Njegovatelji spavaju u ostavama, a čistačica šiva zaštitne maske

Jadranka Dimić, predsjednica Sindikata djelatnika u socijalnoj skrbi: Sustav socijalne skrbi niz je godina potkapacitiran, a sada je iscrpljen

Umjesto da Vlada, krizni stožer, javnost i resorno ministarstvo zahvali zaposlenima u sustavu socijalne skrbi što su toliko dugo, kao ni u jednoj drugoj državi na svijetu, uspjeli zadržati agresivni virus izvan ustanova, oni ih puštaju da se sami nose sa stigmatizacijom, javnim linčem, prijeti im se na društvenim mrežama, prijeti im se kaznenim prijavama, obrađuje ih policija i državno odvjetništvo. Ti ljudi to nisu zaslužili. Oni ne traže javnu hvalu, iako su ju zaslužili, međutim traže da oni koji bi trebali znati koliko i kako rade u ovim iznimno teškim vremenima cijene i poštuju njihov rad – oštro poručuje Jadranka Dimić, predsjednica Sindikata zaposlenika u socijalnoj skrbi, nakon što je prošli tjedan infekcija covid-19 potvrđena u nekoliko domova za starije.  

Ističe da režim sedmodnevne karantene u brojnim domovima traje već mjesec dana: u domu u Osijeku, Gospiću, na Josipovcu, u Filip Jakovu, u Centru Stančić… 

– Mnogi rade u sedmodnevnoj izolaciji, dakle rade, borave i spavaju u ustanovama odvojeni od svojih obitelji po tjedan dana. Takav režim rada u nekim domovima traje gotovo mjesec dana. Očito je da je jednostavniji način radnice, žene i majke držati u karantenama, odvojene od obitelji nego ih redovito testirati i nabaviti dezinfekcijske tunele – kaže J. Dimić i opisuje kako su zaposleni u domovima spavaju tih sedam dana u improviziranim krevetima na podu ureda i spremišta, dijeleći tuš s korisnicima. Po završetku tjedne “smjene”, nerijetko sljedećih sedam dana moraju na prisilni godišnji. Pritom se i često sami snalaze za zaštitnu opremu koje više nema nego ima. 

Čistačica makarskog doma za starije po struci je švelja pa je kod kuće šivala platnene maske za domske medicinske sestre i njegovatelje, a kada je buknula zaraza, ispostavilo se da se zaštitna oprema čuvala pod ključem u ispostavi u Runovićima “za slučaj kad dođe korona”?!  Pedesetak korisnika u Makarskoj ostalo je na brizi jedne medicinske sestre, koja je nakon tri dana kolabirala. 

– Čekajući da tromo resorno ministarstvo donese upute o postupanju u ovim izvanrednim okolnostima, a poučeni iskustvima iz Španjolske, Italije, Slovenije i mnogih drugih gdje je koronavirus ušao u ustanove za stare i nemoćne, pribjegli su modelu samopomoći. Snalazili su se s nabavom zaštitne opreme putem privatnih veza, zaposlenici sami šivaju zaštitne maske jer su dostavljene količine nedostatne. Snalaze se na razne načine da zaštite sebe i korisnike. Rade pod velikim pritiskom, izloženi su povećanoj mogućnosti da se zaraze koronavirusom i usprkos svemu poduzimaju sve mjere kako virus ne bi ugrozio život i zdravlje naših korisnika. Nažalost, sustav socijalne skrbi koji je dugi niz godina potkapacitiran, iscrpljen je. Usprkos svim naporima zaposlenika,  virus je ušao u domove – navodi ona i ističe kako nitko ne bi ni spominjao domove da nije došlo do proboja virusa “kao što se ne spominju ni ostali domovi u sustavu socijalne skrbi – domovi za psihički bolesne osobe, osobe s posebnim potrebama i domovi za djecu i mladež, gdje osim stalnih korisnika gotovo svakodnevno primaju i djecu imigranata.

U domovima za djecu i mladež, kaže, nema plana kako raditi s djecom s posebnim potrebama.  – Gotovo svakodnevno se priča o smanjenju plaća u sustavu socijalne skrbi, a ovim bi ljudima trebalo platiti bar ono što im i po kolektivnom ugovoru pripada za rad u ovakvim uvjetima, prije svega plaćanjem prekovremenih sati. Ministarstvo bi trebalo zatražiti od ravnatelja da, bar dok traje izvanredna situacija, ne tjeraju zaposlenike na godišnje odmore ukoliko oni to ne žele. Umjesto toga trebalo bi im omogućiti stalna testiranja na covid-19 jer postoji opravdana bojazan da je brojka zaraženih u ustanovama daleko veća od službene – upozorava J. Dimić i podsjeća da su zaposlenici koji rade u neposrednom kontaktu s korisnicima su najvažniji kotačić u sustavu i bez tih vrijednih i humanih ljudi ovaj sustav ne može opstati.