru 2014. radilo oko 31 posto ukupno zaposlenih (u općoj državi 19 posto, a u javnim poduzećima 12 posto). Smanjenje njihovih plaća znači i smanjenje njihove kupovne moći te smanjenje njihove osobne potrošnje. Međutim, ima smisla analizirati mogućnosti progresivnog kratkoročnog smanjivanja plaća u javnom sektoru, vodeći računa da se ne smanje najniže plaće, ali niti plaće onima koji su na prvoj liniji borbe, zdravstvenim djelatnicima, policiji, vojsci, vatrogascima”, ističe Mihaela Bronić, ali i navodi kako će “sigurno biti teško povući crtu kome bi se trebale, odnosno mogle smanjiti plaće, a kome ne, ovisno o povećanom angažmanu izazvanom borbom s koronom i s posljedicama potresa”.

Iva Tomić s Ekonomskog instituta također drži da ne bi trebalo brzati sa smanjivanjem plaća, ali bi trebalo odustati od ovogodišnjeg povećanja plaća. “Ako se, pak, bude išlo u smanjivanje plaća, onda bi se trebalo ići u selektivni i progresivni model. Država svakako treba smanjiti rashode, ali bi plaće, pogotovo male, trebale biti izuzete iz te štednje, kao i mirovine”, rekla nam je Iva Tomić.

Hitne mjere

Njezin kolega s Ekonomskog instituta, Danijel Nestić, dijeli mišljenje o potrebi selektivnog, moguće i progresivnog modela smanjenja plaća, ali drži da se odmah treba krenuti s tom mjerom.

“Koliko se uštedi tom mjerom u javnom sektoru, proporcionalno će se pomoći radnicima s malom plaćom u pogođenom privatnom sektoru i ta bi mjera bila pravedna, a ne bi smanjila ukupnu potrošnju jer bi radnici s malim plaćama u privatnom sektoru potrošili taj novac”, rekao nam je Nestić, dodajući da bi prethodno trebalo provesti pregovore sa sindikatima.

Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta već nam je prije kazao kako bi Vlada trebala proglasiti višu silu zbog koronavirusa, što bi joj omogućilo da reugovori kolektivne ugovore ako sindikati ne bi pristali na smanjenje plaća, a to bi se onda isto omogućilo i privatnom sektoru. I on bi u smanjenje plaća u javnom sektoru krenuo odmah, selektivno.

Maruška Vizek, ravnateljica Ekonomskog instituta, u svom je javnom istupu za Tportal navela kako bi se plaće najviše trebale smanjiti u državnim tvrtkama i lokalnoj upravi, a manje državnim i javnim službama, a ne bi trebalo dirati zdravstvo i policiju.

Velimir Šonje, vlasnik Arhivanalitike, u svojim komentarima zastupa tezu o potrebi smanjivanja plaća u javnom i državnom sektoru, ali uz selektivni pristup.

Brze reforme

No, Boris Vujčić, guverner HNB-a, u intervjuu Jutarnjem listu izjavio je da je sada, iako je već desetljećima zagovornik strukturnih reformi od kojih se značajan dio odnosi na smanjivanje javnog sektora i uloge javnog sektora u gospodarstvu, “puno manje pogodno vrijeme za takve poteze i dodatno smanjivanje potražnje i povećanje nezaposlenosti”. “Upravo sada je ispravan i jedini mogući odgovor onaj koji su mnogi zagovarali kad nije trebalo, fiskalna ekspanzija i povećavanje deficita, kako bi se donekle ublažile posljedice ovakvog snažnog šoka na strani potražnje i ponude te očuvao što veći broj radnih mjesta i poduzeća”, rekao je šef monetarne vlasti.

Vilim Ribić, predsjednik Matice sindikata javnih službi, u svom je priopćenju, pak, naveo kako bi sindikati mogli pristati na smanjenje plaća, ako kriza potraje dulje od tri mjeseca.

SSSH predsjedniku Vlade RH: Odustanite od ideje suspendiranja radnih prava!

SSSH je uputio otvoreno pismo predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću s porukom: Odustanite od ideje suspendiranja radnih prava!

Otvoreno pismo prenosimo u cijelosti:

Poštovani predsjedniče Vlade Republike Hrvatske,

Prema neslužbenim informacijama kojima Savez samostalnih sindikata Hrvatske ( SSSH) raspolaže u ovome trenutku, Vlada RH ponovo u suradnji s HUP-om, pod pritiskom i ostalih lobističkih poslodavačkih asocijacija, izrađuje propis kojim planira suspendirati radna i socijalna prava hrvatskih radnika!

Nedavno smo uputili poslodavcima u privatnom sektoru apel da u ovim otežanim uvjetima života i rada ishitreno ne otpuštaju radnike te da poštuju pozitivne propise i kolektivne ugovore (KU). Uputili smo ih da izmjene KU dogovore sa sindikatima kao i način rada u ovim teškim uvjetima, te ih podsjetili na uspješnu suradnju tijekom nedavne globalne krize.

No, HUP, hrvatska “perjanica” poslodavačkih asocijacija u monopolističkom položaju kao jedina dobrovoljna poslodavačka udruga (što im je država davno omogućila, ali nećemo sad o tome), ponovo “lovi u mutnom”, ponovo traži da Vlada RH za njih odradi prljavi posao i omogući im jednostrano odlučivanje o radnicima u ovim neizvjesnim I teškim vremenima!

Dok dobro uređene države-članice EU postižu tripartitne dogovore kako se zajednički nositi s ovom dosad neviđenom krizom i kako ublažiti ekonomske i socijalne posljedice (Italija, Austrija, Slovenija…), u Hrvatskoj se ni tinta na novom tripartitnom Sporazumu o osnivanju GSV-a nije osušila, a Vlada i HUP su opet u bipartitnoj suradnji iza leđa sindikata, kao i prije Sporazuma. Naime, u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava izrađen je Nacrt prijedloga zakona o uređenju radnih odnosa u okolnostima proglašene epidemije bolesti COVID -19 s Konačnim prijedlogom zakona, bez ikakvih najava ili savjetovanja sa sindikatima, posebice nas u privatnom sektoru.

Predlagali smo da država osigura prihode radnika (Danska čak sa 75 posto sufinancira radnike da ostanu doma i u narednom periodu ne rade) jer time pomaže i radniku i poslodavcu, no HUP je i tu dogovorio sve za poslodavce. Naime, ako vlada neposredno pomaže poslodavcima, upitno je hoće li se to preliti i na radnike, a ako očuva prihod radnika, to će se neupitno preliti i na poslodavce jer im pokriva trošak plaća. Još jednom podsjećamo kako je riječ o javnim sredstvima. Naše iskustvo govori kako poslodavci koriste potpore, a radnike ponovo isporučuju državi na brigu, na isplatu naknada za nezaposlenost, što je dvostruki trošak za državu. Dakle, potporom radnicima država plaća jednom, a potporom poslodavcima često najmanje dvaput!

Poštovani predsjedniče Vlade,

Prvo, svatko tko tvrdi da je zakon kojim se radnike ostavlja na milost i nemilost jednostranim odlukama poslodavaca, jedino i/ili najbolje rješenje – ne govori istinu! Nedavno ste prozvali one koji koriste situaciju za vlastiti profit, a ovi zahtjevi HUP-a su upravo to: pribavljanje koristi poslodavcima na teret svih drugih u društvu!

Drugo, uređeno društvo ima mehanizme upravljanja promjenama. Tripartitni socijalni dijalog upravo je mehanizam dogovaranja o rješenjima od interesa za sve tri strane, a u korist društva. Koristite ga, a ne suspendirajte!

Od Vas očekujemo da odustanete od suspenzije radnih i socijalnih prava, jer biste time omogućili kaos te da očuvate prihoda radnika, a time i poslovanje poslodavaca, jer ćete tako sigurnije postići ciljeve.
Kada je riječ o Vašoj vladi, samo otvorenom i korektnom suradnjom u interesu hrvatskih radnika i društva, u nama ćete imati odgovorne partnere.

Kako napisati odluku o radu od kuće ili odluku za smanjenje plaće zbog korona-krize

RRIF je zbog velikog broja upita i izvanredne situacije u kojoj se poslodavci trenutno nalaze, odlučio na jednome mjestu objaviti ogledne primjere odluka koje poslodavcima stoje na raspolaganju za vrijeme pandemije. 

Ogledni primjeri služe kao pomoć poslodavcima prilikom donošenja konkretnih odluka i nužno ih je prilagoditi potrebama i okolnostima svakog pojedinog slučaja – stoji na internetskim stranicma RRIF-a. 

Ogledne primjere možete preuzeti OVDJE

U pripremi Zakon o radu za vrijeme epidemije. Suspendirao bi sva bitna prava zaposlenika?

Donošenje toga zakona, koji ima radni naslov: “Zakon o uređenju radnih odnosa u okolnostima proglašene epidemije bolesti COVID -19”, očekuje se u najkraćem roku.

ako saznajemo iz upućenih izvora, Vlada priprema donošenje zakona koji bi za vrijeme epidemije regulirao pitanja iz radnih odnosa drukčije nego Zakon o radu, točnije – suspendirao bi većinu zajamčenih prava radnika! Indikativno je da se zakon ne bi odnosio na državne i lokalne službenike, jer njihova radna prava uređuju posebni zakoni, nego samo na realni sektor; radnike prepuštene na milost, društvenu odgovornost i mogućnosti poslodavaca.

Donošenje toga zakona koji ima radni naslov: “Zakon o uređenju radnih odnosa u okolnostima proglašene epidemije bolesti COVID -19”, očekuje se u najkraćem roku, a njime bi se, privremeno, za vrijeme epidemije, poslodavcima omogućilo sljedeće: mogućnost smanjivanja plaće putem pravilnika o radu do minimalne plaće te ukidanje prava radnika na isplatu jednokratnih materijalnih prava mogućnost jednostranog isključenja pojedinih odredbi kolektivnih ugovora (materijalna prava i sl.) pravo poslodavca da ponudi radniku dodatak ugovora o radu kojim bi se u vremenskom trajanju važenja odluke o proglašenju epidemije skratilo ugovoreno radno vrijeme i time ugovorila plaća niža od prvotno ugovorene mogućnost jednostrane odluke poslodavca o radu na izdvojenom mjestu rada (rad od kuće) mogućnost drukčijeg uređenja prava na naknadu plaće zbog prekida rada do kojeg je došlo zbog okolnosti proglašene epidemije bolesti COVID-19 (dakle, smanjivanja naknade) isključenje odredbe o primjeni povoljnijeg prava za radnika iz članka 9. Zakona o radu pravo poslodavca da donese odluku o korištenju godišnjeg odmora radnika bez roka obavijesti od 15 dana mogućnost donošenja odluka o rasporedu ili promjeni rasporeda radnog vremena radnika isključenje obveze savjetovanja s radničkim vijećem te isključenje traženja suglasnosti od radničkog vijeća neobaveza periodičnih pregleda radnika na poslovima s posebnim uvjetima rada za vrijeme epidemije bolesti COVID – 19 (uvjerenja bi vrijedila do daljnjega).

Uza sve strahove koji su sada isplivali, od bolesti i elementarnih nepogoda, ne treba posebno naglasiti kakvu vrstu egzistencijalnih strahova budi ovakvo nešto. Čekamo očitovanje Vlade i nadležnog ministarstva. 

Odluka o uvođenju nužne mjere posebne organizacije ustanova soc. skrbi i drugih pružatelja soc. usluga za vrijeme proglašene epidemije bolesti COVID-19

Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku svim pružateljima usluga socijalne skrbi proslijedilo je Naputak o postupanju Ministarstva zdravstva te Preporuku postupanja prema specifičnim mjerama zaštite vezano uz nCoV bolesti (COVID-19) HZJZ.

Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku svim pružateljima usluga socijalne skrbi proslijedilo je Naputak o postupanju Ministarstva zdravstva te Preporuku postupanja prema specifičnim mjerama zaštite vezano uz nCoV bolesti (COVID-19) Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ).

Naputak o postupanju Ministarstva zdravstva 
Specifične mjere zaštite vezano uz nCoV bolesti (COVID-19)

Skrećemo pažnju svim pužateljima usluga socijalne skrbi na poslanu uputu kao i potrebu redovitog praćenja preporuka na mrežnim stranicama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (www.hzjz.hr), Ministarstva zdravstva (www.zdravlje.gov.hr) i Ravnateljstva civilne zaštite (https://civilna-zastita.gov.hr), na kojima se svakodnevno objavljuju ažurirani podaci u svezi koronavirus.

Molimo pridržavati se uputa koje su još uvijek na snazi!

Obavijest organizacijama civilnoga društva – COVID-19​

NOVO!

16.3.2020.

Preporuke osobama s invaliditetom i javnosti vezano uz koronavirus Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom

19.3.2020. 

Odluka o organizaciji rada centara za socijalnu skrb i pružatelja usluga socijalne skrbi za vrijeme trajanja epidemije COVID-19

20.3.2020.

Opravdanost ograničenja održavanja osobnih odnosa djece smještene u udomiteljske obitelji, ustanove i kod drugih pružatelja socijalnih usluga s roditeljima i/ili članovima obitelji

Upute obrtima registriranima za obavljanje djelatnosti dadilje

23.3.2020.

Zbrinjavanje beskućnika za vrijeme trajanja epidemije COVID 19 i organizacija rada pučkih kuhinja

24.3.2020.

Uputa za pružanje usluge osobne asistencije

26.3.2020. 

Odluka o uvođenju nužne mjere posebne organizacije ustanova soc. skrbi i drugih pružatelja soc. usluga za vrijeme proglašene epidemije bolesti COVID-19​

S obzirom na daljnji razvoj epidemiološke situacije u RH uzrokovane virusom SARS-CoV-2, a s ciljem trenutačne zaštite života i zdravlja pučanstva u RH, uvodi se nužna mjera posebne organizacije ustanova soc. skrbi kojima je osnivač RH, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave za vrijeme dok traje proglašena epidemija bolesti COVID-19.

Odluka o uvođenju nužne mjere posebne organizacije ustanova soc. skrbi i drugih pružatelja soc. usluga za vrijeme proglašene epidemije bolesti COVID-19

Smanjivanje plaća javnom sektoru dodatno će ugroziti opstanak radnih mjesta

Pandemija koronavirusa nanosi ogromne gubitke svjetskim ekonomijama, a i hrvatsko gospodarstvo trpi značajne štete koje Vlada namjerava ublažiti nizom mjera. Među ostalim prijedlozima čuju se i oni za smanjenjem plaća u javnom sektoru. Na te je prijedloge oštrim priopćenjem reagirao predsjednik Matice hrvatskih sindikata Vilim Ribić:

“U ovom vremenu nesigurnosti i tjeskobe očekuju se žrtve, odricanja i obzirnost svih prema svima. Međutim, neke žrtve ne moraju biti korisne, već štoviše mogu biti štetne za gospodarske i nacionalne interese Republike Hrvatske. Ovih dana višekratno je ministar gospodarstva izrekao da treba smanjiti plaće u javnom sektoru. To su isto tražili i neki oporbeni političari, predstavnici HUP-a i neki neoliberalni analitičari.

Kao sindikalist, koji solidarnost među ljudima smatra najvećom vrijednošću, podržavam svako odricanje pa i smanjivanje plaća javnih i državnih službi ako bi to doista osiguralo opstanak radnih mjesta. Međutim, smanjivanje plaća to ne može osigurati, naprotiv samo će dramatično pogoršati stanje gospodarstva, poduzetnika i ugroziti radna mjesta.

Svaku krizu obilježava njen najveći problem, a to je pad ukupne potražnje. Zato što radnici gube radna mjesta, a firme se zatvaraju, država ima veće troškove za socijalne potrebe, dok istovremeno se proračun slabo puni (zato što mnogi ne mogu kupovati i time plaćati poreze jer su izgubili plaće). Ako ljudi ne kupuju onda poduzetnici nemaju kome prodati svoje proizvode, a u takvoj negativnoj klimi ne pada im na pamet investirati. Stara radna mjesta se gase, novih radnih mjesta nema, prihodi proračuna padaju…

I što onda raditi? Samo su dva odgovora.

Prvi daju proroci neoliberalizma i tržišnog fundamentalizma traže smanjivanje javne potrošnje i plaća u javnom sektoru, jer po njima treba osigurati financijsku stabilnost pa će onda tržište samo proraditi. Kao da država ima kasicu prasicu pa ako iz nje daje jednima ne može dati i drugima. Takve su ideje prevladavale tijekom zadnje krize od 2009. do 2015. godine, čak i u Europskoj komisiji pa su primjenjivane širom Europe (ali, nota bene, ne i u SAD-u!). U Europi je rezultat bio katastrofalan, produbio je i produljio krizu do 2014. godine, dok su SAD iz krize izašle već 2010. godine. Takve politike u istočnoj i južnoj Europi, uključujući i Hrvatsku imale su dramatične konzekvence po budućnost nacije jer zagušeno gospodarstvo nije pet godina otvaralo nova radna mjesta, što je dovelo do masovnog iseljavanja.

Drugi odgovor je spašavanje potražnje pod svaku cijenu, jer spašavanjem potražnje spašavamo kupnju koja održava proizvodnju i radna mjesta. U Europi su naučili lekciju pa više nikome ne pada na pamet savjetovati smanjivanje plaća (tzv. “austerity” politike, ili kako su to kod nas krivo preveli, “mjere štednje”). Naprotiv, sada EU savjetuje maksimalne fiskalne injekcije iz državnih izvora. Sama Europska centralna banka tiska 750 milijardi eura, a Bijela kuća je upravo objavila da će plasirati najveće stimulanse u povijesti u iznosu od 2 bilijuna dolara građanima i poduzetnicima radi spašavanja potražnje, tj. radnih mjesta.

Običan građanin se može pitati: a kako će naša Država te novce naći, kako će pokriti jaz između slabih prihoda i većih rashoda? Odgovor je jednostavan: onako kako to rade baš sve države na ovom svijetu i onako kako to domaćinstva i firme nikada ne mogu – tiskanjem novca i zaduživanjem. Centralne banke, pa i naša HNB, stvorile su velike količine novog novca i Država se još uvijek može jeftino zadužiti i transferirati novac tamo gdje je najpotrebnije kako ne bi došlo do potpune paralize.

Uostalom, zbog toga Europska komisija upravo donosi odluke o suspenziji ograničenja vezanih za javni dug i deficit za sve zemlje Europske unije. Ne može deficit i javni dug biti prioritetniji od spašavanja potražnje, proizvodnje i očuvanja radnih mjesta u uvjetima ograničenog kretanja stanovništva i smanjenja kupoprodajnih transakcija. Na pitanje tko će vratiti dugove, odgovor glasi: bit će isto kao i u svim drugim zemljama. Državni dug se uvijek vraća iz buduće proizvodnje.

Prijedlog o smanjenju plaća podsjetio me je na čuvenu izreku Warrena Buffeta, jednoga od najbogatijih ljudi svijeta (koji to razumije za razliku od naših ministara): Ako ste u rupi i želite iz nje izaći morate prestati dalje kopati.

U ovako zlokobnim okolnostima baca nas u depresiju činjenica da ovo sve nije poznato ljudima koji bi to trebali imati u malom prstu, jer sjede u Vladi (Horvat), u oporbi (Mrak-Taritaš, Škoro, Maras), kao i nekima koji se predstavljaju se kao neovisni analitičari. Smanje li se plaće za 250 tisuća radnika, a to znači primanja za oko 700 000 naših građana, posljedica će biti još pogubnija na i ovako ugroženu proizvodnju, a to će neminovno utjecati na daljnji val iseljavanja odmah po prestanku teškoća s virusom.

Ljudi koji nude maloumna rješenja o smanjivanju plaća u javnom sektoru ili su temeljito nekompetentni ili su dogmati zastali u vremenu kao zatočenici svojih anakronih zabluda. To nisu zagovornici poduzetničke klase, već obrnuto, njeni najveći štetočine. Na moje iznenađenje, predsjednik Milanović, neki je dan pokazao da ovaj puta jako dobro razumije što treba raditi ekonomska politika. Kao njegov kritičar dosadašnjih promašaja, ovim putem mu čestitam na sposobnosti da se nosi s činjenicama.

I na koncu dvije riječi s aspekta racionalnoga i ljudskoga. Otvara se pitanje, kome bi to zeloti poduzetničkog sektora u javnom sektoru smanjiti plaće? Kome? Zdravstvenim radnicima, kojima čestitam na svemu što za nas ovih dana rade. Policajcima? Vojsci koja raščišćava ulice nakon potresa? Ili možda opet obrazovanju, jer naša djeca nisu tako važna, zar ne?

Takvi zahtjevi odraz su egoizma, neznanja i bezobzirnosti cijelog jednog segmenta društva, i oni unose nemir i razbijaju koheziju među ljudima u ovako teškim vremenima. Zbog toga bi u razumnoj državi bilo nužno postaviti pitanje kompetentnosti ministra gospodarstva.

Takvi zahtjevi na tragu su shvaćanja o državi kao problemu, a ne rješenju. Treba li ikome u ovim okolnostima dokazivati da bez države nema rješenja.”

Izvor:
https://www.matica-sindikata.hr/smanjivanje-placa-javnom-sektoru-nece-osigurati-opstanak-radnih-mjesta/

Radni odnosi: pitanja i odgovori – koronavirus.hr

Kako regulirati radne odnose u novim okolnostima, kako se reguliraju plaćeni i neplaćeni dopust. Lista pitanja i odgovora nadopunjavat će se i ažurirati kako bude promjena.

Koje su obveze radnika u odnosu na izvršavanje ugovorenih poslova? 
U odnosu na izvršavanje ugovorenih poslova, obveza je primjene svih zakona i propisa kao i u redovitim uvjetima.
Posebno se naglašava da je radnik dužan pridržavati se svih sigurnosnih i zdravstvenih mjera u skladu sa Zakonom o radu, Zakonom o zaštiti na radu te drugim zakonima i propisima (npr. Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, kojim je propisana obveza postupanja u skladu s mjerama za zaštitu od zaraznih bolesti koje se propisuju tim zakonom ili propisima donesenim na temelju njega).

U skladu sa Zakonom o radu, prilikom sklapanja ugovora o radu i tijekom trajanja radnog odnosa, radnik je dužan obavijestiti poslodavca o bolesti ili drugoj okolnosti koja ga onemogućuje ili bitno ometa u izvršenju obveza iz ugovora o radu ili koja ugrožava život ili zdravlje osoba s kojima u obavljanju ugovorenih poslova radnik dolazi u dodir.
Prema Zakonu o zaštiti na radu, obveza je radnika da poštuje i izvršava obveze iz radnog odnosa s dužnom pažnjom, te da vodi pri tome računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika.


Koje su obveze poslodavca pri organizaciji rada u slučaju izvanrednog stanja? 
Poslodavac je dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika, u skladu s posebnim zakonom i drugim propisima, u ovoj situaciji na isti način kao i redovitim uvjetima.
Osim toga, sukladno Odluci o proglašenju epidemije bolesti COVID – 19 te obvezama iz Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, poslodavac je dužan pratiti upute Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ), te preporuke Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske i drugih nadležnih tijela.

Trenutne preporuke za poslodavce dostupne su na stranicama HZJZ-a koje je potrebno redovito pratiti radi ažuriranja s najnovijim informacijama.

Odredbom članka 17. Zakona o zaštiti na radu, propisana je obveza poslodavca organizirati i provoditi zaštitu na radu, vodeći pri tome računa o prevenciji rizika, u kojem je smislu obavezan zaštitu na radu prilagoditi promijenjenim okolnostima.


Obveze radnika i poslodavca u slučaju rješenja ili drugog odgovarajućeg akta kojim se određuje samoizolaciji? 
Poslodavac i radnik dužni su se u potpunosti pridržavati izdanog rješenja ili drugog odgovarajućeg akta na način kako to određuje poseban propis.
Neobavljanje ugovorenih poslova u navedenom slučaju ne može biti opravdan razlog za otkaz ugovora o radu, niti je radniku dopušteno postupati po uputama poslodavca koje bi predstavljale ponašanje protivno nalogu iz navedenog rješenja odnosno drugog odgovarajućeg akta.
Za vrijeme trajanja samoizolacije, radnik ostvaruje pravo na naknadu plaće sukladno posebnom propisu. Iznimno, u slučaju kada bi se radnik i poslodavac sporazumjeli o radu od kuće u navedenom razdoblju, radniku pripada pravo na plaću.

Koje su mogućnosti poslodavca u slučaju izmijenjenih okolnosti uslijed epidemije bolesti? 
U situacijama poremećaja poslovnih aktivnosti poslodavca uzrokovanih epidemijom, poslodavac bi, u svrhu očuvanja zaposlenosti i radnih mjesta te provođenja mjera zaštite od širenja virusa, u skladu sa Zakonom o radu mogao: uvesti nejednaki raspored radnog vremena
 promijeniti raspored radnog vremena radnika
 radno vrijeme preraspodijeliti
s radnikom ugovoriti skraćivanje radnog vremena (s punog na nepuno radno vrijeme)
donijeti odgovarajuću odluku koja bi imala utjecaj na organizaciju radnog vremena (npr. uvođenje smjenskog rada, organizacija rada u timovima i sl.) 
koristiti mogućnost u određivanju odmora i dopusta Godišnji odmor

U okviru Zakonom o radu propisanih prava na odmore, poslodavac može donijeti odnosno prilagoditi raspored korištenja godišnjih odmora radnika novonastaloj situaciji.
Pri tome i nadalje postoji obveza primjene Zakona o radu u pogledu savjetovanja i obavješćivanja radnika o istom.

Plaćeni dopust

Za razliku od navedenog, pravo na plaćeni dopust utvrđuje se u skladu sa Zakonom o radu i drugim izvorima prava kojima je propisano u kojim slučajevima i u kojem vremenskom trajanju radnik može koristiti to pravo.

Neplaćeni dopust

Neplaćeni dopust koji podrazumijeva mirovanje radnog odnosa radnika, poslodavac bi mogao  utvrditi, ali na zahtjev radnika. Iako u navedenom slučaju nema obveze uplate doprinosa za obvezna osiguranja, poslodavac ih može, ne odjavljujući radnika, uplaćivati na najnižu osnovicu sukladno posebnom propisu

Prekid rada

U skladu sa člankom 95. stavkom 3. Zakona o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran. Ako samim Zakonom o radu, drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

Uzimajući u obzir posebne okolnosti, odnosno odluku ministra zdravstva o proglašenju epidemije COVID-19 sukladno Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (Narodne novine, br. 79/07, 113/08, 43/09, 130/17), te preporuke stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, a u svrhu sprečavanja širenja epidemije, mišljenja smo kako bi poslodavac mogao na temelju tih propisa i utvrđenih mjera donijeti odluku temeljem koje radnici ne bi bili u obvezi rada, sve dok su takve mjere na snazi, ali bi poslodavac imao obvezu isplate plaće tim radnicima u punom iznosu.

Može li poslodavac odrediti rad od kuće?
U skladu sa Zakonom o radu, jedan od bitnih sastojaka ugovora o radu je mjesto rada, a u radnom odnosu, poslodavac i radnik dužni su se pridržavati odredbi ugovora, te poštivati odredbe Zakona o radu i drugih propisa iz radnog odnosa. Pri tome napominjemo da su vrste ugovora o radu propisane Zakonom o radu te da se rad na izdvojenom mjestu rada uređuje odredbom članka 17. toga Zakona.
Međutim, u slučajevima bitno promijenjenih okolnosti, a koje se nisu mogle unaprijed predvidjeti niti spriječiti, a kakva se situacija ostvarila u uvjetima epidemijskog i pandemijskog širenja bolesti COVID – 19, poslodavac i radnik bi mogli na određeno vrijeme sporazumno izmijeniti odredbe ugovora o radu o mjestu rada, odnosno u daljnjem razvoju takve izvanredne situacije, poslodavac bi, postupajući u skladu s odredbom članka 7. stavka 2. Zakona  o radu, mogao pobliže odrediti mjesto i način obavljanja rada u prostoru koji nije prostor poslodavca, već neko drugo mjesto, ali isključivo samo dok traju navedene okolnosti.
Pri tome bi postojala obveza poslodavca da takvom radniku osigura uvjete za rad, da vodi brigu o organizaciji posla i sigurnosti radnika, opremi potrebnoj za obavljanje rada te radnom vremenu i odmorima koje je dužan osigurati u skladu sa zakonima. Jednako tako, postojala bi obveza radnika da poštuje i izvršava obveze iz radnog odnosa s dužnom pažnjom, te da vodi pri tome računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika.
Napominjemo kako je odredbom članka 17. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, 71/14, 118/14, 94/18 i 96/18) propisana obveza poslodavca organizirati i provoditi zaštitu na radu, vodeći pri tome računa o prevenciji rizika, u kojem je smislu obavezan zaštitu na radu prilagoditi promijenjenim okolnostima.

Da li je poslodavac dužan u slučaju rada od kuće radniku osigurati uvjete za rad? 
Obveza je poslodavca da takvom radniku osigura uvjete za rad, da vodi brigu o organizaciji posla i sigurnosti radnika te radnom vremenu i odmorima koje je dužan osigurati u skladu sa zakonima. Jednako tako, postojala bi obveza radnika da poštuje i izvršava obveze iz radnog odnosa s dužnom pažnjom, te da vodi pri tome računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika.

Da li radnik ostvaruje pravo na plaću kod rada od kuće? 
U slučaju rada od kuće, radnik ostvaruje pravo na svoju ugovorenu plaću, za razliku od situacije u kojima ne radi, pa stoga ostvaruje pravo na naknadu plaće.

Koje su obveze poslodavca u odnosu na provođenje mjera zaštite na radu? 
S obzirom na novonastale izvanredne okolnosti, poslodavac u svrhu održanja radnog odnosa te zaštite zdravlja i sigurnosti radnika, može koristiti svojim temeljnim zakonskim pravom da pobliže odredi mjesto i način obavljanja rada dok traju navedene okolnosti.

Pri tome, u smislu provedbe zaštite na radu, mišljenja smo da se razdoblje obavljanja poslova u prostoru koji nije prostor poslodavca (rad od kuće), kada se radi o poslovima s niskim rizicima (administrativni i slični poslovi) može proširiti na razdoblje sve dok traju izvanredne okolnosti zbog kojih je poslodavac radi prevencije i zaštite od širenja zarazne bolesti prisiljen omogućiti rad radnicima od svoje kuće.

Stan, kuća ili drugi prostor u kojem radnik obavlja poslove s malim rizicima za poslodavca, nije objekt namijenjen za rad već stambeni objekt ili objekt druge namjene, pa se stoga ne može zahtijevati ispunjenje svih sigurnosnih zahtjeva za mjesto rada u smislu propisa zaštite na radu pa će se odredbe propisa zaštite na radu primjenjivati u mjeri u kojoj je to moguće, uz brigu o tome da sigurnost i zdravlje radnika ne budu ugroženi.

Kako poslodavac vodi evidenciju o radnom vremenu radnika koji radi od kuće? 
U skladu sa radno pravnim propisima, poslodavac je obavezan voditi točnu evidenciju o radnom vremenu radnika, bez obzira gdje obavlja svoje ugovorene poslove, odnosno dužan je voditi podatke o radnom vremenu potrebne za ostvarivanje prava iz radnog odnosa i za radnike s kojima ima sklopljen takav ugovor o radu. Pri tome, nema zapreke da evidenciju vodi i sam radnik, no odgovornost za točno vođenje evidencije je na poslodavcu.

Kako poslodavac vodi evidenciju o radnom vremenu radnika u slučaju privremenog prekida obavljanja poslova, odnosno rada radnika? 
U odnosu na vođenje evidencije o radnom vremenu u takvim slučajevima, poslodavac će u skladu s Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima  evidentirati vrijeme i sate zastoja, odnosno prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.

Može li poslodavac zbog nastalih poteškoća u poslovanju, svojeg radnika uputiti na rad kod drugog poslodavca („posuditi“ ili premjestiti)?
U skladu sa Zakonom o radu, radni odnos se zasniva ugovorom o radu. To je ugovorni odnos koji se zasniva dvostrano obveznim ugovorom, kao rezultatom suglasnosti volja ugovornih strana (radnika i poslodavca) o bitnim sastojcima ugovora o radu.

Privremeno ustupanje radnika između povezanih poslodavaca (što je uređeno posebnim propisom – Zakonom o trgovačkim društvima), uređeno je člankom 10. stavkom 3. Zakona o radu. Kako je prema Zakonu o radu u radnom odnosu obveza obavljanja rada osobna, obveze iz radnog odnosa odnose se na konkretnog poslodavca i konkretnog radnika, koji su stranke sklopljenog ugovora o radu.

Prema Zakonu o radu ne postoji mogućnost jednostrane odluke poslodavca o premještaju radnika ili upućivanju na rad kod drugog poslodavca.

Dakle, bez obzira na postojanje činjenice da je proglašena epidemija bolesti COVID -19, ustupanje radnika bi bilo moguće samo ako se radi o povezanim poslodavcima u smislu Zakona o trgovačkim društvima.

Može li poslodavac radnika uputiti na korištenje slobodnih dana umjesto isplate prekovremenih sati? 
Zakonom o radu je propisano pravo radnika na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

Mogućnost odobravanja slobodnog dana radniku umjesto isplate povećane plaće za prekovremeni rad nije regulirano Zakonom o radu, već isto može biti predmet uređenja kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, kao što se na jedan od navedenih načina propisuje i visina povećanja plaće za otežane uvjete rada iz članka 94. Zakona.

Zakonsko pravo radnika koji je radio prekovremeno isključivo je pravo na povećanu plaću. Stoga korištenje slobodnog dana umjesto isplate povećane plaće za prekovremeni rad, pod uvjetom da je na prethodno opisani način uređena takva mogućnost, može doći u obzir isključivo ako na to pristane sam radnik.

UDAR NA DRŽAVNI PRORAČUN TEŽAK 1,8 MILIJARDI KUNA Riječ je o dugu čiji korijeni sežu u vrijeme Sanaderove vlade, a sudovi su stali na stranu radnika

Sprema li se novi udar na državnu blagajnu, odnosno formalno ustanove iz sustava javnih i državnih službi kao poslodavaca, ukupne težine oko 1,8 milijardi kuna i to bez sudskih troškova i kamata koje bi taj iznos mogle udvostručiti?

Kako su nam potvrdili u nekoliko sindikata javnih službi, djelatnici, prije svega u školstvu i znanosti, krajem prošle godine počeli su dobivati pravomoćne i ovršne sudske presude u svoju korist, na temelju tužbi kojima su potraživali isplatu duga nastalog zbog nepovećanja osnovice plaća od šest posto u 2016. godini.

Riječ je o dugu čiji korijeni sežu u 2006. kada su sindikati javnih i državnih službi sklopili sporazum sa Sanaderovom vladom kojim je utvrđeno da će osnovica za izračun njihovih plaća rasti 2007., 2008. i 2009. godine godišnje za po dva posto. Međutim, recesija je te obveze onemogućila, a sindikati su, ukratko, pristali da se ta obveza privremeno stornira i to sve dok rast realnog BDP-a na međugodišnjoj razini ne dosegne dva i više posto tijekom dva uzastopna tromjesečja.

Automatski rast

To se i dogodilo 2015.. Od prosinca 2015. trebale su se automatski aktivirati obveze o rastu osnovice. Međutim, iz tadašnje vlade Zorana Milanovića, ali i Državnog zavoda za statistiku, tvrdilo se da rast nije bio dva posto nego su, prvi put ikada, rast BDP-a izrazili na četiri decimale i ustvrdili da on ne iznosi dva posto, nego 1,9998 posto.

Zahvaljujući tom “manevru”, izbjegnuta je obveza uvećanja osnovice za razdoblje od kraja 2015. do kraja siječnja 2017. To šestpostotno uvećanje za oko 240.000 javnih i državnih službenika na godišnjoj razini iznosilo bi 1,8 milijardi. Osnovicu su za 2016. godinu izbjegle uvećati i kasnija Oreškovićeva te Plenkovićeva vlada, pa sindikatima i njihovim članovima nije preostalo drugo nego tužbama potraživati svoja prava.

Nekoliko sindikata javnih službi, odnosno njihovih članova, podiglo je dosad takozvane pilot-tužbe, a u prvom stupnju sudovi u različitim krajevima zemlje donosili su različite presude – većinom za, ali neki i protiv radnika. Čini se da se sudska praksa vremenom ustalila, pa su drugostupanjske, pravomoćne presude koje u posljednje vrijeme stižu sa županijskih sudova iz cijele zemlje – uglavnom u njihovu korist.

– Da, točno je. U zadnje vrijeme desetak naših članova dobilo je pravomoćne sudske presude i to s različitih županijskih sudova, čak i sa Županijskog suda u Zagrebu, a negdje su već počele i isplate – potvrdio je Vilim Ribić, glavni tajnik Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja. Igor Radeka, predsjednik Velikog vijeća istog sindikata, najavljuje kako će ovo otvoriti put podizanju masovnih tužbi i za ostale članove.

– Kada dođe vrijeme za to, sindikat će preuzeti rizik podizanja tužbi i za ostale članove. – kaže profesor Radeka. U tom sindikatu doznajemo kako su podigli ukupno 50 pilot-tužbi, većina ih je na prvom stupnju riješena u korist djelatnika, kao i zasad njih deset u drugom stupnju. To je za sindikate važno jer pokazuje da, osobito u slučaju pravomoćnih presuda, županijski sudovi iz cijele Hrvatske, čini se, zauzimaju istu praksu. To bi moglo biti i presudno za ishod revizije nekih od ovih postupaka koji su već pokrenuti pred Vrhovnim sudom.

Školski sindikat Preporod, odnosno šest učiteljica iz tog sindikata, prvi su pokrenuli pilot-tužbe još u studenome 2016.. Kako je potvrdio Željko Stipić, čelnik Preporoda, sve pilot-tužbe dobivene su u prvom stupnju, a jedna od učiteljica iz Čakovca krajem prosinca na Županijskom sudu u Osijeku dobila je i pravomoćnu presudu te ju je poslodavac (škola) dužan obeštetiti u ukupnom iznosu od 7887,27 kuna sa zateznim kamatama.

Masovne tužbe

– Smisao ‘pilota’ je da se uspostavi sudska praksa i da se s većom sigurnosti uđe u masovne sporove. Nemamo dvojbi oko toga da ćemo, kada već država nije ispoštovala obveze, ići u masovne tužbe – najavljuje Stipić.

Rok zastare za podizanje ovih tužbi je kraj 2021., a iz razgovora s ostalim sindikatima državnih i javnih službi doznajemo kako su pravomoćne presude u ovim slučajevima i njima “dale krila” te da su već počeli pripremati teren i obavještavati svoje članove o mogućnosti podizanja tužbi. Na to se spremaju policajci, radnici u zdravstvu i socijalnoj skrbi, državni službenici… Sindikat policije Hrvatske o ovome je, uz određene ograde kako još uvijek nije isključena i mogućnost gubitka tih sporova “zbog različite sudske prakse i revizije Vrhovnog suda”, oko 15 tisuća članova izvijestio na svojim mrežnim stranicama. Kao mogući iznos razlike koju bi sudskim putem svaki pojedinac mogao ishodovati spominju 12 tisuća kuna, plus zatezne kamate.

– Zanimljivo je da su nas iz DSZ-a i bivše Vlade doveli u zabludu o rastu BDP-a od 1,9998 posto, da bi sada sudskim vještačenjem bilo potvrđeno kako je taj rast bio dva posto, što znači da tužbe imaju osnove. Svaki od članova odlučit će za sebe, a mi ćemo im dati podršku – najavljuje Dubravko Jagić, predsjednik Sindikata policije Hrvatske.

– Naš je sindikat podigao četiri pilot-tužbe, ali ni u jednom slučaju presude nisu donesene. Vjerojatno ćemo krenuti u masovne tužbe, a procjene su da bi zaposlenici pojedinačno mogli dobiti oko 4,5 tisuće kuna neto, odnosno oko 5,5 tisuća kuna za osobe s VSS-om, a liječnici još i više – kaže Stjepan Topolnjak, predsjednik Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi.

– Trenutačno smo u izradi prijedloga o mogućnostima i uvjetima zastupanja naših članova prilikom podizanja tužbi. Smatramo kako ima osnova potraživati isplatu duga zbog nepovećanja osnovice za šest posto u 2016. godini – ističe Iva Šušković, predsjednica Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika, dodajući kako tužbe ima pravo podići oko deset tisuća njihovih članova (državni službenici), a pojedinačni iznos duga ovisi o visini plaće svakog zaposlenika.

O dizanju tužbi razmišljaju i u ostalim sindikatima (socijala, kultura), ali najavljuju kako će pričekati ishod revizije Vrhovnog suda. Sve to daje naslutiti kako se državnom proračunu ne piše najbolje.

KONAČNI DOGOVOR Pogledajte što sve službenici i namještenici u javnim službama dobivaju uz povećanje osnovice od 6,12 posto

U Ministarstvu rada i mirovinskoga sustava u utorak je usuglašen tekst Dodatka Temeljnom kolektivnom ugovoru (TKU) za službenike i namještenike u javnim službama, kojim su utvrđena njihova povoljnija prava u idućoj godini, priopćeno je iz Ministarstva.

Dodatkom se osnovica za obračun plaće povećava u idućoj godini tri puta po 2 posto, i to 1. siječnja (plaća u veljači), 1. lipnja (plaća u srpnju) i 1. listopada (plaća u studenome). To čini ukupno povećanje osnovice na godišnjoj razini za 6,12 posto, kaže se u priopćenju.

Također, utvrđeno je da se visina godišnje nagrade za božićne blagdane, kao i regres za korištenje godišnjeg odmora u 2020. godini povećava sa 1250 kuna na 1500 kuna (povećanje od 20 posto).

Dar u prigodi dana Sv. Nikole Dodatkom je povećan s 500 kuna na 600 kuna (povećanje od 20 posto).

Također, službeniku i namješteniku koji odlazi u mirovinu prema Dodatku otpremnina se više neće računati u visini tri proračunske osnovice, već u visini dvije osnovice za obračun plaće.

Potpisivanje Dodatka planirano je u četvrtak u popodnevnim satima, najavljeno je u priopćenju.

Na sastanku su sudjelovali potpredsjednik Vlade i ministar financija Zdravko Marić i ministar rada i mirovinskoga sustava Josip Aladrović, te predstavnici sindikata znanosti i visokog obrazovanja, učitelja, srednjih škola, Preporoda, državnih i lokalnih službenika, socijalne skrbi, zdravstvenog osiguranja, zdravstva i socijalne skrbi, djelatnika u kulturi i medicinskih sestara.