ISPOVIJEST SOCIJALNE RADNICE ‘Kao društvo smo se razboljeli, svakodnevno se susrećemo s toliko patologije. Napala me shizofrena osoba, primila za kosu, digla sa stolice i tresla. Spasio me je zaštitar i na kraju su njega kaznili’

“Što sam prvo pomislila kad sam čula vijesti iz Đakova? Ne znam, teško je reći, bila sam u šoku, zgrožena… Ali opet, da me je iznenadilo – nije. Kako bih vam rekla, mi koji radimo u sustavu socijalni skrbi, na žalost, nismo iznenađeni ovakvim situacijama. Mi smo se kao društvo razboljeli, toliko patologije ima, a mi se s tom patologijom susrećemo svakodnevno jer je to naš posao. Radimo s ljudima koji su u najsloženijim obiteljskim i životnim situacijama, osobama s duševnim smetnjama, osobama s poremećajima u ponašanju, s najranjivijim skupinama… Takav nam je posao, mi nismo elitistička profesija, mi smo pomagačka profesija ljudima koji sami ne mogu riješiti svoje obiteljske i životne situacije i okolnosti”, kaže mi zagrebačka socijalna radnica s dva desetljeća iskustva na ovom poslu o jučerašnjem ubojstvu njezine kolegice.

Zaštitar štiti imovinu a ne ljude!?

Zagreb, 100719. Mirni prosvjed socijalnih radnica i radnika ispred Ministarstva za demografiju, obitelj mlade i socijalnu politiku zbog jucerasnjeg ubojstva njihove kolegice Blazenke Poplasen u Djakovu. Foto: Boris Kovacev / CROPIX

I ona sama je bila žrtva napada. Veli, gotovo da i nema socijalne radnice koja ima staža poput nje, a da nije prošla nešto slično.

“To je, na žalost, neminovno. Nisu neugodnosti samo u uredu, treba znati i da smo na terenu, da ulazimo ljudima u obitelji, u kuću… Netko je imao lošija iskustva, netko je bolje prošao. Mene je jedna štićenica fizički napala na radnom mjestu. Kao i jučer to je bila osoba s duševnim smetnjama, a u svojem shizofrenom mahu me je primila za kosu, digla sa stolice, tresla me…”

Njoj je pomogao zaštitar koji je zadržao napadačicu do dolaska policije i na kraju bio kažnjen za isto!?

“Nitko to jučer nije spomenuo. Dakle, zaštitar nema ovlasti štititi osobe, tj. zaposlenike Centara za socijalnu skrb, nego je on tu da štiti imovinu!? Nije li to suludo? Kad sam ja napadnuta, zaštitar je prekoračio svoje ovlasti. On je tu gospođu primio za ruke, amortizirao njenu silu i – za to je prekršajno odgovarao!?”

Nedugo poslije su imali i ‘malu talačku krizu’, pa su zaštitari jedno vrijeme imali detektore za metal, no i njih su s vremenom ‘izgubili’.

“Da se razumijemo, nisu naši agresivni štićenici krivi, oni su bolesne osobe, a naša uloga je pružanje podrške. No, da bi mi bili njima na usluzi sami moramo imati organiziranu službu da možemo raditi sigurno.”

Na terenu ih štite vozači

Djakovo, 100719. Blazenka Poplasen, socijalna radnica koju je ubio Andrija Dreznjak u pucnjavi u Centru za socijalnu skrb. Na fotografiji: Centar za socijalnu skrb u kojemje radila Blazenka Poplasen. Foto: Vlado Kos / CROPIX

Kako se ona osjećala nakon napada, pitali smo je. Ponovo doći na mjesto gdje je doživjela traumu definitivno nije ugodan osjećaj.

“Sutra, naravno, nisam došla na posao. Bila sam na bolovanju, vrlo kratko, nekih tjedan dana. Nisam čak ni zatražila psihološku pomoć. Tad mi nije bila ponuđena, ali danas se, realno, može dobiti ako je zatražite. Imala sam ‘osobne kapacitete’ da se mogu nositi s time, sama sam to ‘preradila’… Sjećam se da mi je po povratku na posao ponuđen pult koji bi me odvajao od korisnika, ali to sam odbila. Mi moramo biti dostupni korisniku, pa nismo šalterska služba. Zato sjedimo s njima na istoj razini, osoba koja nam dolazi mora se osjećati dostojanstveno. Ne smijemo narušavati njegovo dostojanstvo, tu smo da bi osnažili njegove kapacitete, da bi mu vratili vjeru i samopouzdanje. A i tu ima problema, recimo u dosta centara radi po tri socijalna radnika u kancelariji, pa se pitam kako sačuvati privatnost i dostojanstvo osobe kad vaš kolega istovremeno saslušava drugu, a vama se štićenik treba otvoriti, opustiti…”

Drugi aspekt posla je terenski rad, svaka zaposlenica na redovnoj osnovi provjerava i stanje kod štićenika. No, bez obzira na rizik da i tamo dožive napad, ne mogu sa sobom voditi zaštitare, pa domišljaju razne načine kako bi se osjećale sigurnije.

“Nemamo status službene osobe. Možemo tražiti asistenciju policije jedino kod prisilnih hospitalizacija ili u složenim obiteljsko-pravnim situacijama. Nekad nas u takvim slučajevima ide više na teren, nekad vučemo jadnog vozača sa sobom, kad je muška figura prisutna ipak se osjećamo sigurnije… Mi jesmo osposobljeni za neugodne situacije, imamo svoje vještine i znanja komunikacije itd., to je strahovito važno, da ti možeš sa svojim alatima koje imaš kao stručnjak maksimalno smiriti korisnika. Vjerujem da je i kolegica to jučer sigurno učinila, no unatoč tome izloženi smo velikim rizicima.”

Mnoge ne dočekaju mirovinu

Zagreb, 100719. Mirni prosvjed socijalnih radnica i radnika ispred Ministarstva za demografiju, obitelj mlade i socijalnu politiku zbog jucerasnjeg ubojstva njihove kolegice Blazenke Poplasen u Djakovu. Foto: Boris Kovacev / CROPIX

Dakako, to ima svoju cijenu koju plaćaju zdravljem.

“Želimo pomoći ljudima, svoj posao raditi predano, stručno i radimo ga tako, barem većina nas, međutim to je strašno sagorijevanje na radnom mjestu, s toliko puno stresa… Na žalost, istraživanja se nedovoljno provode, a ja na znam koliko je kolegica već umrlo od karcinoma u svom radnom vijeku ne dočekavši mirovinu.”

S obzirom na sve, našu sugovornicu smo pitali je li ikad požalila što je postala socijalna radnica.

“Ne, suština našeg posla je takva da mi naprosto želimo pomagati. Da nisam socijalni radnik vjerojatno bih bila pravnik i radila na sličnim poslovima jer to se često preklapa. Kad moj korisnik ostvari neko pravo, kada ga zbrinem na adekvatan način, kad mu mogu pomoći savjetom i kad čovjeku vidite zahvalnost u očima, to je neprocjenjivo. Ma, ni ono ‘hvala’ tad nije potrebno. Jednoj gospođi sam doslovno spasila život. Nije imala grijanje u stanu, što nismo znali, i kad sam došla na teren pothlađenu sam je odvezla u bolnicu. Bilo je više sličnih situacija pa mogu reći da sam profesionalna ispunjena kad su u pitanju takve situacije, ali sam profesionalno razočarana u sustav.”

Jedna socijalna radnica radi s 200 štićenika

Zagreb, 100719. Mirni prosvjed socijalnih radnica i radnika ispred Ministarstva za demografiju, obitelj mlade i socijalnu politiku zbog jucerasnjeg ubojstva njihove kolegice Blazenke Poplasen u Djakovu. Foto: Boris Kovacev / CROPIX

Eh, kad smo se dotakli sustava, ukazala nam je samo na jednu stvar, a to je potkapacitiranost.

“I s postojećim normativom nas je premalo. Recimo, na obiteljskopravnim odnosima jedan socijalni radnik radi na 100 obitelji, a na skrbništvu s 200 štićenika. U svijetu su deseterostruko niži normativi. Mi sad govorimo o našim problemima, ali mi smo tu za naše korisnike kojima ne možemo pružiti kvalitetnu uslugu. I još nas opterećuju s ogromnom administracijom… Kad imamo upravni nadzor samo gledaju je li svaki akt upisan u ‘žutu košuljicu’, a nije bitno jesi li nešto napravio na terenu ili nešto korisno za štićenika.”

Kad je riječ o budućnosti, nije pretjerano optimistična: ne vjeruje da će žrtva njezine kolegice doprinijeti boljoj situaciji.

“Tri dana će biti bolje, iza toga će sve ponovo ući u kolotečinu jer nećemo imati vremena baviti se sami sobom. Što bi trebali, zaustaviti sve procese i reći da ćemo sad baviti svojim statusom. Mi nemamo vremena za to.”

Tri četvrtine socijalnih radnika trpi nasilje

Tri četvrtine socijalnih radnika, prema istraživanju sindikata, bilo je tijekom obavljanja posla izloženo agresiji korisnika, odnosno fizičkom nasilju ili ozbiljnim prijetnjama.

Tri četvrtine.

Iznimka su, dakle, oni koji se s nasiljem nisu susreli: teško da postoji ikoja druga javna djelatnost, osim policije, koja uopće može pojmiti ovakvu izloženost nasilju.

Ne treba to posebno čuditi: socijalni radnici rade isključivo s ljudima s najtežim problemima koji očekuju brzo i efikasno rješenje, rade u sustavu koji je desetljećima zapušten i bez adekvatnih alata kojima se problemi rješavaju, u institucijama u kojima – prema službenim sistematizacijama, jer bi prema potrebama posla brojke bile još poraznije – nedostaje između 25 i 30 posto stručnjaka.

Njima se obraćaju ovisnici, obiteljski nasilnici, njihove žrtve, siromašni, bolesni, osobe lišene poslovne sposobnosti, parovi koji se rastaju… Svaka se osoba u trenutku kad ulazi u Centar za socijalnu skrb – a izuzeci samo potvrđuju pravilo – nalazi na dnu: egzistencijalnom, emocionalnom, fizičkom ili nekoj od kombinacija. I dolazi po rješenje.

A socijalni radnici mogu ponuditi onoliko koliko mogu – najčešće malo, tako malo da je posve jasno da će svako rješenje izazvati bijes korisnika i dodati još koju kapljicu na svakodnevnu frustraciju socijalnog radnika.

Je li 800 kuna socijalne pomoći čovjeku koji je ostao bez posla dovoljno da preživi mjesec dok ne nađe novi posao? Nije. Misli li socijalni radnik da mu je to dosta? Ne, naravno da ne misli. Ali ne može ponuditi više.

Žena žrtva nasilja nakon što joj istekne dopušteno vrijeme boravka u skloništu nema gdje s djecom i traži rješenje od socijalnog radnika. A što joj on može ponuditi? Sustav nema niti jedan stan na raspolaganju da u njemu zbrine takvu obitelj. Može im dati jednokratnu pomoć. Misli li socijalna radnica da je to dovoljno? Misli li da je, eto, odlično obavila svoj posao gledajući kako se žrtva vraća nasilniku jer nema gdje drugdje? Ne, osjeća se kao gubitnik.

S ovakvim profesionalnim porazima, s frustracijom koja ne prestaje, socijalni se radnici susreću svaki dan. Uz sve to, moraju se nositi s bijesom korisnika koji ne dobivaju ono čemu su se nadali. Bez obzira na to što najčešće ne mogu osobno ni na koji način utjecati na ono što mogu, a što ne mogu ponuditi, socijalni radnici su jedini do kojih korisnik može doći i jedini na kojima se može iskaliti.

Znači li to da su naši socijalni radnici izvrsni, bezgrešni? Nisu, sasvim sigurno. Ima ih loših, nezainteresiranih, grubih, bahatih. Ali sigurno ne u onoj mjeri u kojoj se to čini. Jer, vojska nezadovoljnih rješenjima socijalnih radnika stvorila je atmosferu u kojoj svatko može nekažnjeno pljucnuti na socijalnog radnika, a socijalni se radnik ne može obraniti ni istinom jer ju, prema zakonu, ne smije iznositi – mora čuvati identitet korisnika.

Fizički se može zaštititi još manje: u centrima nema zaštitara (u onima u kojima su angažirani, zapravo su u ulozi portira jer ne smiju nositi oružje), nema detektore metala, stručnjaci nemaju status službene osobe, nemaju ni alarm koji bi mogli uključiti ako stvari krenu po zlu.

Vrh sustava toga se sjeti samo kada dođe do najgoreg, kao jučer, iako stručne udruge i sindikati svakodnevno upozoravaju: Izloženi smo u potpunosti. Nas 78 posto doživjelo je nasilje.

Vidović: Tragedija u Đakovu ‘zakonita’ je posljedica birokratizirane nebrige i lošeg stanja u sustavu socijalne skrbi

Nakon tragedije u kojoj je korisnik Centra za socijalnu skrb u Đakovu ubio socijalnu radnicu, a potom upucao njezinog kolegu pravnika u glavu, iznova je aktualizirano pitanje stanja u sustavu socijalne skrbi u kojem su nezadovoljni i djelatnici zbog teških uvjeta rada i prijetnji kojima su izloženi, ali i korisnici centara jer im se pristupa neadekvatno i birokratizirano. Bivši ministar rada i socijalne skrbi u Vladi Ivice Račana, inače sociolog po struci, a danas politički tajnik SDP-a Davorko Vidović, komentirao je za Direktno postojeće stanje u tom resoru te što bi trebalo učiniti da bi se situacija počela mijenjati na bolje. 

Vidović je prvo podsjetio da je u njegovom mandatu (2001.-2003.) Ministarstvo provelo mirovinsku reformu, reformu radnog zakonodavstva i da je bila pripremljena reforma sustava socijalne skrbi na kojoj je dvije godine radilo oko 200 stručnjaka i suradnika i to do u “‘detalje što treba napraviti koji mjesec”.

“Kao ministar sam svojim nasljednicima predao kompletnu dokumentaciju detaljno razrađene strategije koja je obuhvatila sve aspekte reforme sustava i taj veliki posao, koji je koštao oko 400 tisuća funti koje smo kao donaciju primili od britanske vlade, je propao, a papiri su vjerojatno završili ‘u smeću’ jer nismo imali vremena sami provesti reformu”, opisuje Vidović uobičajenu sudbinu pripremljenih reformi koje završavaju i prije nego što su započele kada dođe do smjene vlasti i novi ministar preuzme resor od svog prethodnika.

Vidović napominje kako je sustav socijalne skrbi bio zapušten, loš, zastario i neprikladan i u njegovo vrijeme zbog čega se i krenulo u pripremu reforme kako bi ga osuvremenili i podigli na viši nivo.

Problem se ne može promatrati izolirano

Komentirajući najnoviji slučaj napada na socijalne radnike koji je, ne prvi put, završio tragično, Vidović upozorava kako je to ‘zakonita’ posljedica stanja u tom sustavu.

I u njegovu je mandatu ubijen socijalni radnik u Splitu, a presudio mu je korisnik nezadovoljan iznosom socijalne pomoći. Prema tragično okončalom djelatniku Jakovu Kudriću nazvana je i godišnja nagrada Hrvatske udruge socijalnih radnika.

Bivši ministar je uvjeren kako se problem ne može promatrati izolirano s aspekta sigurnosti jer dok se sustavu ne pristupi holistički i cjelovito, ovakve tragedije kao u Đakovu i dalje će se događati, “koliko god detektora metala stavili”.

Birokratizirana nebriga

“Imamo situaciju u zemlji u kojoj su ljudi strahovito frustrirani, imamo sustav socijalnih naknada koje su potpuno neadekvatne i netransparentne; imamo socijalne službe koje su postavljene na potpuno zastario i anakron način jer nisu prilagođene korisnicima i građanima nego funkcioniraju prema birokratskim kriterijima i načelima”, opisuje ključne probleme Vidović.

A sve je loše postavljeno, počevši od sustava obrazovanja socijalnih radnika. “Pokušao sam preko Komore socijalnih radnika dati dignitet toj profesiji, da se naprave profesionalni standardi i socijalni se rad etablira kao znanost…”, tvrdi naš sugovornik ponavljajući da su ljudi silno frustrirani i zbog osjećaja ‘potpuno birokratizirane nebrige’.

“To je kad se netko formalno brine za vas, a zapravo se ne brine i ne rješava problem. Ne treba zanemariti niti realno niske socijalne naknade koje ne omogućavaju konkretnu pomoć”, nabraja dalje.

Socijalni radnici ‘kao ćate birokrate’

Upozorava da uvijek treba imati na umu da su korisnici centara za socijalnu skrb ljudi koji se nalaze u teškim životnim situacijama, žrtve su obiteljskog nasilja, pate od siromaštva, nezaposleni su, imaju problema s odgojem djece, fizički i psihički su bolesni… Dakle, riječ je o osjetljivoj skupini građana i njima se ne može pristupati kao ‘klijentima u banci ili pošti’.

“Socijalni radnici pretvorili su se u ‘ćate birokrate’ i većinu vremena provode ispunjavajući mnoštvo formulara, izdajući kojekakve obrasce unificiranih mišljenja; zaokupljeni su administriranjem umjesto da se bave klijentima”, opisuje jedan od mnoštva problema u organizaciji njihova rada te potvrđuje navode žrtava obiteljskog nasilja koje se žale kako centar za socijalnu skrb nije mjesto gdje primaju konkretnu pomoć, savjet i zaštitu nego da je riječ o mjestu koje ih dodatno traumatizira zbog birokratiziranog načina rada socijalnih radnika.

Nužna fleksibilnost

Vidović ističe da centri za socijalnu skrb moraju biti fleksibilni i u svom radu prilagođeni specifičnim problemima određene populacije u lokalnoj zajednici u kojoj djeluju. “Ne može jednako funkcionirati Centar za socijalnu skrb u Čakovcu gdje imate veliku romsku populaciju sa specifičnim potrebama i negdje u Slavoniji gdje su uglavnom siromašni i stariji ljudi, jer mladost ju je u velikom broju napustila”, upozorava bivši ministar i napominje da se centri moraju dobro i kadrovski i financijski ekipirati kako bi kvalitetno mogli obavljali svoju funkciju.

“Važna je i prevencija, a ne samo kurativa. Morate dobro biti povezani s lokalnom zajednicom jer nije dovoljno da država samo spusti novce za socijalne naknade i da se s time završi priča sa socijalnom uslugom”, poručuje.

Visokorizična profesija

Smatra kako treba napustiti iluziju da se slučajevi napada na socijalne radnike neće ponoviti čak i ako se sustav reformira i unaprijedi.

Ipak, mnogi se napadi mogu spriječiti ako se na racionalan način procijeni rizik, jer ako je gotovo 80 posto socijalnih radnika bilo izloženo nekoj vrsti nasilja onda je riječ o visokorizičnoj profesiji kojoj se onda i treba pristupiti na takav način, ističe.

“Ako su centrima potrebni zaštitari onda su oni tu ne da sjede i primaju plaću nego moraju biti osposobljeni kao i oni u banci da reagiraju i zaštite u slučaju napada. Mora postojati protokol postupanja u rizičnim situacijama. Ako dođe osoba koja je izvan kontrole, viče i prijeti onda i socijalni radnik mora imati gumb koji će pritisnuti kao i onaj službenik u banci u slučaju pljačke”, navodi Vidović koji također upozorava na neadekvatne uvjete u kojima rade socijalni radnici.

“Ne mogu tri socijalna radnika biti u jednoj sobi i primiti tri stranke koje bi onda trebale najintimnije stvari iz svog života pričati pred drugima. To nisu ozbiljni uvjeti za rad”, mišljenja je naš sugovornik koji podržava zahtjeve sindikata socijalnih radnika da se napad na njih tretira kao napad na službenu osobu.


Socijalna solidarnost i empatija

Da bi se sustav kvalitetno reorganizirao i poboljšao, Vidović smatra kako je potrebno da kao društvo osvijestimo da u Hrvatskoj postoji velik broj ljudi koji su ugroženi na razne načine; od siromaštva preko bolesti do nasilja, ako želimo postaviti nove, više socijalne standarde.

“To ne znači samo više novca tako da prije izbore povećamo naknadu s 800 na 860 kuna nego više socijalne solidarnosti i empatije što će se reflektirati i u ozbiljnijem pristupu toj djelatnosti. To će biti znak i naše socijalne zrelosti jer mi nismo ni toliko siromašna ni toliko nerazvijena zemlja da ne bi mogli postaviti visoke standarde za zaštitu ljudi kojima treba neki oblik socijalne zaštite”, zaključuje na kraju Vidović poručivši da je na tom tragu nužno postići barem minimalni politički konsenzus.

Ministrica je obećala da će tražiti status službene osobe za socijalne radnike. Dobro zvuči, ali to je već morala napraviti

Nakon smrtonosnog napada na djelatnike đakovačkog Centra za socijalnu skrb resorna ministrica Nada Murganić promptno je najavila da će u proceduru uputiti prijedlog da socijalni radnici dobiju status službene osobe kako bi ih se bolje zaštitilo. Dobro zvuči, osim što je to već morala učiniti, i to do 30. rujna prošle godine. Na to se osobno obvezala, potpisujući u lipnju Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi.

Ugovorne strane suglasne su da će ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi do 30. rujna 2018. godine pokrenuti postupak izmjena i dopuna odredbi Kaznenog zakona na način da se napad na zaposlenike u socijalnoj skrbi u vezi s obavljanjem njihove djelatnosti smatra napadom na službenu osobu’, stoji u čl. 71. navedenog Kolektivnog ugovora.

Taj dokument potpisali su 21. lipnja prošle godine ministrica Nada Murganiću ime Vlade, Jadranka Dimić za Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske i Stjepan Topolnjak za Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske.

Ministarstvo je danas odgovorilo na pitanje tportala je li pokrenulo postupak sukladno čl. 71. U veljači ove godine, poručuju, održali su na tu temu sastanak s Ministarstvom pravosuđa.

‘Svjesni visokih rizika u svakodnevnom radu i važnosti zaštite zaposlenika u sustavu socijalne skrbi, Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku ponovo će inicirati održavanje sastanka na navedenu temu s ciljem kvalitetne zaštite zaposlenika u sustavu socijalne skrbi, a u suradnji s Hrvatskom komorom socijalnih radnika, Hrvatskom udrugom socijalnih radnika i Sindikatom zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske’, stoji u odgovoru s potpisom Ministarstva.

Sindikalna potpisnica Kolektivnog ugovora Jadranka Dimić tvrdi da do tragedije u Đakovu nikako nije trebalo doći. Podsjeća da Sindikat traži status službene osobe za socijalne radnike već dva desetljeća i da je još 2008. bio ugovoren zasebni kolektivni ugovor o zaštiti i sigurnosti socijalnih radnika, ali je Ministarstvo odbilo parafirati ugovor.

‘Već dug niz godina upozoravamo na nezaštićenost zaposlenika u sustavu socijalne skrbi. Godinu dana smo pregovarali o zasebnom kolektivnom ugovoru i kad smo ga dogovorili, Ministarstvo je odbilo parafirati već ugovoreni dokument’, kaže Dimić za tportal u jeku priprema za današnji sastanak s premijerom Andrejom Plenkovićem, na kojemu će, kako najavljuje, opet iznijeti sindikalne zahtjeve.

‘Zaštitari obavljaju posao portira’

Upozorava da se ne primjenjuje ni čl. 34. aktualnog Kolektivnog ugovora, posvećen osiguranju fizičke i tehničke zaštite u centrima za socijalnu skrb. Prema tim odredbama, svaki centar i njegova podružnica moraju imati osobu zaduženu za sigurnost radnika, a ostale ustanove socijalne skrbi, sukladno procjeni opasnosti, za provođenje zaštite mogu putem ugovora o hitnim intervencijama angažirati ovlaštenu pravnu osobu.

Također, sukladno procjeni opasnosti u svakoj ustanovi mora biti osigurana tehnička zaštita (npr. alarmi, narukvice s alarmom, kamere, panik-tipkalo, zvono, direktni telefon i sl.), a u slučaju prijevoza korisnika poslodavac je dužan osigurati uz vozača i zaposlenika za pratnju korisnika.


‘Poslodavac je dužan osigurati fizičku zaštitu, međutim to se ne primjenjuje. U ovom trenutku imamo zaštitare koji obavljaju posao portira’, kaže Dimić.

Murganić: Svakako ćemo tražiti status službene osobe

Gostujući sinoć na RTL-u, uživo iz Đakova, ministrica Murganić uputila je sućut obitelji ubijene dugogodišnje socijalne radnice Blaženke Poplašen i želje za ozdravljenje teško ranjenom pravniku Ivanu Paviću. Naglasila je da se socijalnim radnicima prijeti i izvan radnog vremena, tijekom vikenda, a napada ih se prilikom obilaska terena i kuća. Na pitanje novinara zašto onda socijalni radnici nemaju status službene osobe kako bi se to moglo lakše i brže procesuirati, ministrica kao da je zaboravila obvezu iz čl. 71.

‘Svakako ćemo tražiti status službene osobe. Traže ih, nažalost, sada već gotovo sve javne djelatnosti. Međutim, ono što želim reći, a to je da kao društvo trebamo zaista osvijestiti to da imamo previše nasilja i da imamo premalo povjerenja u sustave i institucije’, rekla je ministrica.

Kako, međutim, graditi povjerenje u institucije koje ne izvršavaju ni ono na što su se pisano obvezale?

Suočena s činjenicom da socijalni radnici već godinama traže status službene osobe, ministrica Murganić u sinoćnjoj emisiji HTV-a Otvoreno nastojala je podijeliti odgovornost.

‘Pokrećemo status službene osobe, evo sada s Komorom i udrugom uputit ćemo taj zahtjev’, najavila je ministrica, dodajući da se prijetnje i napadi na socijalne radnike događaju i izvan službenih prostorija te da centri za socijalnu skrb imaju preporuku i odobrenje da si organiziraju zaštitarsku službu.

‘Pokrenut ćemo sada to da ugradimo i dodatne sustave, detektore metala ili nešto slično. Ova današnja situacija je teška. Ne želim nikoga optuživati. Optužbe su sada prestrašne i uvijek smo svi na to osjetljivi…’, kazala je ministrica, prethodno kazavši da je bilo puno onih koji su morali ranije djelovati da ne dođe do ovakve tragedije. U tom kontekstu spomenula je predškolstvo, pedijatriju, liječnike primarne zaštite, psihijatre, pa i medije, jer ‘socijalni radnici su onoliko uspješni koliko imaju podršku drugih sastavnica u društvu’.

Dodala je i da na Facebooku postoji grupa ‘mrzitelja socijalnih radnika’.

‘Tri mjeseca slušamo kako su socijalni radnici krivi za nasilje, obiteljske probleme, nezaštitu djece, obitelji, ne znam čega sve skupa. Inzistirala sam na tome da se svi ti predmeti konkretno sa stranica na Facebooku prenesu nama’, kazala je ministrica. Na potpitanje jesu li ti predmeti preneseni, odgovorila je: ‘Jesu.’

Štefica Karačić, predsjednica Hrvatske udruge socijalnih radnika, kazala je da se status službene osobe mora ostvariti. Upozorila je da su socijalni radnici, kao stručnjaci koji rade vrlo težak i odgovoran posao, u okviru profesija visokog rizika i stresa ‘istureni kao glineni golubovi’.

Ministrica Murganić u utorak je u emotivnom nastupu iz Đakova, dok je još trajao očevid, ustvrdila da je prestrašno to što je njezina kolegica Blaženka poginula od ruke onog kome je najviše pomagala. Apelirala je na to da se osvijestimo kao društvo.

‘Sami smo nemoćni, mi nismo otok. Imam danas osjećaj da smo sami sa svojim korisnicima koji imaju velike i teške probleme. Pozivam i sve druge resore da učine svi iz svoje nadležnosti ono što i mi činimo. Kao socijalna skrb imamo veliku odgovornost, ali ne možemo to postići sami’, poručila je Nada Murganić kao ministrica u sustavu spojenih posuda u kojem neispunjene obveze prolaze nekažnjeno.

OBAVIJEST O ODRŽANOM SASTANKU SA PREMIJEROM PLENKOVIĆEM

Poštovani članovi Sindikata,

povodom tragičnog događaja u CZSS Đakovo održan je na inicijativu premijera Andreja Plenkovića sastanak u Vladi RH kojem su prisustvovali ministrica Nada Murganić, predsjednica Sindikata socijalne skrbi Jadranka Dimić, predsjednik Komore socijalnih radnika Antun Ilijaš i predsjednica Hrvatske udruge socijalnih radnika Štefica Karačić i drugi.

Na sastanku je Premijer upoznat sa stanjem u sustavu socijalne skrbi, te sa rizicima kojima se zaposlenici u sustavu socijalne skrbi svakodnevno susreću.

Predsjednica sindikata Jadranka Dimić je na sastanku uručila pisma premijeru Plenkoviću i ministrici Murganić sa zahtjevima Sindikata za žurno postupanje Vlade RH u cilju zaštite i sigurnosti zaposlenika socijalne skrbi.

Nakon konstruktivnog razgovora svih sudionika doneseni su slijedeći zaključci:

  1. Upućivanje u proceduru izmjene Kaznenog zakona sa ciljem stjecanja statusa službene osobe za stručne djelatnike. Budući da je u tijeku postupak izmjene navedenog zakona, status službene osobe bi trebao biti ubrzo riješen.
  2. Poduzimanje hitnih mjera Vlade u svrhu osiguranja fizičke zaštite zaposlenika u sustavu u skladu sa ugovorenim odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi.
  3. Uređenje zakonskih okvira za poboljšanje međuresorne suradnje.

Zahvaljujemo Premijeru na spremnosti da sudjeluje i pomogne u rješavanju problema koji dugi niz godina muče sustav socijalne skrbi.


Plenković obećao izmjene Kaznenog zakona: ‘Socijalni radnici dobit će status službene osobe’

Poboljšat će se i fizička zaštita u centrima, najavio je premijer

Premijer Andrej Plenković u srijedu je najavio izmjene Kaznenog zakona koje će socijalnim radnicima osigurati status službene osobe, te iskorake u sustavu fizičke zaštite centara za socijalnu skrb.

Premijer i ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Nada Murganić u Banskim su dvorima primili predstavnike komora, sindikata i udruga socijalnih radnika u povodu zločina koji se dogodio u đakovačkom Centru za socijalnu skrb, kada je socijalna radnica Blaženka Poplašen ubijena, a pravnik te ustanove Ivan Pavić teško ozlijeđen.

Plenković je nakon sastanka rekao da su zaključili kako postoji nekoliko područja na kojima mogu poboljšati i unaprijediti sustav socijalne skrbi.

Najavio je izmjene Kaznenog zakona kojima bi se stručnim radnicima u sustavu socijalne skrbi osigurao status službenih osoba, čime bi se, smatra Plenković, smanjile prijetnje i fizički napadi na djelatnike.

Također namjeravaju učiniti iskorake u smislu fizičke zaštite u centrima za socijalnu skrb, bez obzira na to što je sustav poboljšan prije 20 godina, nakon sličnog nemilog slučaja u Splitu.

Plenković je poručio i da treba ozbiljno poboljšati međuresornu suradnju kako bi svi imali cjelovite informacije i mogli donijeti adekvatne procjene rizika i postupanja.


Murganić: I jutros su bila dva incidentna ponašanja

Nakon sastanka predstavnika socijalnih radnika s premijerom Andrejem Plenkovićem održana je konferencija za novinare na kojoj je premijer kazao da se nakon incidenta u Đakovu treba raditi na nekoliko područja u kojima se može može poboljšati i unaprijediti sustav.

Prvi je Kazneni zakon u okviru kojega bi stručnim radnicima u sustavu socijalne skrbi trebao biti osiguran status službene osobe. Time bi se ovakve situacije, fizičkih napada i prijetnji, sigurno smanjile. Drugo je da se učine iskoraci u sustavu fizičke zaštite u centrima za socijalnu skrb. Bez obzira što taj sustav postoji, pokazuje praksa da taj sustav nije dovoljan. Osim toga, moramo poboljšati i međuresornu suradnju. Samo ako svi imaju cjelovitu infor. o pojedinim slučajevima, može se donositi adekvatna procjena rizika i prijedlog daljnjega postupanja, kazao je Plenković.

Štefica Karačić, predsjednica Hrvatske udruge socijalnih radnika, kazala je da je na sastanku s premijerom bila prigoda iskazati mu postojeće teškoće i izazove. 

– Očekujemo da će ovaj sastanak i ovaj trenutak biti prelomni moment u pogledu percepcije djelatnika socijalne skrbi u javnosti i odnosa cijeloga društva prema ovoj djelatnosti. Ovo je odgovorna djelatnost, teška i ona zapravo ne može biti uspješna i kvalitetna bez potpore nositelja politika i onih koji artikulraju tu djelanost prema javnosti. Žao nam je što je moralo doći do ove situacije. Vjerujem da ćemo od danas na dalje ići u jednom pozitivnom smjeru. Htjela bih poslati poruku kolegicama i svima onima koji rade u tom sustavu da ostanu na nogama da ih ne uplaši ono što nam se dogodilo nego da zajedno svi idemo naprijed i mijenjamo praksu i uvjete i sve ono što u djelatnosti i sustavu treba napraviti kako bi i dalje djelovati u korist naših građana, kazala je Karačić. 

Ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Nada Murganić je kazala “da je ovo jedna specifična situacija”.

– Sastanak, zajedništvo, poruke i potpora od predsjednika Vlade u sustavu izuzetno su značajni. Pitamo se do koje mjere ćemo biti dovoljno stabilni i prisebni da budemo na usluzi građanima i da provodimo sve dužnosti i ovlasti koje nam je država dala. Jutros su nam stigle prijave iz dva centra o incidentnom ponašanju, rekla je. 

– Stalno se ističe da imamo gotovo svakodnevno prijetnje. Nije dobro da smo prihvatili da je to dio našega posla i vrlo često se prijetnje ne prijavljuju, kazala je ministrica te ističe da je oko 70% zaposlenih u centrima imalo neku prijetnju.



Murganić: Strašno je da socijalni radnici stradavaju od onih kojima pomažu

Ministrica za socijalnu politiku Nada Murganić stigla je u utorak popodne na mjesto tragedije u Đakovu gdje je korisnik Centra za socijalnu skrb usmrtio socijalnu radnicu i teško ranio još jednu osobu te je poručila da je strašno da socijalni radnici stradavaju od ruku ljudi kojima pomažu.

“U ovom času mogu reći da je ovo jako tužan dan”, poručila je ministrica Murganić te je pritom izrazila sućut obiteljima unesrećenih.

“Socijalni radnici su svakodnevno u kontaktu s korisnicima koji imaju potrebu dolaziti i razgovarati. Ovo je bio korisnik u našem skrbništvu, pokojna kolegica mu je bila skrbnica. Što se dogodilo zaista ne možemo znati. Prestrašno je da je poginula od ruke onoga kojemu je pomagala”, pojasnila je ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Naglasila je kako svakodnevno primaju dojave o prijetnjama socijalnim radnicima, no da su oni pomagačka djelatnost u koju se često upire prstom kada nastane problem. Kaže kako rezultati ovise o mnogočemu, primjerice koliko su drugi u sustavu bili suradni i koliko se učinilo na prevenciji. 

“Tužni smo svi u sustavu, ali smo i uplašeni, što se to događa, da upravo oni koji najviše pomažu građanima, stradavaju na svojem radnom mjestu”, naglasila je Murganić. 

Ubojici socijalne radnice u Đakovu bila je oduzeta poslovna sposobnost zbog zdravstvenih smenji, kaže ministrica.

“Nije pokazivao znakove agresivnosti. Da je, i zaštitar bi drugačije reagirao”, kaže ministrica. 

Svi centri za socijalnu skrb imaju angažiranu zaštitarsku službu, a nakon ovog tragičnog događaja će, kaže ministrica inzistirati na tome da dobiju i detektore metala.

“Ovo nas je sve potreslo”, rekla je ministrica podsjećajući da je i prije 19 godina na radnom mjestu ubijen socijalni radnik u Splitu.

Što se tiče traženja njene odgovornosti koje je stiglo iz sindikata ministrica kaže kako u ovakvim situacijama ne može biti odgovoran nitko osim počinitelja.

“Ne relativiziram, svaka dodatna zaštita je korak naprijed. Trebamo osvijestiti da postoje bolesne osobe i da imamo problem nasilja u svim sredinama koji socijalni radnici ne mogu riješiti sami. Mi smo efikasni samo ako funkcionira cijeli sustav”, kaže Murganić.

Komora socijalnih radnika zatražila je da se proglasi Dan žalosti. Ministrica kaže kako o tome odlučuje Vlada.

“Poslala sam preporuku da se u centrima dva dana organiziraju samo dežurstva. Organizirat ćemo timove za krizna stanja. Naši zaposlenici i dalje trebaju raditi svoj posao i funkcionirati u svojim obiteljima”, kaže ministrica.

Murganić je za kraj pozvala sve građane da se “kao društvo osvijestimo”.

Hrvatska komora socijalnih radnika priopćenjem je, podsjetila, uputila sućut obitelji ubijene socijalne radnice i zatražila da se proglasi dan žalosti.

“U mislima smo i s ranjenim djelatnikom Centra za socijalnu skrb koji se bori za život. U ime svih naših članova, socijalnih radnika diljem Hrvatske, izražavamo potporu i sućut svim našim kolegama i djelatnicima Centra za socijalnu skrb Đakovo. Zbog strašne tragedije koja se dogodila u Centru za socijalnu skrb Đakovo, molimo nadležne institucije da proglase dan žalosti”, poručio je predsjednik Komore, Antun Ilijaš.

Ozlijeđeni muškarac u pucnjavi u đakovačkom Centru za socijalnu skrb u utorak popodne je operiran i liječnici se bore za njegov život, potvrdio je Hini ravnatelj KBC-a Osijek Željko Zubčić.

Do pucnjave je došlo u utorak oko podneva, nakon koje se jedan muškarac biciklom udaljio s mjesta događaja.

Kako se doznaje, i dalje je u tijeku potraga za bjeguncem, koji je poznat policiji.

Prema neslužbenim informacijama, ubijena je dugogodišnja socijalna radnica Blaženka Poplašen, pravnik te ustanove Ivan Pavić je ranjen, a u njih je iz vatrenog oružja pucao muškarac koji je stranka Centra.

Ozlijeđeni muškarac prevezen je u Klinički bolnički centar u Osijek gdje je u tijeku operacija i liječnici se bore za njegov život.

Ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Nada Murganić zajedno je sa svojim kriznim timom na putu prema Đakovu.

Jadranka Dimić: Država štedi na socijalnim radnicima

Predsjednica Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske Jadranka Dimić u Newsroomu je komentirala napad na socijalne radnike u Đakovu, u kojem je jedna djelatnica ubijena, a djelatnik koji je životno ugrožen nalazi se u bolnici.

“Do ovog slučaja nikako nije trebalo doći. Sindikat već dva desetljeća zahtijeva status službene osobe za socijalne radnike. Još 2008. godine pokušali smo s Ministarstvom sklopiti kolektivni ugovor, ali na koncu je Ministarstvo odbilo ugovor parafirati. Status službene osobe nasilnicima bi dao poruku da je zabranjen napad na njih. To traže i medicinske sestre, prosvjetari, zaposlenici koji svakodnevno dobijaju prijetnje. Socijalni radnici su izloženi ozbiljnim prijetnjama i fizičkom nasilju svakog dana”, rekla je Dimić.

U centrima za socijalnu skrb sada postoje zaštitari koji nemaju ovlasti pružati zaštitu zaposlenicima, nego samo štite imovinu, navela je.

“Imamo u ugovoru niz mogućnosti zaštite zaposlenika koja se ne provodi. Država štedi na socijalnim radnicima. Pojedinačne tužbe koje socijalni radnici podnose državi zbog nasilja koje dožive završavaju naknadom štete. Očito je državi draže plaćati naknadu štete nego osigurati zaposlenike”, kaže Dimić.

Zaštitar koji se nalazi u svakom centru brine se o prostorijama centra, prati tko ulazi i izlazi, ali ne može ući i priprijetiti nekome tko prijeti radniku.

“Korisnik je ušao u centar s pištoljem, nema detektora metala, nema nikoga tko ga pretresa. Zalažemo se za detektore, status službene osobe, da bi počinitelji zločina imali rigoroznije kazne. Želimo da na svaki rizičan teren sa socijalnim radnikom izlazi i policija”, rekla je Dimić.

Dodala je da i sada imaju pravo dobiti policijsku pratnju pri odlasku na rizičan teren, no na zahtjev, ali oni žele da to bude pravilo.

“Poslodavci ili ne traže sredstva za osiguranje zaštite zaposlenika, ili ih Ministarstvo odbije. Sve češće se sindikatu javljaju socijalni radnici kojima se prijeti. Razlog su tome i senzacionalističko pisanje nekih medija, ali i neprimjerene izjave naše ministrice koja prejudicira krivnju socijalnih radnika. Tu je i prihvaćanje zahtjeva neprofesionalne inicijative Spasi me, jer kroz njihov kanal svi građani mogu uputiti pritužbe na rad socijalnog radnika pa se javlja se veliki bijes građana koji se usmjerava na taj kanal”, kaže ona. 

Na pitanje znači li to da ne podržava inicijativu Spasi me, koja je usmjerena na zaštitu žrtava nasilja, Dimić to opovrgava.

“Podržavamo Spasi me, ali ni jedna inicijativa ne bi sebi smjela dozvoliti da utječe na profesionalni rad socijalnih radnika, da svatko tko je imalo isfrustriran ima ispušni ventil na socijalnim radnicima”, kaže Dimić. 

U više centara su danas prekinuli s radom jer zbog stresa.

“Mi radimo s teškom populacijom, ovisnicima, nasilnicima u obitelji, delikventima. Ovakav slučaj izaziva sablazan i strah radnika.”

Zločin u Đakovu: Ubio socijalnu radnicu, ranio joj kolegu pa pobjegao na biciklu

U Đakovu je došlo do oružanog napada na dvoje djelatnika sustava socijalne skrbi, socijalnu radnicu i pravnika.

Kako saznajemo, socijalna radnica je poginula na mjestu, a pravnik je teško ranjen. Prema neslužbenim informacijama, počinitelj je korisnik Centra za socijalnu skrb, koji se navodno liječio na psihijatriji, a kojem je oduzeta poslovna sposobnost te mu je ubijena socijalna radnica bila skrbnica.

Počinitelj je došao u Centar te se prvo sastao s pravnikom. Njega je prvog upucao, nakon čega je otišao kod svoje skrbnice, socijalne radnice, te upucao i nju. Nakon toga je pobjegao na biciklu, a policija za njim intenzivno traga.

– Samo smo čuli kako netko viče da je zašao iza kioska Tiska i uletio u Strossmayerov park. Nije puno prošlo, a pred Dom Zdravlja te CSS je stigla Hitna pomoć i policija. Potom su ljudi iz zgrade izlazili van blijedi kao snijeg i u totalnom šoku. Neki su plakali. Prvo smo mislili da su ranjeni oni, ali oni su plakali od viđenih prizora. Izgubiti kolegicu i zamalo kolegu… – rekao je za Jutarnji list jedan mještanin.

 – Napravio je rusvaj. Zaključali smo se svi u kuće. Policija je okupirala ulicu. Jadni ti ljudi koji su tamo bili dok je pucnjava bila. Počinitelj živi s ocem koji je star i bolestan. Ima još brata i sestru koji žive u Njemačkoj, još jedan brat je negdje drugdje na stanu, a on nigdje nikad nije radio. Svraća tu u kafić u ulici. Bude po cijele dane. Jedino što je napravio u životu je da se bio oženio i dobio dvoje djece, ali njegova, sad već bivša žena s njim nije mogla jadna, pa je otišla – ispričala je za Jutarnji jedna od susjeda odbjeglog ubojice.

Drugi mještanin nam kaže kako se isto zaključao u kuću i ne pada mu na pamet izlaziti iako se priča po ulici da je počinitelj pobjegao prema jezeru Bajer.

Kako neslužbeno doznaje Glas Slavonije, počinitelj je prije zločina navodno i prije prijetio djelatnicima, a te su prijetnje prijavljene policiji. Također, navodno je neposredno prije ubojstva prijetio i djelatnicima gradske uprave.

– Stalno je govorila da će se nešto dogoditi, ukazivala je na probleme, ali nije se reagiralo – doznali smo od osobe bliske socijalnoj radnici koja je stradala u tragičnom događaju.

Ministrica socijalne politike Nada Murganić zajedno s kriznim timom odmah je otputovala u Đakovo, a tamo se uputila i Štefica Karačić, predsjednica Hrvatske udruge socijalnih radnika.

Ovo je drugi slučaj ubojstva socijalnog radnika u Hrvatskoj. Prije 19 godina nožem je ubijen socijalni radnik Jakov Kudrić u Centru za socijalnu skrb Split.


– Ovo je rezultat dugogodišnje nebrige sustava i izloženosti socijalnih radnika. Više od 17 godina tražimo da socijalni radnici imaju status službene osobe i da im se osigura fizička zaštita. Prema našem istraživanju 78 posto zaposlenih bilo je izvrgnuto agresiji, odnosno fizičkom nasilju ili ozbiljnim prijetnjama – rekla je vidno potresena Jadranka Dimić, predsjednica Sindikata zaposlenih u socijalnoj skrbi.