Dopis radnika CPUZ

((((Smatramo se važnim dijelom sustava i zbog toga želimo da nas se uvaži jer i mi smo dio sustava: I NAŠ GLAS JE BITAN!))))

STRUČNI RADNICI CENTARA ZA PRUŽANJE USLUGA U ZAJEDNICI SPLIT
ADRESA: REPUBLIKA HRVATSKA

PREDMET: Podrška kolegama i pridruženje prijedloga za promjenu unutar sustava socijalne skrbi

Poštovani,

Ponukani događajima u sustavu socijalne skrbi želimo iskazati podršku svim kolegama pružateljima socijalnih usluga, osobito kolegama u Centrima za socijalnu skrb jer su aktualno  izloženi javnom linču i osudama javnog mnijenja, koji za sobom potencijalno   ostavlja  nemjerljive negativne posljedice koje su pogubne kako za naše korisnike, tako i za sve djelatnike u sustavu socijalne skrbi.

Ovim priopćenjem želimo iskazati slaganje i  potporu za nužnim i žurnim promjenama u sustavu skrbi. Također želimo naglasiti da su promjene nužne kod svih pružatelja iz sustava socijalne skrbi.

Naglašavamo da kao pružatelji socijalnih usluga smo “produžena ruka” Centara za socijalnu skrb. Dosadašnjom strukturom i uvjetima rada, kako u CZSS, tako i u CZPUZ, to je uvelike otežano iako imamo isti cilj, a to je odgojni rad s djecom i mladima u riziku i/ili s razvijenim poteškoćama u ponašanju, stvaranje uvjeta i utjecaj na promjenu stavova i vrijednosti kod mladih u riziku, kod mlt. delikvenata i onih koji su na margini društva. Isto se odnosi i na obitelji naših korisnika koji su u praksi nedovoljno uključeni u savjetodavni rad, ne dobivaju adekvatnu i sustavnu podršku u pravcu rada na promjenama unutar obiteljskih relacija, a kako bi korisnik nakon terminskog procesa u nekoj odgojnoj ustanovi povratak u obitelj doživio u pozitivnom kontekstu. U praksi to ne postoji. Činjenica jest da se naši korisnici vraćaju u obitelji koje su ostale iste te je time i svrsishodnost tretmana upitna za pojedinog korisnika kao i njegove stečene snage.  

Ovim putem obraćamo se Naslovu s ciljem jačanja zajedničke kohezije, međusobnog uvažavanja i poboljšanja komunikacije i suradnje međuresorskih institucija.

Navodimo probleme na koje nailazimo kroz naše djelovanje te molimo da se uvaže prijedlozi, s zajedničkim ciljem: „Jačanje sustava socijalne skrbi.“

PREVENCIJA I PROBLEM IZOSTANKA RANE INTERVENCIJE:

– usluge poludnevnog boravka kod pružatelja usluga socijalne skrbi i usluge poludnevnog boravka u školi kao oblik prevencije kod djece u riziku

-usluga poludnevnog boravka u školi pruža se djeci i mladima koji su u riziku za razvoj problema u ponašanju ili već imaju razvijene blaže oblike problema u ponašanju, u prostorima škole. Specifičnost ove usluge je u tome što se provodi u prostoru škole tako da stručni djelatnici mogu pravovremeno i preventivno intervenirati u svakom pojedinom slučaju bez potrebe za izdvajanjem učenika iz njegovog primarnog socijalnog okruženja.

Na takav način osigurava im se kontinuirana i izravna pomoć u prevladavanju prisutnih poteškoća, a učenici se dodatno ne stigmatiziraju boravku u Domu. U okviru ove usluge korisnicima se osigurava socijalno-pedagoška podrška, prehrana, razvijanje socijalnih i praktičnih vještina, stručna pomoć na obrazovnom planu, svakodnevna pomoć u učenju, razvijanje radnih navika i odgovornosti, vođenje brige o školskim i izvanškolskim aktivnostima, radno okupacijske i sportske aktivnosti, savjetodavni rad sa roditeljima ili skrbnicima.

– usluge Organiziranog stanovanja gdje se maloljetnim korisnicima u riziku i s već razvijenim poteškoćama ponašanja, pruža usluga provođenje kraćih rehabilitacijskih programa, odgojni rad na postojećim teškoćama u ponašanju/rizicima u ponašanju, prevencija nastanka novih poremećaja  u ponašanju, resocijalizacija i uključivanje u društvenu zajednicu, pružanje stručne pomoći u razvoju socioemocionalnih vještina, postizanje optimalnih obrazovnih postignuća, osnažuje za preuzimanje odgovornosti oko radnih navika i priprema ih se za samostalan život

Kroz uslugu Organiziranog stanovanja korisnici imaju sveobuhvatnu stručnu podršku pri planiranju troškova i upravljanju mjesečnim budžetom, planiranje i realizacija kupovine,  nabava materijala za rad, samostalno svakodnevno kuhanje obroka, vođenje evidencije o troškovima i računima, briga o racionalnom trošenju resursa, briga o čistoći i urednosti prostora organiziranog stanovanja (stana), samostalno pranje/peglanje odjeće i slično…

– usluge savjetovanja i pomaganja koje provode mobilni timovi pri našoj ustanovi koji su financirani sredstvima EU.

Stručni djelatnici odlaze u obitelji, većinom iz ruralnih sredina koje u svojem okruženju nemaju pružatelje socijalnih usluga i realiziraju uslugu stručne pomoći kroz savjetovanje i pomaganje obitelji u riziku.

  • Prijedlog je da financiranje navedenih usluga u cijelosti preuzme Ministarstvo kao oblik programa namjenjen prepoznavanju i rješavanju problema i poteškoća pojedinaca i obitelji kao cjeline te poboljšanju kvalitete njihovog života u zajednici, pomoć pri prevladanju obiteljskih poteškoća i usmjeravanje roditelja da u skladu sa vlastitim kompetencijama razvijaju i  unapređuju vlastite roditeljske uloge.
  • Po završetku Projekta ukoliko se ne osigura nastavak usluge Mobilnog tima kroz preuzimanje financiranja usluge od strane Ministarstva mnoge obitelji ostaju bez direktne, sustavne, multidisciplinarne pomoći i podrške što je nedopustivo

Usvajanjem navedenog prijedloga značajno bi se na dugotrajan način pomoglo prevenciji negativnih ishoda u obiteljima s djecom koji se nalaze u riziku. Smanjila bi se vjerojatnost kasnih intervencija koje se događaju u praksi, a odnosi se na činjenicu da je prva intervencija za npr,. sedamnaestogodišnjaka upućivanje u odgojnu ustanovu radi provođenja usluge stacionarne procjene.

NUŽNA DALJNJA PODRŠKA DJECI KOJA SU UKLJUČENA U TRETMANE CZPUZ, BOLJA KOMUNIKACIJA UNUTAR RESORA

– zbog preopterećenosti stručnih djelatnika u CZSS, djeca koja su smještena u CZPUZ budu ostavljena bez adekativnog daljnjeg praćenja i usmjeravanja nadležnog stručnog tima iz CZSS. Daljnja suradnja stručnih djelatnika CZSS i CZPUZ i korisnika odvija se isključivo na poziv djelatnika CZPUZ ukoliko se dogodi značajan problem s maloljetnikom.

  • organizacija edukacija, stručnih usavršavanja, seminara i projekata u manjim i većim skupinama koja će za cilj imati jačanje kohezije, bolje razumijevanje podjele rada unutar resora, razmjenjivanje iskustava i zajedničko osnaživanje s ciljem bolje komunikacije i daljnje suradnje
NEDOVOLJAN BROJ STRUČNOG I NESTRUČNOG OSOBLJA

– nedostatak liječničke i psihološke pomoći i podrške za maloljetne korisnike. Na području Splita djeluje samo jedan dječji psihijatar, nema psihoterapeuta dostupnih za rad s djecom. Odgajatelji su tako stavljeni u nemoguće uloge i psihijatra, psihologa, med.sestre, itd.

– nedostatak osoblja koje djeluje u prostorima CZPUZ-a.
Zbog nedostatka osoblja stručni radnici su primorani ostavljati svoj posao kako bi prostore CZPUZ-a održavali urednim. Stručni radnici su često primorani voziti maloljetnu djecu, čak i u svojim osobnim automobilima, primjerice na sud zbog zakazanih ročišta, kod pružatelja liječničke pomoći (itd.)

  • zapošljavanje psihijatra i psihoterapeuta za rad s djecom unutar ustanove
  • zapošljavanje čistačice sukladno odobrenoj sistematizaciji radnih mjesta
TROMOST SUSTAVA, NEZAŠTIĆENOST STRUČNIH OSOBA U SUSTAVU, REORGANIZACIJA POSLOVA

– zbog sporosti sudskih procesa često korisnici odavno budu „bivši korisnici“ CZPUZ kod donošenja presude

– u sudsko odgojne skupine uključuju se djeca s teškim kaznenim djelima

 Broj djece koja su uključena u sudsku odgojnu skupinu nije definiran zakonom, nailazimo na to da je u svaku skupinu na području RH uključen manji broj djece, poluprazne grupe, a djelatnici su konstantno zaposleni bez obzira na broj djece

  • traženje  iznošenja osobnih podataka ( adresa stanovanja, OIB, privatni broj mobitela…) djelatnika CZPUZ pri  ročištima na sudu u prisutnosti korisnika
  • pronalaženja načina rada kako bi se sudski sporovi u kojem sudjeluju maloljetnici ubrzali
  • reorganizirati rad sudske odgojne skupine na području RH na način da se specijaliziraju ustanove koje provode sudsku odgojnu skupinu ili da se osnuje odjeljak unutar mloljetničkog zatvora
  • kod ročišta da se ne traže osobni podaci odgajatelja, već podaci Ustanove iz koje djelatnik dolazi. Kod timske procjene/dijagnostike stručni djelatnici koji su provodili proces  procjene se učestalo u sudskoj praksi i rješenjima  presuda navode punim imenom i prezimenom te se direktno izlažu osudi i usmjerenoj negativnosti od strane krajnjih korisnika
NEDOSTATAK SMJEŠTAJNOG KAPACITETA I NEDOSTATAK SREDSTAVA ZA UREĐENJE SMJEŠTAJNOG KAPACITETA

– problem smještajnog kapaciteta se osobito istakao u vrijeme pandemije COVID-19 gdje nismo imali fizičkih mogućnosti distancirati djecu kod prihvata i uslijed zaraze sa navedenim virusom

– uređenje smještajnog kapaciteta s ciljem ugodnijeg okruženja za djecu koja se nalaze na smještaju. Primjer, nedavno smo organizirali humanitarnu pomoć putem koje smo uspjeli srediti prostor za vježbanje

– osiguranje sredstava za proširenje smještajnog kapaciteta

IZLAZAK IZ SKRBI

– djeca koja su u tretmanu smještaja kada postanu punoljetna ostaju bez ikakve daljnje podrške ( stručnjačke, novčane, emocionalne…).

  • osigurati novčanu i emocionalnu pomoć dok se ne pronađe zaposlenje i adekvatno stambeno zbrinjavanje
  • osigurati novčana sredstva za rad grupe pri CZPUZ gdje bi bivši korisnici mogli dolaziti na oblik savjetovanja i usmjeravanja pola godine/godinu nakon izlaska iz tretmana

U želji za boljom i uspješnijom budućnosti unutar sustava socijalne skrbi, nadamo se da ćete uvažiti navedene prijedloge.

Zahvaljujemo na vremenu, Stručni djelatnici Centra za pružanje usluga u zajednici Split.

Zamolba ministru Aladroviću za očitovanjem

Cijenjeni ministre Aladroviću,

prije svega želja nam je naglasiti kako smo već u nekoliko navrata iskazali načelno podršku Vašim nastojanjima i naporima doprinijeti socijalnoj skrbi i učiniti je boljom i učinkovitijom no, ta podrška nije bezuvjetna.

Nemalo smo bili iznenađeni dana 26. travnja 2021.  kada ste predstavljali Akcijski plan unaprjeđenja sustava socijalne skrbi s krajnjim ciljem sveobuhvatne reforme sustava koji treba omogućiti bolju zaštitu korisnika i unaprijediti stručni rad djelatnika u sustavu, a da riječi niste rekli o priči već prihvaćenoj u dobrom dijelu javnosti tzv. „smanjenju ovlasti“.

Stoga smo u tom smislu i istupali pred javnosti i u medijima naglašavajući da ćemo tražiti Vaše očitovanje u smislu obrazloženja. Ne možemo i ne želimo vjerovati da je to namjerno ispušteno i kako će te ponoviti pogrešku svih Vaših prethodnika a kojih nije bilo  malo. Rekli bismo da je bilo dobrih, manje dobrih i loših ministara i ministrica koji su upravljali sustavom socijalne skrbi, bolje reći pokušali upravljati. U prosjeku im je mandat, gledano 30-ak godina unazad, trajao oko 2,5 godina, što dovoljno svjedoči koliko je teško i bolno, biti na čelu takvog resora.

Nekako smo se ponadali, slušajući Vas i prateći Vaše istupe, da bi Vi mogli stvarno „ministarski zagristi problem“. No, ono što smo čuli u Akcijskom planu jesu dvije stvari koje su „glasnije“ odjeknule od nekih dobrih rekli bi smo poteza unutar predviđenih reformi.

Te dvije stvari su centralizacija i nadzor. Naime, po našem dubokom uvjerenju centralizacija naspram 23 godine nastojanja socijalnu skrb, kao posebnu djelatnost decentralizirati jest zaokret od ravnih 180 stupnjeva. A takav zaokret zahtijeva potpunu promjenu cjelokupne nomenklature socijalne skrbi, za koju nema vremena za eksperimentiranje. To znači da je nama, socijalnim radnicima (svim zaposlenima u djelatnosti socijalne skrbi) svejedno kakav oblik organizacije je na snazi ali ona mora biti dobro, jako dobro, pripremljena, da bi kako ste naglasili,  sustav mogao omogućiti bolju zaštitu korisnika i unaprijediti stručni rad radnika.

Na žalost ne vidimo da bi, makar ono što je izloženo, moglo imati taj efekt. U okviru centralizacije prezentirana je Akademija kao nešto što bi bilo spasonosno. Ne znamo od kuda ideja i informacija o tome da socijalni radnici nisu educirani za posao koji rade. Je li to stvoren dojam u javnosti kako se socijalnim radom i znanosti socijalnog rada može baviti svatko, pa i ulica? Čak i kada se događaju najgore posljedice sa tragičnim i smrtnim ishodima, za koje socijalni radnici vjerojatno najdublje žale, ne znači da nisu radili, dali od sebe sve, često i više nego je to opis poslova i da nisu kompetentni. Svjedoci smo sličnih događanja u sustavu zdravstva. Je li tamo bilo kome pada na pamet uključivati ulicu i javnost, preispitivati što nam liječnici govore? Naravno da ne. Svakako je potreban nadzor i uvid javnosti ali ne na onaj način kako se to događa u sustavu socijalne skrbi. To što posao socijalnog radnika izgleda svakome jednostavan i jer prividno dotiče obične stvari, nije ni izbliza jednostavan posao. Naprotiv, radi toga je složeniji od mnogih drugih. Ne znamo točno čime bi se Akademija bavila, kako bi bila ustrojena, što joj je nadležnost, kakva je uloga Hrvatske komore socijalnih radnika ako se ustanovljuje Akademija i u kakvom su međuodnosu. Dakle, uz predstavljeno ide puno toga šire nego je to vidljivo na prvu.

Drugo što se jako čulo jest nadzor i nadziranje. Poštovani ministre, znate li kako danas izgleda rad stručnjaka i profesionalaca u sustavu socijalne skrbi? Svi nas nadziru, apsolutno svi. I ne bi to bio problem kada bi neki nadziranje bazirali na vlastitom radu i vlastitim metodologijama rada koje su im zakonom dane u nadležnosti. Tako mi danas bivamo nadzirani od policije, državnog odvjetništva, pravobranitelja, sudova, Sabora, Vlade, nadležnog ministarstva, i dodatno svakoga onoga tko se sjeti. Svi vlastiti posao i ulogu baziraju na onome što smo mi odradili ili nismo. Izrazito često, gotovo uvijek, se socijalne radnike stavlja u poziciju krivca. Koja još profesija može podnijeti takav udar na zdrav razum? To je početna točka s koje kreće nadziranje, a u javnosti se predstavlja kao suradnja. Ta riječ suradnja za nas socijalne radnike znači da smo podčinjeni, doslovno, drugima. I mi imamo potpuni nesrazmjer znanja i senzibiliziranosti za žrtve nasilja, obitelji, djecu, radi čega nas često ne razumiju oni koji bi trebali. Da, treba reći jednom otvoreno da su drugi ti koji nisu senzibilizirani i ne postupaju onako kako bi trebalo kada su u pitanju žrtve i djeca. Mislimo da je tome razlog jer oni stvarno vjeruju da to nije njihov posao za što prema sada postavljenim stvarima imaju i potvrdu javnosti.  Prečesto umjesto dobrobiti žrtve ili djeteta, je nečija moć po poziciji i to bez udubljivanja u problematiku, a često i bez dostatnih znanja s tog područja jača od znanja i želje socijalnog radnika. Na taj način socijalne radnike se stavlja ili bolje rečeno gura u nekakvu imaginarnu grupu ljudi koji su po zakonu bitni ali po istim zakonima nemoćni. I uzalud Akademije i edukacije. Ministre, educirati treba druge za područja kojima se prvenstveno bavimo mi. Možda bi shvaćanje (priznanje) da je kada su u pitanju zanemarivanja, zlostavljanja i nasilje nad djecom najkompetentniji i najodgovorniji socijalni radnici i da su tu npr. liječnici „samo pomagači“ i da trebaju bez kalkulacija ispuniti svoju zakonsku obvezu, pomoglo stvarno riješiti probleme za koje se tereti socijalna skrb odnosno socijalni radnici. Jednako tako je i s vrtićima, osnovnom školom, a i srednjom, pa i drugima. Možda sustav posložen po Protokolu o postupanju u slučaju nasilja u obitelji nije baš dobro posložen i ne daje željeni efekt. Tako silno najavljivano nadziranje ne može dati rezultata osim daljnjeg maltretiranja ionako već izmorenih i onemoćalih socijalnih radnika koji su na rubu. Ne izmorenih od svoga posla ili zahtjevnosti, već od nelogičnosti u cjelokupnom sustavu zaštite djece i žrtava Republike Hrvatske. Zar nam 23 godine ne govore ništa o tome da priča o tome kako su socijalni radnici krivi, neuki i neradnici jednostavno ne može donijeti nikakav rezultat jer, nije istina. Svako baziranje na tim postavkama dati će krive rezultate i ishode. Možete nas kažnjavati, možete zazivati DORH ali rezultat neće biti promijenjen. Ili možda hoće, na sasvim obrnut način od očekivanoga. S vremenom će se osipati iz sustava stručnjaci, oni najistaknutiji i najiskusniji, a popunjavat će se onako kako bude moguće. Možda to jasno treba komunicirati.

I kada na prethodno još dodamo tzv. broj ovlasti, a u biti je riječ o poslovima koje stručni radnici obavljaju, njihov broj i raznolikost, tek onda nismo nigdje, što je još gore, ukoliko ne bude senzibiliteta za ono što govorimo, nećemo ni biti. Za nekoliko godina, ponovno ćemo imati priču kakvu imamo cjelokupno vrijeme do sada. Zar doista to želite?

Duboko vjerujemo da ne, samo nam se čini kako nemate točne informacije, one iznutra (iz sustava). Ne znamo zašto? Koliko smo Vas razumjeli željeli ste smanjivati opterećenost socijalnih radnika, do nedavno. To se uklapalo u konačni cilj. Gdje se to izgubilo? Prije svega stručnjaci se koriste za poslove administratora što je trogodišnja srednja škola, a ne obrazovan čovjek s dodatnim nizom edukacija (svjedocima smo do sada puno edukacija kojih je bio pozamašan broj, a što s njima, gdje se stečena znanja koriste, kakav je njihov smisao bio kada ih sustav ne koristi?). Zar je razumno isplaćivati plaću visokoobrazovanoj osobi, a koristiti je za posao III. stupnja obrazovanja? No, nije samo to u pitanju. U pitanju su i poslovi koje danas rade stručnjaci i visokoobrazovane osobe a neki od njih su:

  • zajamčena minimalna naknada,
  • pravo na doplatak za pomoć i njegu,
  • pravo na osobnu invalidninu…

Zajamčena minimalna naknada je pravo na novac koje imaju određeni građani jer ne mogu raditi iz raznoraznih razloga i koje je određeno zakonom, sve je definirano, ispunjava li ili ne uvjete, može provjeriti svatko tko ima srednju stručnu spremu.

Pravo na doplatak za pomoć i njegu i osobna invalidnina su također strogo definirane zakonom i nema tu nekog stručnoga rada. Stvari posložene kao sada jednostavno nemaju puno smisla. Nikakvim stručnim radom, nije moguće nekome priznati pravo ili ne priznati, pa čak ni povećati ili ne povećati. Ne postoji nikakva diskrecijska ocjena. Čak i ona razlika koja postoji između korisnika, a koja se odnosi na uvjete života, pa bi to značilo da osoba s jednakom nefunkcionalnošću organizma ali u različitim uvjetima (samo ilustracije radi npr. ona koja živi u blizini doma zdravlja, ljekarne, pošte, prodavaonice … i ona koja živi negdje zasebno u brdu ili na kakvom „stanu“ u Slavoniji) trebala bi biti utvrđena od vještaka socijalnih radnika koji rade u tijelu vještačenja naravno pod pretpostavkom da liječnici uvaže kolegicu/kolegu vještakinju socijalnog radnika i ono što on govori, te odrede stupanj invaliditeta odnosno funkcionalnosti organizma za svaku osobu pojedinačno. Dakle, socijalni radnik u centru za socijalnu skrb apsolutno nema nikakvu „stručnu“ ulogu po ovim, a i nekim drugim pravima.

Postoje i apsurdi koje rade socijalni radnici u centrima za socijalnu skrb. Jedan je i apsurd da socijalni radnik popunjava socijalnu anketu za osobu koja je ili ide na izdržavanje kazne zatvora. Prije svega to nije nikakav stručni posao, a pitanja koja se tamo nalaze su ispod svake razine obrazovanja i upotrebljivosti s aspekta socijalnog radnika kao stručnjaka.  Ono još apsurdnije, kako se na obrazac socijalne ankete koji ima zaglavlje i prednju stranu Ministarstva pravosuđa, može potpisati socijalni radnik i ravnatelj sasvim drugog sustava? Ima li to smisla, a i u pogledu zakonitosti, pitanje je. I sve to socijalni radnici strpljivo i šutke rade godinama. No, čini se kako više ne mogu.

I mogli bi smo nabrajati  nelogičnosti koje se javljaju i što nas sve čini tako tromima i neefikasnima ali nikako ne bi smo pristali na to da razgovaramo o našoj lijenosti, nestručnosti i nekompetenciji.  Želja nam je da to čim prije razumijete, na dobra način jer, tek tada može početi proces „ozdravljenja“ sustava socijalne skrbi.

Zato ministre molimo Vaše očitovanje, ne u smislu da Vas prozivamo, već u smislu da želimo čuti pojašnjenje onoga što nismo čuli predstavljanjem Akcijskog plana, a jesmo čuli na drugim razinama i na drukčiji način.

Bez patetike, mislimo da ste osoba koja može „uhvatiti ritam socijalne skrbi“, i da stvarno imate, gledajući vremenski raspon neučinkovitih i nesvrhovitih reformi do sada, povijesnu priliku učiniti nešto doista korisno za dio hrvatskih građana. Onaj najranjiviji. Ne kaže se uzalud da je lanac jak, onoliko koliko je jaka njegova najslabija karika.

Koliko smo razumjeli ni novac nije više toliki problem, novac ste Vi i Vlada osigurali. Ne vidimo razloga da kvalitetnim preslagivanjem sustava socijalne skrbi, u zajedništvu, učinimo sustav boljim u zaštiti korisnika i unaprjeđenog stručnog rada.

Sigurni smo da Vi to želite, a sigurni smo da žele to i naši članovi, ali i ne članovi.

U toj vjeri i s tom mišlju, srdačno Vas pozdravljamo i želimo uspjeha u radu, te u očekivanju Vašeg odgovora na pitanje koje smo postavili, završavamo ovaj naš dopis.

S poštovanjem,

                                                                      ZA SZDSSH
Mato Zovkić, potpredsjednik

Priopćenje za javnost

Članovi sindikata, kroz organizirano djelovanje, ključni su akteri borbe za povoljniji radno-pravni status i veća prava svih radnika. Oni u toj borbi sudjeluju vlastitom aktivnošću i financiranjem stručnog aparata u sindikatima bez čega ne bi bilo ni ekonomske ni pravne podloge za kolektivno pregovaranje niti kontrole provedbe i zaštite prava radnika. Nečlanovi sindikata, s druge strane, ohrabreni činjenicom da će u svakom slučaju konzumirati podjednako sva prava i povlastice ugovorene kolektivnim ugovorima, ne participiraju u toj istoj borbi pa niti plaćanjem neke vrste naknade za korištenje izborenih prava. Članovi i nečlanovi sindikata Zakonom o radu izjednačeni su samo po pitanju opsega prava, ali ne i po pitanju njihovih obveza. Naš zakonski sustav stavlja u neravnopravan i diskriminatoran položaj članove sindikata u odnosu na nečlanove. To je nepravedan sustav. Takav sustav potkopava društvenu solidarnost i potiče prisvajanje plodova tuđih napora.


Rješavanje ovog problema nije trivijalno, jer stanovita prava radnika ne proizlaze samo iz sindikalne aktivnosti već velikim dijelom i iz rada pojedinca. Stoga plaća i osnovna prava iz domene socijalne sigurnosti ne mogu biti predmet različite regulacije na temelju članstva i nečlanstva u sindikatima. Ali jedan dio prava, razmjeran razlici u naporima i troškovima kolektivnog pregovaranja, koje ima član u odnosu na nečlana, trebao bi biti prepoznat kao dodatno pravo članova sindikata, kako je to regulirano u većini civiliziranih zemalja.


Obveza plaćanja naknade za korištenje povoljnosti iz kolektivnih ugovora ili ugovaranje prava koja vrijede samo za članove sindikata nisu nepoznati modeli reguliranja navedenih odnosa. Različita rješenja koja za cilj imaju uspostavljanje pravednih odnosa, jačanje sindikata i poticanje kolektivnog pregovaranja već dugo postoje u nizu zemalja Europe i svijeta, od Njemačke, Slovenije, Kanade, Turske, Švicarske, Bugarske, Belgije, Danske, Švedske, Finske, Islanda pa do Izraela, SAD-a, …


Uvođenje obveze plaćanja određene naknade za korištenje prava iz kolektivnih ugovora za nečlanove sindikata nije „sindikalni porez“. To je pitanje uspostavljanja ravnoteže koja će spriječiti iskorištavanje onog dijela radnika koji svojim odricanjima osiguravaju postojanje kolektivnih ugovora i njima zajamčenih prava. Kolektivni ugovori, božićnice, regresi i veće plaće ne padaju s neba.


Nije ova nepravda stvar samo javnog i državnog sektora, kako opet tvrde oni koji sustavno pokušavaju unijeti razdor između radnih ljudi u javnom i privatnom sektoru da bi prikrili pravi rascjep hrvatskog društva između onih koji imaju previše i one građanske većine koja nema dovoljno. I u privatnom sektoru nečlanovi sindikata jednako uživaju u plodovima sindikalnih napora i odricanju svojih kolega, članova sindikata. Štoviše, u privatnom sektoru još je izraženije sprječavanje i opstrukcija sindikalnog organiziranja, što sve više dovodi do opadanja broja članova sindikata i može imati veoma opasne posljedice po sve radne ljude  jer su sindikati  najvažniji i uglavnom i jedini branitelji društvene kohezije, socijalne pravde i dostojanstva radnika.


Sindikati ne traže nikakav novac za sebe. Žele uspostavljanje pravednih odnosa u društvu i promjenu okvira koji potiče iskrivljene društvene vrijednosti i nesolidarnost. Nikada svi radnici neće i ne moraju biti članovi sindikata, ali bi svi radnici trebali na neki način participirati za zajednička prava koja koriste, a koja sindikati i njihovi članovi izbore. Tu nije riječ niti o uvođenju obvezne sindikalne članarine ili „sindikalnog poreza“, već o tome da bi se jedan od spominjanih modela (kako u javnom, tako i u privatnom sektoru) koristio samo i isključivo u situaciji potpisanog kolektivnog ugovora kojim su sindikati materijalna prava ugovorili na višoj razini od zakonom uređene.


Božićnice, regresi, uskrsnice, darovi za djecu, jubilarne nagrade, pravo na plaćeni prijevoz na posao i s posla tek su neka od prava na koja poslodavce ne obvezuje nikakav zakon, nego se za njih izbore sindikati kolektivnim pregovaranjem. Stoga upravo članovi sindikata, a ne čelnici, traže da se ta prava u punom ili povećanom obimu odnose samo na njih jer isključivo oni dobrovoljno financiraju sindikalnu borbu i na njihovim leđima i aktivnostima postižu se bolji uvjeti za sve radnike, dok za to vrijeme nečlanovi drže „ figu u džepu“ i sva povećanja plaća nonšalantno trpaju u taj isti džep.


Sindikati ne traže ništa što nemaju druge civilizirane zemlje. Štoviše, traže i manje, jer neke zemlje poput Kanade i Bugarske imaju model po kojem nečlanovi plaćaju tzv. doprinos solidarnosti izravno sindikatima. Hrvatski sindikati to ne žele. Cilj sindikata u Hrvatskoj je uspostavljanje pravednog i poticajnog okruženja za zaštitu i unapređenje prava radnika i građana. Na to svi zajedno imamo bezuvjetno pravo. Tu nema mjesta trgovanju s radničkim pravima, svim onim što su sindikati svojim akcijama izborili i sigurno ga neće biti. Stoga nema logike da se reguliranje prava članova i nečlanova u javnosti povezuje s produljenjem radnog vijeka do 67 godina jer je upravo sindikalnom inicijativom „67 je previše“, u suradnji sindikata i građana, dokinuta namjera Vlade za obveznim radom nakon 65-e godine.

MATICA HRVATSKIH SINDIKATA
NEZAVISNI HRVATSKI SINDIKATI
SAVEZ SAMOSTALNIH SINDIKATA HRVATSKE

Uvodi li se ‘sindikalni porez‘? Sindikalce najava šokirala, sličan namet već rušio Ustavni sud

U prijedlogu NPOO-a navedeno je ‘pronalaženje rješenja za dugogodišnji problem članova sindikata u odnosu na nečlanove‘

Navodna ideja oko uvođenja tzv. sindikalnog poreza u Hrvatskoj izazvala je ovih dana žučne reakcije po društvenim mrežama i medijima iako je, zapravo, malo kome posve jasno što bi to moglo konkretno značiti niti kako bi moglo biti ugrađeno u novi Zakon o radu za koji se priprema pregovarački teren. Cijelu je raspravu pokrenulo to što je Vlada u prijedlogu Nacionalnog plana oporavka i otpornosti navela moguće “pronalaženje rješenja za dugogodišnji problem članova sindikata u odnosu na nečlanove, a vezano uz korištenje prava ugovorenih kolektivnim ugovorima”, kao i da će se oko toga razmotriti više modela.

Uvođenje naknade za korištenje prava iz kolektivnih ugovora za radnike koji nisu članovi sindikata, što se sada kolokvijalno naziva sindikalnim porezom, jedna je od mogućnosti. Razlog? Dodatna prava za koja se izbore sindikati u kolektivnim ugovorima koriste svi radnici u toj grani ili poduzeću, bili članovi ili ne, pa to sindikalci smatraju nepravdom.

Negativne reakcije

U sindikatu nam kažu da su Vladinom najavom izraženom kroz NPOO ostali zaprepašteni. Naime, za vrijeme predstavljanja plana u Gospodarsko-socijalnom vijeću o tome uopće nije bilo govora. Sindikat svoj prijedlog o uvođenju naknade za nečlanove još nije formulirao, a nije ni razmotrio ostale, alternativne mogućnosti koje Vlada nabraja u planu – model vremenskog ograničenja primjene prava iz kolektivnog ugovora na radnike koji nisu učlanjeni u sindikat te model ugovaranja dodatnih prava samo za članove sindikata.

“Mi već godinama tražimo da se to pitanje riješi, i ono će biti dio pregovora o ZOR-u, ali time se još nismo stigli detaljno pozabaviti. Čudi me stoga da je Vlada baš to pitanje istaknula u NPOO-u i možda je, posebno kada vidimo kakve negativne reakcije je najava izazvala u javnosti, to bilo namjerno, odnosno da je to vezano uz predstojeće pregovore i slabljenje naše pozicije u njima”, komentira šef Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever.

Dodaje kako su sindikati do sada u raznim prigodama, pa i za susreta s premijerom Andrejom Plenkovićem, navodili kako žele da se riješi spomenuto pitanje, ali da nisu inzistirali da naknada nečlanova ide u sindikalnu blagajnu, nego da ona bude iskorištena “za neko javno dobro ili humanitarnu svrhu”. Ima zemalja, poput Kanade i Bugarske, gdje uplate nečlanova sindikata idu u sindikalnu blagajnu, navodi ipak Sever, ali postoje i drukčiji modeli.

“U svakom slučaju, ideja je da bi naknadu plaćali nečlanovi samo u onim granama ili poduzećima gdje su važeći kolektivni ugovori, a ne svi radnici. Također, tko ne bi htio koristiti dodatna prava izborena kolektivnim ugovorom, poput božićnica, regresa za godišnji, jubilarne nagrade i slično, ne bi morao plaćati naknadu”, objašnjava kako u sindikatu gledaju na ovaj “porez”.

Dodatna prava

Članarina je uobičajeno u Hrvatskoj u iznosu jedan posto plaće, a naknada bi trebala biti niža od toga, kaže, tek toliko da se “osjeti da stvari nisu same po sebi dane”. “Naši članovi traže da se to uvede jer je sada na djelu nepravda”, dodaje Sever. Smatra kako su i drukčiji modeli, primjerice da se ugovaraju dodatna prava samo za članove sindikata, njima također zanimljivi.

Na pitanje koliko u Hrvatskoj ima članova sindikata odnosno koliko kolektivnih ugovora, odgovara nam da postoji procjena da je u sindikatu 30 posto svih zaposlenih, a pokrivenost kolektivnim ugovorima je niska, oko 40 posto. Inače, izmjenama ZOR-a 2003. godine bio je uveden “doprinos solidarnosti” kao obveza radnika koji nisu članovi sindikata, a koji se uplaćivao u sindikalnu blagajnu i bio dijelom kolektivnog ugovora, ali je Ustavni sud to 2005. godine srušio.

‘Krivo je protumačen socijalni dijalog’

Ministar rada Josip Aladrović u srijedu je demantirao da će u Hrvatskoj uvesti “sindikalni porez”, a spekulacije je nazvao krivim tumačenjem socijalnog dijaloga.

– Određeni prijedlozi i rješenja su protumačeni kao da će odmah stupiti na snagu, ali to je samo jedna od mogućnosti za pregovore, jedan od prijedloga koji je došao od radnika i ništa više – rekao je i objasnio da se Vlada u NPOO-u i pregovorima sa sindikatima o novom ZOR-u odlučila za “snaženje i poticanje socijalnog dijaloga i kolektivnog pregovaranja”. 

Zdravstvu i socijalnoj skrbi nedostaju stotine radnika, a mladi obrazovani za ta zanimanja godinama čame na – burzi rada

U jednoj od pritužbi kaže se da je dio magistara socijalnog rada odavno u Njemačkoj jer je »lakše prevesti diplomu i naučiti jezik, nego godinama čekati i ne znati hoće li dočekati« posao u nas.

Zbog višegodišnjeg čekanja mladih na posao, i to u zanimanjima koja su deficitarna, pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter zatražila je od nadležnih institucija značajnu doradu mjera poticanja zapošljavanja.

– Manjak djelatnika dobro je poznat problem u zdravstvu i socijalnoj skrbi, što može utjecati na kvalitetu zdravstvenih i socijalnih usluga građanima, a time i na razinu ostvarenja ljudskih prava. To je vidljivo i za vrijeme epidemije koronavirusa i nakon više tragičnih slučajeva u sustavu socijalne skrbi posljednjih godina, upozorava pravobraniteljica. O manjku zdravstvenih radnika, ističe, svjedoči i apel ministra Vilija Beroša da se i umirovljenici uključe u posao dok, prema podacima Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, u sustavu socijalne skrbi trenutno nedostaje 629 stručnih djelatnika. Zato je, kako stoji u nedavno predstavljenom Akcijskom planu unapređenja sustava socijalne skrbi, jedan od kratkoročnih ciljeva zapošljavanje 200 novih stručnih radnika.

Na čekanju

Gotovo je nevjerojatno da, unatoč manjku zaposlenih, mnogi mladi koji su obrazovani za rad u ovim resorima godinama čekaju na pripravništvo, koje je preduvjet za polaganje državnog ispita i uključivanje u tržište rada, a u istoj su situaciji i učitelji i nastavnici bez radnog iskustva, upozorava pravobraniteljica. U njen ured stigao je niz pritužbi koje pokazuju utjecaj takvog stanja na demografske tokove u zemlji: kako se u jednoj od pritužbi navodi, dio magistara socijalnog rada je odavno u Njemačkoj jer je »lakše prevesti diplomu i naučiti jezik, nego godinama čekati i ne znati hoće li ikada dočekati« priliku za posao u struci u Hrvatskoj. U jednoj od pritužbi navodi se kako mladi dok čekaju natječaje ne smiju raditi nikakav drugi posao jer je to jedan od uvjeta za prijavu na natječaj. Tako ovise o o pomoći roditelja i drugih članova obitelji.

– Ovaj problem može dovesti i do diskriminacije temeljem imovnog stanja, u situaciji kada si neki mogu priuštiti čekanje na posao u struci, dok su drugi primorani raditi druge poslove kako bi podmirili osnovne životne troškove, upozorava pravobraniteljica.

Razlog što ne mogu do pripravništva, tvrdi, iznimno su formalizirane procedure zapošljavanja u sektoru obrazovanja, zdravstva i socijalne politike. Zatim je tu zastoj u provedbi mjera poticanja zapošljavanja: mladih koji su u njih bili uključeni bilo je lani 38,7 posto manje nego u 2019., jer su zbog pandemije mjere za očuvanje radnih mjesta istisnule poticanje zapošljavanja. Problem su i kvote za zapošljavanje pripravnika, koje nisu usklađene s brojem učenika i studenata koji su završili školovanje za ove djelatnosti, kao i uvjet da kandidati moraju biti najmanje šest mjeseci u evidenciji nezaposlenih, ako se kroz navedenu mjeru žele zaposliti kao pripravnici u realnom sektoru. Tako mnogi od njih, zbog neizvjesnosti oko toga hoće li dobiti poticaje, moraju birati između egzistencije i zapošljavanja u struci.

Manjak radnika

Reagirajući na pritužbe mladih, pučka pravobraniteljica dala je više prijedloga koji bi olakšali zapošljavanje mladih u zdravstvu, socijalnoj skrbi i obrazovanju, a time i osnažili sektore opterećene višegodišnjim manjkom radnika. Tako su nadležnim ministarstvima predložili preispitivanje učinaka mjera za zapošljavanje na mlade, redefiniranje ili promjenu postojećih mjera te uključivanje svih nadležnih državnih tijela, obrazovnih institucija i javnosti u osmišljavanje novih mjera za poticanje zapošljavanja mladih. Posebno traži da se u to uključe i udruge mladih i Središnji državni ured za demografiju i mlade, nadležan za motiviranje mladih da ostanu u Hrvatskoj.

Predsjednica Sindikata zaposlenih u socijalnoj skrbi, Jadranka Dimić, nezadovoljna je tempom zapošljavanja u sustavu socijalne skrbi. Na burzi je oko 150 socijalnih radnika koji bi se, prema planu ministra Josipa Aladrovića, trebali zaposliti narednih mjeseci. Godišnja kvota od 60 diplomiranih socijalnih radnika, smatra Dimić, barem upola je manja od realnih potreba u sektoru i trebalo bi je povećati, a socijalnim radnicima diplomiranim na Sveučilištu u Mostaru omogućiti lakše zapošljavanje u Hrvatskoj. Tražit će, kaže, i da se mladima kod zapošljavanja daju ugovori na neodređeno, jer rad na određeno tjera ljude iz sustava.

Medicinske sestre u zadnja su tri tjedna počele dobivati šansu da odrade pripravništvo, kaže Mario Gazić, predsjednik Hrvatske komore medicinskih sestara/tehničara. »Bolnice su počele raspisivati natječaje. Nama se javilo oko 80 medicinskih sestara koje trebaju odraditi pripravništvo, a prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje ukupno ih je oko 300. Očekujemo da bi se taj problem kroz mjesec-dva trebao riješiti«, kaže Gazić.

Mladi liječnici imaju više opcija

U Hrvatskoj liječničkoj komori navode primjer Opće bolnice Virovitica koja je raspisala natječaj za 30 liječnika, a javilo se troje kandidata.

»Mladi liječnici danas imaju više opcija rada, mogu raditi čim dobiju licencu i aplicirati na natječaj za specijalizaciju, raditi kao obiteljski liječnici ili u izvanbolničkoj hitnoj, ili se odlučuju za mentorski rad. Ne čeka se koliko se nekad čekalo«, veli Marija Rogoznica, predsjednica Povjerenstva za mlade liječnike. Od 400 diplomiranih liječnika, lani ih je 250 ušlo u rad pod nadzorom, a za ostale u Komori nemaju podataka.

Prebrojavanje članstva SZDSSH za TKU

Poštovani,


Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ističe krajem studenog 2021. godine. Za pregovaranje o novom kolektivnom ugovoru potrebno je prebrojati članove sindikata, odnosno utvrditi reprezentativnost sindikata koji mogu pregovarati o sklapanju novog ugovora. Na inicijativu sindikata javnih službi pokrenut je postupak utvrđivanja reprezentativnosti sindikata, a Povjerenstvo za utvrđivanje reprezentativnosti objavilo je Javni poziv.


Pozivamo Vas da dopis koji smo pripremili za Vašeg poslodavca i primjer obrasca kojeg poslodavac mora dostaviti sindikatu, odmah uručite svom poslodavcu.


Rok za utvrđivanje reprezentativnosti sindikata je 30 dana od dana raspisivanja javnog poziva. Dakle rok za prebrojavanje naših članova i dostavu podataka Povjerenstvu za utvrđivanje reprezentativnosti je do 30. svibnja 2021. godine. Stoga je važno da što prije dostavite dopis i obrazac svome poslodavcu, kako bi on u roku 8 dana podatke dostavio nama, a mi ćemo ih zatim dostaviti Povjerenstvu. Molimo Vas da apelirate na poslodavca da u roku dostavi podatke sindikatu. Također Vas obavještavamo da će u ustanovama isti postupak provoditi i drugi sindikati koji žele utvrditi svoju reprezentativnost, a zasigurno Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi, pa Vas upozoravamo da ste kao povjerenik sindikata koji sudjeluje u utvrđivanju reprezentativnosti dužni supotpisati potvrde drugih sindikata koji sudjeluju u utvrđivanju reprezentativnosti. Stoga se odazovite pozivu poslodavca i potpišite ih.


Zbog važnosti dostave broja članova sindikata molimo Vas da ovu obvezu shvatite krajnje ozbiljno.


Predsjednica Sindikata
Jadranka Dimić, dipl. socijalna radnica


Osnovano Nacionalno vijeće za razvoj socijalnih politika

Vlada je na 55. sjednici u četvrtak, 29. travnja 2021., donijela odluku o osnivanju Nacionalnog vijeća za razvoj socijalnih politika te pokrenula postupak izrade Strategije demografske revitalizacije Hrvatske do 2031. godine.

“Socijalna sigurnost i briga za naše socijalno ugrožene sugrađane jedan je od primarnih ciljeva djelovanja ove Vlade. To je područje u kojemu u nadolazećem razdoblju predviđamo značajna ulaganja, što iz državnog proračuna, što EU sredstava u iznosu većem od 5,5 milijardi kuna”, istaknuo je resorni ministar Josip Aladrović.

Istovremeno, radi dodatnog iskoraka u kvaliteti i učinkovitosti socijalnih politika, ovom odlukom po prvi puta se osniva Nacionalno vijeće za razvoj socijalnih politika kao savjetodavno i stručno tijelo Vlade, dodao je.

“Ono će u konačnici doprinijeti razvoju ukupnih socijalnih politika Vlade kroz prijedloge, mišljenja i stručna obrazloženja od čega će najveću korist imati naši građani”, rekao je Aladrović.

Članove Vijeća imenuje Vlada na prijedlog Ministarstva. Činit će ga i predstavnici tijela državne uprave, strukovnih komora, akademske zajednice, organizacija civilnog društva i drugih organizacija koje svojim stručnim znanjima, radom i iskustvom mogu pridonijeti razvoju socijalne politike u Hrvatskoj, naveo je ministar.

Osobita zadaća Vijeća je praćenje i unaprjeđenje sustava socijalne zaštite. Tako će pratiti primjene međunarodnih ugovora i postojećih propisa koji se odnose na područje sustava socijalne zaštite, a na tom području pratit će i potrebe, kao i standarde socijalnih usluga i drugih pitanja te će predlagati programe mjera i razvoja. Također će pratiti rad u području socijalnog planiranja i razvojnog usmjerenja u sustavu socijalne zaštite.

Vijeće će se sastajati po potrebi, a najmanje jednom mjesečno. Predsjednik, zamjenik predsjednika, članovi, zamjenici članova, tajnik i pomoćnik tajnika Vijeća za rad u Vijeću ne primaju naknadu, a rad Vijeća bit će transparentan i javan. 

Sredstva za rad Vijeća osiguravaju se iz državnog proračuna na poziciji Ministarstva rada. 

Ministre, slušaj: Možeš zaposliti 200 ljudi, ali im daj uvjete za rad, da nam se ne ponovi Nikoll

Socijalna radnica Nela Pamuković koja je u sustavu tri desetljeća zajedno s kolegama poručuje kako je dobro da se zaposle ljudi no pita se gdje će sjediti jer doslovce nemaju ni stolice niti je imaju gdje staviti…

Kroz tri ključna pitanja socijalni radnici opisuju što treba napraviti da bi sustav socijalne skrbi funkcionirao kako treba i da bi socijalni radnici mogli uredno obavljati svoj posao da se nikada više ne ponovi slučaj Nikoll. Da ne strahuju kada čuju za tragediju da nije netko od njihovih korisnika…

Ministar Josip Aladrović problem socijalnog sustava želi riješiti tako da zaposli 200 socijalnih radnika. Je li to rješenje? I ako nije, zašto nije?

U izradi Akcijskog plana apsolutno nije izvršena analiza postojećih ovlasti koje radi Centar za socijalnu skrb. Prije svega bi trebalo napraviti analizu nepotrebnih poslova, čime bi se dobila dodatna radna snaga unutar samih centara. Prioritet u sustavu socijalne skrbi jest zapošljavanje i ono je nužno, ali je prije toga potrebno izvršiti analizu prostora centara za socijalnu skrb u kojima djelatnici rade u neadekvatnim prostorima te rade veliki broj poslova koji su na razini rada upravnog referenta.

Doslovno, novozaposleni djelatnici nemaju gdje sjesti. Dakle zapošljavanje bi trebalo osigurati nakon realizacije adekvatnog prostora koji je u većini Centara u državi još uvijek neadekvatan. Bolji radni uvjeti su prvi na listi prioriteta. Daljnji problem je što u manjim gradovima i njihovim Centrima nema stručnjaka koji su potrebni centrima, au većim gradovima ima, s time što je najveća potražnja za zapošljavanjem u Zagrebu.

Što se tiče prostora dajem primjer najvećeg centra u državi, Centra za socijalnu skrb Zagreb sa 13 podružnica i podružnicom zajedničkih poslova za cijeli centar, koji ima prosječno 8 metara kvadratnih ureda za dvoje djelatnika.

Hitno je sljedeće: uredi primjereni za rad s korisnicima – jedan stručni radnik u sobi, sukladno postojećim prostornim standardima, dvorana za sastanke, čekaonice, prostorija za provedbu testiranja, tehnička oprema, službena vozila, prilagodba osobama s invaliditetom i sl.

Trenutno rade u mnogim podružnicama i po tri stručna radnika u istoj prostoriji koja je veličine propisana za jednog stručnog radnika te nema sve druge navedene prostorne uvjete. Još 2006.g. kroz projekt Svjetske banke osigurana su sredstva za prve 3 podružnice, a bilo je predviđeno da se izgradi cijeli Centar. Novac je vraćen, projekt nije realiziran. Razlog je nemogućnost dogovora nadležnog Ministarstva i Centra za socijalnu skrb Zagreb oko reorganizacije Centra.

Možete li nam na konkretnim primjerima opisati koje probleme imaju socijalni radnici u manjim sredinama? Kako to riješiti?

Problem je nerazvijene mreže socijalnih usluga, jednostavno nemaš gdje uputiti dijete ili odraslu osobu u tretman ili je smjestiti. Užasno teško uspostavljanje suradnje sa npr .liječnicima obiteljske medicine, prebacivanje odgovornosti na Centre od strane drugih paralelnih sustava, nedostatak kvalitetnog  kontinuiranog cjeloživotnog učenja i podrške, iako su stručni radnici visoko educirani samim završetkom studija motivirani za ovaj težak poziv, ali je dodatno usavršavanje nužno potrebno.

Dodatan problem je i što u manjim sredinama svi poznaju stručne radnike Centra i iz svojih privatnih kontakata te korisnici procjenjuju njihove postupke subjektivno. Moguće rješenje jest: osiguranje stanova od javnog interesa bez naplate najamnine od strane lokalnih sredina za mlade kadrove koji su mobilni za rad i nemaju obitelji te spuštanje uputa od Ministarstva zdravstva i ostalih nadležnih o načinu postupanja iz njihove ovlasti. Ulaganje u resurse putem mladih educiranih stručnjaka kroz gradnju potrebnih kapaciteta putem Europskih projekata.

U prosvjedu su predstavnici socijalnih radnika nabrajali probleme sustava – ministar se referira samo na jedan – broj zaposlenih. Što se pod hitno treba napraviti da i djelatnici centara i korisnici osjete promjene?

Ukoliko se neki poslovi iz Centra preraspodjele u druge sustave kojima i pripadaju i koji su nama ubačeni nakon završetka domovinskog rata, a postojeći djelatnici preraspodjele na poslove koji preostanu, broj potrebnih zapošljavanja se bitno smanjuje. To su ovi poslovi i potrebne promjene složeni po obimu zauzimanja radnog vremena i nedostacima:

1. Hitno uskladiti uvjete rada sa propisanim normativom, odnosno Pravilnikom čija je primjena trebala biti dovršena 2017.g. i propisana je zakonska obveze nadležnog Ministarstva što se tiče prostornih uvjeta uz prigovor i na postojeće visoke propisane normative po jednom djelatniku, a koji nisu u skladu s europskom praksom (naš propisani normativ je 100 obitelji, a u Europi 50).

2. Poslovi koji ne spadaju u poslove Centra za socijalnu skrb i predstavljaju puko administriranje za što nije potrebna visoka stručna sprema: osobna invalidnina, doplatak za pomoć i njegu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja – to su prava koja se ostvaruju isključivo na medicinskom vještačenju osoba; većina korisnika su umirovljenici, pripadaju mirovinskom sustavu odakle su nam prebačeni, naknada do zaposlenja – uvjet je postojanje karakteristike – osoba s invaliditetom i prijava kod nadležnog zavoda za zapošljavanje; pripada sustavu rada, zajamčena minimalna naknada– svi radno sposobni korisnici trebaju biti prebačeni u sustav rada i zapošljavanja, a korisnici centra su osobe bez prihoda i imovine, koje svojim radom ili imovinom ne mogu ostvariti prihod zbog radne nesposobnosti, otpust iz državljanstva – pitanje uzdržavanja članova obitelji za koje postoji potreba uzdržavanja od strane onoga koji traži otpust se može rješavati u suradnji Ministarstva vanjskih i unutarnjih poslova (policija ima zaposlene socijalne radnike)

Ovi poslovi ne moraju nužno biti u Centru, jer se elektronski sustav može nadograditi u smislu povezanosti s drugim sustavima ili nam isti mogu slati na znanje poteškoće kod korisnika na koje su tijekom rada naišli, kako bi stručni radnici centra pružili korisnicima dodatnu podršku.

3. Potrebna izmjena Obiteljskog zakona osobito u pogledu skrbništva, točnije neposrednog skrbništva –  stručni radnici centara za socijalnu skrb, uz svoje redovne svakodnevne i mnogobrojne radne zadatke, istovremeno imaju obvezu biti neposredni skrbnici za više korisnika izvan svog radnog vremena (ponekad i više od pet), što odrađuju bez naknade, jer moraju (nitko od rodbine i prijatelja štićenika ne želi, a zakon ih ne prisiljava). Ovom odredbom su narušene Ustavne slobode i prava radnika u centrima, jer nemaju izbor ne raditi poslove koje članovi obitelji ne žele i nisu primorani i to bez naknade!

Kako se ovdje, također, radi o izuzetno ranjivoj i osjetljivoj skupini korisnika, tražimo osnivanje registra potencijalnih skrbnika koji biti educirani i ostvarivati adekvatnu novčanu naknadu za obavljanje svojih poslova skrbnika. Potrebno preispitivanje sukoba interesa s obzirom da je za posebno skrbništvo navedeno kao zapreka u obavljanju dužnosti istog (npr. pokretanje postupaka s ciljem stjecanja imovinske koristi štićenika u situaciji kada je skrbnik osoba zaposlena u centru za socijalnu skrb), a odluku donosi isti centar. 

4. Bitno povećanje smještajnih kapaciteta za mlt. djecu i odrasle osobe, prvenstveno kroz udomiteljstvo

5. Formiranje mrežnog sustava koji prikazuje stvarni i realni prikaz smještajnih kapaciteta pojedinih ustanova, kako za mlt. djecu, tako i za zaštitu odraslih

6. Naknada voditelju za provođenje mjera: mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu i mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djetetu – naknada od 400 kuna mjesečno je demotivirajuća, ponižavajuća i ne odgovara težini odgovornosti i složenosti poslova koji se trebaju obavljati unutar jednog mjeseca provođenja spomenute mjere; za primjer toliko ćete platiti 2 sata rada za bilo koji zanatski popravak u stambenom prostoru.

S kojim se sve poteškoćama susrećete u radu?

Mogu vam ih taksativno nabrojati pa krenimo:

1. Slaba međuresorna suradnja – posebice s liječnicima opće medicine, pedijatrima, pravosuđem, predškolskim i školskim institucijama pri čemu ističemo nesuradnju većine liječnika primarne zdravstvene zaštite od kojih se traže mišljenja o zdravstvenom statusu korisnika i kućni posjet radi pregleda za korisnike o kojima nemamo zdravstvene podatke.

2. Provođenje palijativne skrbi – susrećemo se s problemima hitnog preuzimanja skrbi o osobama u potrebi palijativne skrbi pri otpustu iz bolnica pri čemu udomiteljske obitelji ne mogu zadovoljiti potrebe korisnika niti su educirani niti raspolažu potrebnom opremom za skrb o palijativnom bolesniku.

3. Posebno skrbništvo – problematika je goruća utoliko što posebni skrbnici ne stupaju u kontakt s osobama i/ili djecom koje trebaju zastupati u pojedinim sudskim postupcima i osobno ne sudjeluju u sudskim postupcima (iz iskustva navodimo primjer kada se sudac/sutkinja informira o posebnoj skrbnici koju nikada nije vidio, te smo pitani je li je i naša suradnja s njima takve vrste), ne dostavljaju izvješća centrima za socijalnu skrb

4. Imenovanje ravnatelja – imenovanje ravnatelja/ica i članova Upravnog vijeća (od kojih 3 određuje nadležno Ministarstvo, a 5 je članova), evidentno je da kako je bitna politička podobnost/simpatizerstvo/poznanstvo, a ne stručna kompetentnost što dovodi do pitanja da li ustanovama upravljaju stručne ili podobne osobe i koji je rezultat takvog upravljanja ustanovama?

Pismo sindikalnim povjerenicima SZDSSH 27.travnja 2021.

Održan prosvjed „Čujete li našu šutnju“

21. travnja 2021. u organizaciji našeg Sindikata održan je polusatni prosvjed pod nazivom „Čujete li našu šutnju?“. Odaziv je bio izuzetno dobar, medijski odlično popraćen te smo uspjeli poslati jasne poruke nadležnima koje dugi niz godina upozoravamo i zahtijevamo da pristupe rješavanju problema koji prijete urušavanjem sustava socijalne skrbi: potkapacitiranost stručnim i svim drugim djelatnicima u sustavu, opterećenost prevelikim brojem korisnika na postojeći broj stručnih radnika, loši uvjeta rada zbog neprimjerenih radnih prostora, preširoki opsega ovlasti, pretjerano administriranje, nedovoljna sredstava za rad, nenapredovanje stručnih radnika, neposredno skrbništvo te izloženost medijskom linču i napadima na zaposlenike.

Zaposlenici u sustavu socijalne skrbi su humani, vrijedni i požrtvovni ljudi koji zaslužuju poštovanje cijelog društva, resornog ministarstva i Vlade RH.

Činjenica da se prosvjed održao u ovako velikom broju ustanova, jasna je poruka nadležnima da su potrebne hitne reforme kako bi se osnažio sustav i kako bi korisnici, koji su najvažniji dio sustava, imali pravodobnu i svu potrebnu skrb.

Želim zahvaliti svima koji su dali podršku i sudjelovali u prosvjedu te svojim izjavama u tiskanim i elektronskim medijima senzibilizirali javnost za probleme sustava.

Predstavljanje Akcijskog plana, ulaganja dodatnih sredstava u sustav i najavljeno žurno zapošljavanje 200 stručnih radnika te nastavak daljnjeg zapošljavanja poruka je resornog ministarstva da su čuli našu šutnju.

Osvrt na  Akcijski plan reforme socijalne skrbi

            Akcijski plan donijet je u vrlo kratkom roku što možemo prihvatiti kao želju da se žurno krene u reformu, ali sa druge strane imamo iskrenu bojazan da te mjere neće pridonijeti učinkovitosti sustava. Ono što nismo mogli iščitati iz akcijskog plana je upravo problem prekomjernih ovlasti i smanjenja opsega rada te ćemo uputit ministru Aladroviću zahtjev za očitovanjem o rješavanju odnosno smanjenju pretjeranih ovlasti.

            Svakako  pozdravljamo žurno zapošljavanje stručnog kadra i nastavak daljnjeg zapošljavanja.

Smatramo da Zakon o socijalnoj skrbi treba uputiti u hitnu proceduru. U njegovom kreiranju moraju biti, kroz radnu skupinu, uključene krovne udruge i stručnjaci iz sustava, jer putem javnog savjetovanja do sada nismo uspjeli ishoditi bilo kakve promjene, niti su naši prijedlozi uvršteni u prijašnje zakone.

Najava osnivanja Akademije za cjeloživotno učenje držimo nepotrebnim. Stručni radnici su u obvezi tijekom radnog vijeka usavršavati se, to je i bitan preduvjet za očuvanje licenca. Ono što nedostaje je plan uže specijalizacije i usavršavanja i takav plan treba izraditi resorno ministarstvo. Osim toga resorno ministarstvo treba poticati i provoditi postupke napredovanja stručnih radnika u zvanje mentor i savjetnik.

Kod osnivanja Povjerenstva za odlučivanje o pritužbama građana nije jasno tko bi sačinjavao to povjerenstvo, na koji način bi se rješavale pritužbe građana i koje bi ovlasti imalo to povjerenstvo.

Mi predlažemo osnivanje Povjerenstva za odlučivanje o pritužbama stručnih radnika na rad resornog ministarstva.

Obiteljski centri moraju biti produžena ruka centara za socijalnu skrb i osnovno usmjereni na potrebe savjetodavne i stručne pomoći obiteljima u tretmanu centara. Iz same najave osnivanja samostalnih Obiteljskih centara to nije bilo moguće iščitati.

Pozdravljamo osnivanje Obiteljskih odjela pri Općinskim sudovima sa educiranim i licenciranim sucima. Na taj način bismo izbjegli dosadašnja silna vještačenja i dugotrajne postupke osobito u djelu obiteljsko pravne zaštite. Podržavamo i uspostavu očevidnika počinitelja prekršajnih i kaznenih djela iz područja obiteljskog nasilja te izrečenih mjera.

Kroz uključivanje predstavnika komora, sindikata, pravobraniteljica, udruga iz domene socijalne skrbi i dr. u rad Nacionalnog vijeća za razvoj socijalnih politika koje će potvrditi tijekom tjedna Vlada RH, daje nam se prilika da se svi aktivno uključimo u rješavanje dugogodišnjih ali i aktualnih problema u sustavu i smatramo da tu priliku ne smijemo propustiti. Sve eventualne nedostatke Akcijskog plana i sustava socijalne skrbi moramo rješavati zajednički. Molimo Vas da ispred svojih podružnica predložite stručnjake koji bi sudjelovali u radu Nacionalnog vijeća za razvoj socijalnih politika.

Prezentaciju Akcijskog plana reforme možete vidjeti na web stranici Sindikata (www.szdssh.hr)

Prebrojavanje članstva

            S obzirom na činjenicu da TKU istječe s krajem studenoga ove godine te da je za nove pregovore prethodno potrebno utvrditi novu reprezentativnost Pregovaračkog odbora sindikata javnih službi, upućen je zahtjev za pokretanje postupka utvrđivanja sastava pregovaračkog odbora te je nužno da postupak utvrđivanja reprezentativnosti bude pravovremeno pokrenut.

Odmah po objavljenom javnom pozivu od strane Povjerenstva na mrežnim stranicama Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike ćemo uputiti obavijesti poslodavcima (svim ustanovama u kojima sindikat djeluje) o postupku utvrđivanja reprezentativnosti uz zahtjev za dostavu potvrda o broju članova te upute o tome kako se postupak provodi i koje su obveze povjerenika i ravnatelja u postupku prebrojavanja. Rok za dostavu podatka (potvrda) o broju članova sindikata   je 30 dana  (rok počinje teći od dana objave javnog poziva).

U privitku dostavljamo izvod iz dijelova poslovnog subjekta Državnog zavoda za statistiku u kojem je popis svih podružnica sindikata. Ukoliko neka sindikalna podružnica nije upisana molimo da nas o tome obavijestite.

Prema dostupnim nam informacijama provodi se anketa za osnivanje novog sindikata koji bi okupio stručne radnike u centrima za socijalnu skrb. Neosporno je  pravo svih zaposlenika na slobodu udruživanja u sindikate. Sindikat koji želi utjecati na radno-pravni status svojih članova mora imati snagu mjerama pritiska i pregovaranja štititi interese svojih članova što predmnijeva da bi trebao biti reprezentativan.

Reprezentativni sindikat koji želi pregovarati za svoje članove mora imati najmanje dvadeset posto radnika članova od ukupnog broja sindikalno organiziranih radnika zaposlenih na razini sustava i tek tada dolazi u poziciju pregovaranja s poslodavcima o pravima  svojih članova, organiziranja štrajka i svih ostalih aktivnosti koje su zakonom predviđene.

U sustavu socijalne skrbi već postoje dva reprezentativna sindikata koja svojom snagom i položajem zastupaju interese radnika svih profesija koji su zaposleni u djelatnosti socijalne skrbi pa tako i u centrima za socijalnu skrb.

Sindikat koji bi se bavio isključivo problematikom vezanom za rad u centrima za socijalnu skrb i koji bi zastupao, branio i zagovarao samo stručne zaposlenike unutar sustava socijalne skrbi  teško da bi dostigao  pregovaračku  poziciju odnosno ne bi imao mogućnost pregovora i organiziranja sindikalnih akcija. U sustavu več postoji nekoliko takvih sindikata koji okupljaju zaposlenike određenih struka, ali oni su marginalni sindikati koji svojim članovima ne mogu pružiti  sve što mogu reprezentativni sindikati.

Pozivamo Vas de se uključite u postojeće, reprezentativne sindikate, kroz koje ćete moči zaštiti svoja prava, artikulirati zahtjeve struke i aktivno se uključiti u rješavanje problema u svojim ustanovama kao i u sustavu socijalne skrbi.

Inicijativu kojom se želi oslabiti dosadašnja pozicija reprezentativnih sindikata, držimo krajnje neodgovornom. Takvi postupci mogu samo pogodovati vladajućoj strukturi po sistemu “zavadi pa vladaj“, a reprezentativne sindikate dovesti u situaciju da teže brane interese radnika kroz pregovore.

Samo ujedinjeni možemo pokazati pregovaračku snagu i utjecati na promjene u sustavu.

Sindikalno sportski susreti, TROGIR 2021.

Obavještavamo da su u tijeku završne pripreme u organizaciji 38. Sindikalno sportskih susreta.  Molimo da se zainteresirani za sudjelovanje žurno prijave obzirom da su nam ograničeni smještajni kapaciteta.

Informacije o susretima i link za prijavu možete vidjeti na web stranici Sindikata.

U očekivanju Vaših prijava srdačno Vas pozdravljam!

Sa poštovanjem,                                                                                                       

Predsjednica Sindikata
Jadranka Dimić, dipl. soc. radnica

Hoće li najavljene mjere popraviti sustav socijalne skrbi? U stručnim krugovima su skeptični: ‘Imamo i Registar pedofila koji ne koristimo na učinkovit način‘

Planirano unaprjeđenje sustava socijalne skrbi predviđa niz mjera koje su u kratkom roku iznesene javnosti. Planira se zapošljavanje 200 novih stručnih radnika u sustavu socijalne skrbi, donošenje novog zakona o socijalnoj skrbi, osnivanje akademije kako bi omogućili cjeloživotno učenje svih djelatnika, osnivanje povjerenstva za odlučivanje o pritužbama građana.

Paralelno s nabrojenim planira se osnivanje obiteljskih centara koji će se izdvojiti iz Centra za socijalnu skrb, osnivanje 15 obiteljskih odjela na općinskim sudovima, formiranje očevidnika prekršajnih i kaznenih djela iz područja obiteljskog nasilja. Iz nabrojenog niza mjera dobiva se dojam sveobuhvatnog pristupa problematici te smo provjerili kod osoba iz struke imaju li isto mišljenje.

Od Jadranka Dimić, predsjednice Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, dobivamo odgovor u kojem je precizno analizirala stavke koje se odnose na njihovo područje rada.

SVEOBUHVATAN PRISTUP

– Nakon više propalih pokušaja da se uredi sustav, dozvolite da imamo pravo zadržati rezerviranost. Ministar je donio akcijski plan u vrlo kratkom roku, što možemo prihvatiti kao želju da se žurno krene u reformu, ali s druge strane imamo bojazan da te mjere neće pridonijeti učinkovitosti sustava – iskreno će Dimić.

– Ono što nismo mogli iščitati iz akcijskog plana je upravo problem prekomjernih ovlasti i smanjenja opsega rada. Svakako pozdravljamo žurno zapošljavanje stručnog kadra i nastavak daljnjeg zapošljavanja. Smatramo da Zakon o socijalnoj skrbi treba uputiti u hitnu proceduru kako bi se smanjile ovlasti socijalnih radnika, ali u njegovom kreiranju krovne udruge i stručnjaci iz sustava moraju biti uključeni za stolom kroz radnu skupinu, a ne preko javnog savjetovanja jer do sada nismo uspjeli ishoditi promjene na taj način.

Što se tiče akademije, stručni radnici se moraju i zakonski stručno tijekom radnog vijeka usavršavati, to je i bitan preduvjet za očuvanje licencija. Ono što nedostaje jest plan uže specijalizacije i usavršavanja i to treba odraditi Ministarstvo. Tako da ne vidim posebnu svrhu u tome. Ako je to tijelo koje će voditi brigu i o napredovanju stručnih radnika onda je prihvatljivo. U protivnom – suvišno – kaže predsjednica Sindikata.

Za povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana nije joj, kaže, jasno na koji način bi rješavalo po pritužbama građana i koje bi ovlasti imali. Napominje da spomenuti obiteljski centri moraju biti produžena ruka centara za socijalnu skrb i osnovno usmjereni na potrebe savjetodavne i stručne pomoći obiteljima u tretmanu centara.

Pozdravlja osnivanje odjela pri općinskim sudovima s licenciranim sucima, kako bi se izbjegla dosadašnja silna vještačenja i dugotrajni postupci oduzimanja roditeljske skrbi. Sindikat također podržava i očevidnik prekršajnih i kaznenih djela iz područja obiteljskog nasilja te izrečene mjere – kazala nam je Jadranka Dimić.

DA NE OSTANE NA RIJEČIMA…

Sa strane pravne struke svoje viđenje nam je iznijela Lana Petö Kujundžić, sutkinja Visokog kaznenog suda i predsjednica Udruge sudaca za mladež, obiteljskih sudaca i stručnjaka za djecu i mladež.

– Ne bih željela da svi ti planovi ispadnu čisto da kažemo građanima kako smo nešto napravili jer suci neće time dobiti specijalizaciju. Veliki prijedlozi išli su prije 20 godina kada smo mi kao stručnjaci rekli da treba napraviti pet područnih sudova koji će biti specijalizirani za obiteljsko pravo. Dok to ne napravimo, mislim da neće biti konkretnog poboljšanja.

Što se tiče obiteljskih centara, oni su postojali pa su ih nakon nekog vremena vratili nazad u okrilje centara za socijalnu skrb. Onda su bili zamišljeni da budu za prevenciju, a sada bi ih ponovno izdvojili i mislim da je to dobra ideja. Što se tiče očevidnika obiteljskih nasilnika, ne znam što hoće s njim.

Centri već sada imaju svoju potpunu dokumentaciju o svakoj obitelji i oni moraju imati podatke je li netko prekršajno evidentiran ili kazneno osuđivan za obiteljsko nasilje. Sudovi i državno odvjetništvo također imaju dostupnu prekršajnu i kaznenu evidenciju tako da ne vidim što je tu novo.

Mislim da bi trebali voditi evidenciju u drugom dijelu, evidenciju kretanja nasilja u obitelji: da li se povećava nasilje u obitelji, ima ga li više kod mladih ljudi. Tako bi, primjerice, po potrebi mogli poslati na teren medicinske sestre kod mladih obitelji koje se ne snalaze s novorođenom djecom – kaže Petö Kujundžić.

EVIDENCIJA DA, ALI…

Očevidnik – upozorava ona – ne znači ništa ako se ne primjenjuje na adekvatan način. Iako, primjerice, postoji Baza podataka osuđenih počinitelja seksualnih delikata na štetu djece, nema poveznice između Baze i probacijske službe pa da se tu službu zaduži da obilazi osuđene osobe i provjerava gdje se nalaze ili da to nalože policiji ili CZSS-u.

– Prema Vijeću Europe smo bili dužni to napraviti 2007. godine, kada su nam dali obvezu praćenja za svaku osuđenu osobu spolnog kaznenog djela na štetu djece. Evidentirali ih jesmo, ali nismo napravili ovaj dio u kojem bi ih se pratilo nakon izlaska iz zatvora – pojašnjava nam sutkinja.