Prosvjed socijalnih radnika: ‘Godinama slušamo obećanja, a promjena nema dok se ne dogodi tragedija‘

Jedan socijalni radnik bi trebao imati 50 korisnika, a ovdje je slučaj da jedan socijalni radnik ima više stotina korisnika

U 12 je sati započeo mirni prosvjed socijalnih radnika pod nazivom ‘Čujete li našu šutnju’.

Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, pozvao je sve zaposlenike u sustavu socijalne skrbi da u 12 sati održe ispred svojih ustanova polusatni prosvjed u tišini. Prosvjed “Čujete li našu šutnju?” organiziraju kao odgovor nadležnim institucijama za ignoriranje gorućih problema u sustavu i nespremnost da se sustav uredi na dobrobit radnika i korisnika.

Neki od njih drže plakate s natpisima, a jedan od njih je ‘Ministre, tko je odgovoran?’.

Djelatnica sindikata zaposlenika djelatnika socijalne skrbi govorila je o brojnim problemima koji muče socijalne radnike.

– Okupili smo se na prosvjedu šutnje kako bismo izrazili veliko nezadovoljstvo višedesetljetnom šutnjom resornog ministarstva. U sustavu nedostaje 1700 stručnih radnika, od toga 700 socijalnih radnika. Srodnik može odbiti biti nekome skrbnik, ali djelatnik Centra ne niti ga se pita želi li prihvatiti dužnost nekome tko je lišen poslovne sposobnosti. Centar ima preko 150 ovlasti, a određeni dio ne spada u resor socijalne skrbi. Mi administriramo a ne bavimo se ranjivom skupinom, a o prevenciji da i ne govorim jer za nju nemamo vremena. Različite pojave i negativni trendovi bi se mogli prevenirati da imamo dovoljan prostor za rad na tom području, rekla je jedna od djelatnica. 

Na pitanje koji je povod na današnji prosvjed odgovara:

– Uvijek smo u poziciji da se branimo, a nikada da proaktivno razgovaramo o svojoj profesiji i upoznamo javnost s radom kojim se bavimo. Fokusirani smo na naše korisnike a prekapacitirani smo i nemamo vremena promovirati našu profesiju, proaktivno djelovati u javnom prostoru. Sada je došao trenutak prekretnice i ovo je tek početak akcije skretanja pozornosti i slijede i druge akcije, uključujući svakako i štrajk. Važni su i naši uvjeti rada koji su izuzetno neadekvatni. Ovdje radimo u stambenoj zgradi u iznajmljenom prostoru. Troje stručnih radnika bi istovremeno trebali pružati savjetodavni i stručni rad korisnicima, a to je ugrožavanje temeljnih načela sustava socijalne skrbi. Za nepostojanje adekvatnih uvjeta nismo mi odgovorni. Ne bježimo od odgovornosti, ali osnivač je dužan osigurati adekvatne uvjete rada, dostatan broj radnika, prostore… Do sada je bilo puno ministara i vlada a nitko nije taj vrući krumpir uzeo u ruke. Jasno nam je da je razlog toga državni proračun, a mi dobivamo mrvice, rekla je i dodala da se zakoni donose bez pitanja onih na koje se primjenjuju. 

– Struka mora biti uključena pri donošenju zakona jer ćemo mi uočiti pojedine točke zakona čim ih vidimo i znat ćemo kako će se odražavati na primjenu i naše korisnike, rekla je. 

Reporterka N1 televizije je u Lugu Samoborskom razgovarala s nekoliko socijalnih radnika koji sudjeluju u mirnom prosvjedu.

– Svakodnevno smo izloženi stresu. Svaki govor mržnje usmjeren prema nama i našem poslu je omalovažavanje nas kao djelatnika i kao ljudi koji su ulagali u sebe da bi radili u ovom sustavu i s ovakvom populacijom, rekla je Mirela Pačak Sahadžić, zamjenica povjerenika Sindikata. i odgovorila na pitanje što treba izmijeniti u sustavu.

– Usmjeriti ga da su svjesni da radimo s najtežom populacijom, da smo izloženi stresu svaki dan i da nam treba podrška i pomoć, a ne govor mržnje, rekla je.

Defektologinja Vesna Hribar Skukan rekla je da problemi postoje već godinama, no o njima se ne govori dok se ne dogodi neka tragedija.

– Tragičan događaj, smrt djevojčice nas je sve pogodio i svi smo bili u velikoj ogorčenosti, a ogorčenost najprije padne na sustav koji godinama vapi za izmjenama. Postoji veliki nedostatak ljudstva. Jedan socijalni radnik bi trebao imati 50 korisnika, a ovdje je slučaj da jedan socijalni radnik ima više stotina korisnika. Ovakvi slučajevi su zato mogući i vjerojatni. I sama sam radila s nekoliko stotina djece s teškoćama u razvoju. Godinama se priča o izmjenama zakona, da će doći do međuresorne suradnje što nam je nužno potrebno… Osoblje koje radi u ustanovama u Centru su prvi na koje se stavlja ljaga, po kojima se pljuje…

Upitana smatra li da će doći do promjena, odgovorila je:

– Godinama se to obećava, a nikakve promjene nisu vidljive dok se ne dogodi tragedija, a onda se opet preispituje cijeli sustav. Ne znam kako se pažnja može posvetiti sustavu socijalne skrbi, a potrebna je. Gdje su ljudi koji žive uz obitelj koja ima velike probleme? Gdje su susjedi, rodbina, prijatelji, pedijatri, učitelji? Zar je ovo krivnja samo jednog socijalnog radnika? To je lov na vještice sa svih strana. To je apel da se nama svima pomogne, u svim ustanovama, rekla je Vesna Hribar Skukan.