Ravnateljica Zavoda za socijalni rad: Prva ustanova mora prihvatiti dijete!
Tridesetak ustanova nije moglo primiti djevojčicu s poremećajem iz spektra autizma! Ravnateljica Zavoda za socijalni rad u emisiji Otvoreno izjavila je kako se to nije smjelo dogoditi te da je prva ustanova – dijete trebala prihvatiti
‘Enormni porast nasilja’
– Situacija u sustavu nije dobra. Ne znam što bi se dogodilo da se Facebook zaista nije pokazao kao koristan kazala je Valerija Kanđera, psihologinja Centra za socijalnu skrb Zagreb koja u sustavu socijalne skrbi radi više od 30 godina. Ona je objavila apel za smještaj djevojčice nakon što ju je područni ured preuzeo iz vrtića.
Puno je faktora dovelo do ovakve situacije u sustavu, smatra.
– 2014. je donesen zakon o žurnoj mjeri izdvajanja djeteta. Tada je odgovornost za zdravlje djeteta potpuno i direktno prebačena na stručni tim – socijalni radnik, psiholog, pravnik. Ako to ne učinite a nešto se dogodi postavlja se niz pitanja. Druga stvar je – enorman porast nasilja u obitelji, nasilja među mladima. Jako je važno taj začarani krug nasilja prekinuti čim prije, zaključila je.
Kako to da u sustavu nema mjesta za jedno jedino dijete?
Ravnateljica Zavoda za socijalni rad u Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Tatjana Katkić Stanić naglasila je da se, kod žurnih mjera – ne može dogoditi da za dijete nema mjesta u domovima.
– Prva ustanova koja odgovara na potrebu djeteta – mora primiti dijete na smještaj. To je standard koji traje već neko vrijeme. Tridesetak odbijenica u ovom slučaju, došlo je pet dana ranije kad je dijete bilo zbrinuto u obitelji, ali su postojale indicije da će biti potreban smještaj, kazala je.
Smatra da ne treba slati upite na trideset adresa, nego da se sustav usmjerava da se usluge izdvajanja pružaju u lokalnoj zajednici – da dijete živi u poznatoj okolini, da ide u svoj vrtić i da se stvaraju uvjeti da se ono što prije vrati u obitelj. Rezultat svega, naglasila je – jest da je djevojčica u ponedjeljak smještena po žurnom postupku. Smatra da se ovakva situacija nije smjela dogoditi.
– Mi na to konstantno upozoravamo. Mislim da govorim u ime svih, jer svi smo mi tu i naš je interes da zaštitimo interes osjetljivih skupina. Nadam se i vjerujem da se ovakva situacija više neće dogoditi, dodala je.
Ravnateljica doma u Nazorovoj: Funkcioniramo na granici mogućeg!
Dječji dom Zagreb u Nazorovoj ulici, jedna je od institucija koja je odbila smjestiti djevojčicu.
Mi smo već 3 i pol godine pod velikim pritiskom područnih ureda za socijalnu skrb – za žurnim smještajem djece. Naš je kapacitet svih tih godina od 25 do 50 posto prepunjen. Prije 2012. prosječan broj zahtjeva za žurnim smještajem u Nazorovoj (djeca od 0 do 7 godina) bio je oko 120. Taj se broj drastično povećao na oko 600, a sustav nije pratio promjene i naš kapacitet se nije mijenjao. Mi funkcioniramo na granici mogućeg, kazala je ravnateljica Jasna Ćurković Kelava.
U ovom slučaju, dodala je – radilo se o djevojčici s teškoćama za koju postoje domovi te je kod njih potrebno otvoriti kapacitete za žurni smještaj.
Insitucionalni kapaciteti smanjeni, podrška nerazvijena
Tatjana Katkić Stanić odgovorila je da te brojke ne odgovaraju stvarnoj procjeni potreba. Činjenica je, dodala je – da su potrebe puno veće od kapaciteta.
– 2012. godine RH je donijela plan deinstitucionalizacije i transformacije, tj. opredijelila se da ide u smjeru razvoja izvaninstitucionalne podrške, udomiteljstva i organizacija zajedničkog stanovanja. Međutim, promijenile su se okolnosti i u procjenama rizika sve su češće procjene za žurnim smještajem. I u tim okolnostima, smanjeni su institucionalni smještajni kapaciteti, a paralelno nije razvijen dovoljan kapacitet organiziranog stanovanja, kazala je. Dodala je da Ministarstvo radi, i radit će na povećanju kapaciteta za žurni smještaj u svim ustanovama.
‘Nema onoga za čim sustav vapi – postelja!’
Valerija Kanđera je na to rekla: To je naopako. Najprije nešto ukinete, a onda ćete nešto novo osnovati. Kazala je da je deinstitucionalizacija je sjajna jer je bolje da su djeca, iako ne sva – u udomiteljskim obiteljima.
– Nije se trebalo dogoditi da se domovi pretvaraju u Centre za pružanje usluga u zajednici. Oni imaju mobilne timove, savjetovanja, radionice ali nemaju ono za čim sustav vapi – postelja. A imamo i sve manji broj udomitelja, upozorila je.
– Za dijete poput spomenute djevojčice potreban je adekvatan i kvalitetan udomitelj koji će joj se u potpunosti moći posvetiti, upozorava Mirjana Igrec, predsjednica Foruma za kvalitetno udomiteljstvo koja se udomiteljstvom bavi preko 20 godina. Kroz njezin dom je prošlo 15 djece.
