Tragedija djevojčice ponovno otvara stare i duboke probleme sustava
Pretučena djevojčica iz Nove Gradiške izgubila je bitku za život. Unatoč svim naporima liječnika došlo je do pogoršanja i utvrđena je moždana smrt, priopćeno je iz dječje Klinike u Klaićevoj. Slučaj pretučene djevojčice iz Nove Gradiške zgrozio je javnost. Roditelji su od jučer u istražnom zatvoru. Premda je ministar najavio izmjene zakona do ljeta, u sustavu socijalne skrbi kažu – problemi su puno složeniji i dok je tako, propusta će sigurno biti.
Dvoipolgodišnja djevojčica četiri dana borila se za život. Tijekom dana prošla je novu diganostiku, nakon čega je bolnica poslala tužno priopćenje.
“S velikom tugom i žaljenjem moramo vas izvjestiti da je kod naše male pacijentice, unatoč svim poduzetim terapijskim mjerma i izuzetnim naporima intenzivističkog tima, došlo do kritičnog kliničkog pogoršanja. U skladu s tim, prema protokolu proveden je postupak za utvrđivanje moždane smrti, što je nažalost potvrđeno. Počivala u miru.”
Izmjena u istrazi majke
Teške ozljede od kojih je naposljetku preminula, sumnja tužiteljstvo, zadala joj je majka, i to udarajući je neprimjerenom silom. Dosad su je teretili za teško ozljeđivanje, sada mijenjaju kvalifikaciju kaznenog djela.
“Tijekom poslijepodneva dobivena je informacija da je oštećena djevojčica preminula. S obzirom na novonastale okolnosti doći do izmjene kvalifikacije kaznenog djela koje se osumnjičenoj ženskoj osobi stavlja na teret tako da će se istraga u odnosu na nju sad voditi u odnosu na kazneno djelo članka 120. Kaznenog zakona, a to je Teška tjelesna ozljeda s posljedicom smrti”, rekla je županijska državna odvjetnica u Slavonskom Brodu Mirela Šmital.
Stručna odgovornost i problemi sustava
Istovremeno preispituje se stručna odgovornost socijalne radnice i psihologice iz Centra za socijalnu skrb koje su djevojčicu vratile roditeljima nakon što je dvije godine provela u udomiteljskoj obitelji. Čekaju se rezultati stručnih nadzora komora Psihološke i Komore socijalnih radnika.
“Mi smo izuzeli dokumentaciju i to iz razloga što je kolegica na bolovanju. Mi nismo uspjeli provesti razgovor s njom. Ono što je u pravilniku predviđeno, a to je razgovor sa socijalnim radnikom, to je jedan od obaveznih djelova. Dok ne obavimo razgovor s njom, tek onda ćemo imati konkretne razgovore”, poručili su.
A to, kažu, može i ne mora biti govotovo idućeg tjedna, bez obzira što nalaze ministar očekuje u utorak ili srijedu. Za to vrijeme Upravni nadzor Ministarstva je već smijenio ravnatelja Centra jer su zaključili da je procjena obiteljskog tima da se djevojčica iz udomiteljske obitelji vrati u biološku bila kriva.
“Ministar Aladrović je sve rekao. Mislim da je pokrenut cjelokupan sustav, dogodile su se smjene. Nažalost to se dogodilo i vjerujemo da se više nikad dogoditi. Uspostavimo takav sustav i organizaciju koji će garnatirati da se to više nikad ne dogodi”, rekao je ministar Tomo Medved.
Ministar Josip Aladrović priznao je probleme sustava i obećao izmjene Zakona u lipnju, a između ostalog najavio je i smanjenje broja ovlasti za socijalne radnike. No, to neće, smatraju u Sindikatu, riješiti sve probleme. Podsjećaju da svaki socijalni radnik nadzire po 200 obitelji, umjesto 100. A zapošljavaju se, kažu, na kapaljku.
“Moram reći, od 2015. on je četvrti ministar koji ide u izmjene zakona, kao da se piše sveto pismo. Ukoliko mi vrlo brzo ne vidimo rezultate, s obzirom na stanje u sustavu, s obzirom da nam nedostaje 1.700 radnika, mi moramo upozoriti ministra, i Sindikat upozorava ministra da bilo kakvi propusti u radu ne samo da su moguči nego su i vjerojatni ”, upozoravaju iz Sindikata.
A propusti mogu dovesti do tragedija koje onda zgroze javnost. Kod svakog novog slučaja kao što je ovaj djevojčice iz Nove Gradiške, na površinu se vraćaju stari i duboki problemi. Obećaju se promjene koje se onda ne dogode. Ili dolaze presporo.
Psihologinja Gordana Buljan Flander, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece, u Dnevniku N1 također je istaknula da je sustav zakazao i da se tragedija mogla spriječiti. Rekla je da postoje kriteriji prema kojima se određuje stupanj rizika za dijete u obitelji i iznijela prilično zabrinjavajuće podatke:
“Ne znam zašto se uopće roditeljima koji se pokazuju rizični, među kojima postoji nasilje, koji su ostavljali djecu, zašto se tako olako vraćaju djeca u te obtielji jer mi se čini da često smatramo da je obitelj bolja ikakva neko nikakva. Već 40 godina radim s obiteljima i znam koliko opasne mogu biti po djecu. U Hrvatskoj je preko 20% djece fizički zlostavljano, preko 20% emocionalno, a 20% seksualno. Ne možemo reći da su za tu djecu obitelji bolje od udomiteljskih.”