Zaposlenik tražio odštetu zbog napada, iz Doma tvrdili kako pokušava izvući lovu

Nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru, Dom za odgoj djece i mladeži Zadar mora isplatiti 20 tisuća kuna odštete zaposleniku (podaci poznati redakciji) koji je 2019. godine napadnut na svom radnom mjestu.

Nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru, Dom za odgoj djece i mladeži Zadar mora isplatiti 20 tisuća kuna odštete zaposleniku (podaci poznati redakciji) koji je 2019. godine napadnut na svom radnom mjestu.

U tužbi je naveo kako je bio izložen fizičkim i psihičkim prijetnjama od strane jednog štićenika.

– Rekao mi je: „udarit ću te, ubit ću te, znam gdje parkiraš auto, razbit ću ti auto, pedofilu”, prepričao je na sudu dodajući kako to nije bila dječja igra nego prijetnja koju je ozbiljno shvatio i nakon koje neko vrijeme nije mogao spavati.

S druge strane, Ravnateljstvo Doma usprotivilo se tužbi ističući kako “nesuglasice između tužitelja i štićenika nisu niti približno tolike koliko ih on pokušava prikazati da bi sebi pokušao priskrbiti neku imovinsku korist”.

– Sporni štićenik tuženika je dijete od 14 godina, krhke građe i ne radi se o osobi koja je mogla uputiti ozbiljnu prijetnju ili onemogućiti kretanje tužitelju ili slično. Ne radi se o ozbiljnoj prijetnji s obzirom na osobine štićenika tuženika i tužitelja, a i na pravomoćno utvrđenje HZZO-a da ozljede na radu nije bilo. Nije se radilo o učestalom uznemiravanju, nije se radilo o onemogućavanju kretanja, za događaje poput predmetne situacije tužitelj prima benefite u smislu uvećanja osnovne plaće, navodilo se u njihovom odgovoru na tužbu.

No, kombiniranim psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem utvrđeno je kako je tužitelj zbog napada zaista pretrpio brojne psihičke tegobe – akutnu, a kasnije i produljenu reakciju na stres te anksiozno-depresivne smetnje.

– Kao posljedica napada i prijetnji u tužitelja je nastao duševni stres, a posljedice na duševni mir i kvalitetu života su smanjenje životne aktivnosti za 20%, naveo je u svom nalazu vještak.

Iskaz napadnutog zaposlenika na sudu je potvrdila kolegica, a svjedočio je i sindikalni povjerenik. On nije osobno nazočio incidentu, ali mu je poznato kako je tužitelj kasnije postupio po protokolu, odnosno obavijestio njega, policiju i ravnateljstvo.

– Odgajatelji nikada ne mogu znati kako će neki štićenik reagirati jer se takvi događaji mogu zbiti iz običnih, mirnih razgovora. Štićenici znaju odjednom planuti, upozorio je na sudu dodajući kako je taj isti štićenik kasnije završio u zatvoru zbog nepoštivanja discipline i drugih djela, poput zapaljenja automobila.

Sud je utvrdio kako tužitelj prilikom svog rada nije postupio protivno pravilima struke, niti na bilo koji način uzrokovao događaj, te je, osim isplate odštete, Domu naložio da mu pokrije i sudske troškove u iznosu od 12.750 kuna.

Posljednji pozdrav

POSLJEDNJI POZDRAV

Osnivaču i prvom predsjedniku Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske

RADOSLAVU GOLCU

Imali ste viziju kako se borit za prava radnika koju ste ostvarili osnivanjem našeg sindikata. Nakon odlaska u zasluženu mirovinu mi smo kroz rad sindikata nastavili Vašu viziju.

Bila nam je čast raditi s Vama i učiti od Vas.

Počivao u miru.

Članovi Sindikata izražavaju iskrenu sućut obitelji.

SEMINAR: AKTUALNOSTI U SUSTAVU SOCIJALNE SKRBI

Zbog situacije sa pandemijom i zabranom okupljanja nakon gotovo godinu i pol Sindikat zaposlenika u sustavu socijalne skrbi Hrvatske u suradnji sa Ministarstvom rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike organizirao je 18. lipnja 2021., već tradicionalni, seminar Aktualnosti u sustavu socijalne skrbi. Seminar je, kao i uvijek do sad, prvenstveno namijenjen ravnateljima, sindikalnim povjerenicima, ali i svim ostalim zainteresiranim zaposlenicima sustava socijalne skrbi. Teme seminara su, kao što mu samo ime kaže, aktualne u sustavu. Seminaru je prisustvovalo 120 sudionika iz pedesetak ustanova socijalne skrbi.

Predsjednica SZDSSH Jadranka Dimić otvorila je seminar, pozdravila sve nazočne, a posebno gosta ministra rada, mirovinskog osiguranja, obitelji i socijalne politike Josipa Aladrovića za kojeg je rekla da je sustav konačno dočekao „muško u kući“ i da su očekivanja od sustava velika, kao i da je izuzetno zadovoljna dosadašnjom suradnjom.

Ministar Aladrović predstavio je novi Akcijski plan – Unapređenje sustava socijalne skrbi. Nakon iscrpnog predstavljanja Akcijskog plana uslijedila je rasprava. Sudionici su postavljali pitanja o obiteljskom zakonu i neposrednom skrbništvu, o smanjenju ovlasti, o ugovorima o radu na određeno kojima se čuva mjesto ravnateljima, o licencama za „mostarske studente“, sastavu nekompetentnih upravnih vijeća i naknadama plaće za zaposlenike koji rade na EU projektima. Ministar je detaljno odgovorio na sva pitanja za što je nagrađen dugim i srdačnim pljeskom.

Drugi predavač je bio profesor sa Pravnog fakulteta u Zagrebu Viktor Gotovac, čije je mišljenje cijenjeno kod zaposlenika u sustavu socijalne skrbi, a i u ostalim javnim službama. Tema predavanja, koje je bilo izuzetno zanimljivo i dinamično kao i sam predavač, bila je Radni odnosi u socijalnoj skrbi. Profesor Gotovac se posebno osvrnuo na ugovore o radu na određeno vrijeme kao i na sve druge oblike zapošljavanja radnika. Govorio je i o komorama prema kojima je bio posebno kritičan i zaključio da su „rak rana sustava i svrha samim sebima“. Nakon predavanja uslijedila su pitanja na koja je profesor Gotovac iscrpno odgovorio i zaslužio posebno dugačak pljesak, gotovo „standing ovation“

Nakon pauze došao je red na temu „Zlouporaba bolovanja“ koju je obradio i predstavio, sada već stalni gost na seminarima sindikata, odvjetnik Nenad Šimunec. Za ovu temu najviše su zainteresirani bili ravnatelji koji u svojim ustanovama imaju zaposlenike za koje sumnjaju da su na lažnim bolovanjima ili kako je odvjetnik Šimunec rekao koji su si „uzeli bolovanje“. Predavač je dao savjete i zaposlenicima koji su na bolovanju što da rade ako ih poslodavac uznemirava tijekom bolovanja. Kao i uvijek, na predavanjima odvjetnika Šimuneca, tema je detaljno obrađena.

Sandra Pezo iz Ministarstva financija – Porezne uprave obradila je trenutno najzanimljiviju temu u sustavu Obračun plaća temeljem sudskih presuda, jer je sindikat za mnogo zaposlenika u sustavu pokrenuo sudsku tužbu za „6%“. Budući da su sve tužbe za koje su završili sudski procesi presuđene u korist radnika, a neke su presude već postale pravomoćne, ravnatelji a posebno šefovi računovodstva, imaju problem oko načina obračuna i isplate temeljem sudskih odluka. Gđa Pezo je detaljno i uz puno primjera iz sudske prakse objasnila način obračuna i isplate plaća. Detaljno je pokazala kako se ispunjavaju svi potrebni obrasci te odgovorila na sva pitanja zainteresiranih sudionika.

Prema iskustvu sa seminara koje je sindikat održavao u sklopu EU projekta, zadnja predavačica Sanela Dropulić sa temom Intucija – moje poslovno oružje, iako nije tema usko vezana uz sustav socijalne skrbi, uspjela je, uvijek vesela i nasmijana gđa Dropulić, u interakciji sa sudionicima naučiti, nasmijati i opustiti ljude nakon dugog i napornog dana. Da bi pokazala snagu intuicije predvidjela je ishod utakmice reprezentacije Hrvatske i nažalost bila je u pravu jer rekla je da osjeća da će utakmica završiti neriješenim rezultatom.

Još jednom predsjednica sindikata Jadranka Dimić zahvaljuje se svim predavačima i učesnicima na sudjelovanju, a posebno ministru Aladroviću na sudjelovanju u radu seminara. Zbog izuzetne zainteresiranosti za seminar, slijedeći najavljujemo na jesen ukoliko će to dozvoliti epidemiološka situacija.

Predstavljen akcijski plan za sustav socijalne skrbi, pokrenut je nakon smrti Nikoll

NA PRVOJ sjednici Nacionalnog vijeća za razvoj socijalnih politika, održanoj u petak u NSK, predstavljen je Akcijski plan unaprjeđenja sustava socijalne skrbi, a sudionici su izrazili zadovoljstvo time što su u vijeće uključeni svi dionici koji mogu utjecati na reformu sustava.

“Moram izraziti svoje zadovoljstvo jednom ovakvom skupinom kojoj su cilj i ideja formirati socijalne politike u Hrvatskoj”, rekao je nakon sjednice ministar rada i socijalne politike Josip Aladrović.

U Vijeće su uključeni svi dionici sustava socijalne skrbi – akademska zajednica, predstavnici strukovnih udruženja, komora, sindikata, udruga osoba s invaliditetom, organizacija civilnog društva, tijela državne uprave, predstavnici gradova, županija i ministarstava iz konteksta međuresorne suradnje.

Vijeće je savjetodavno tijelo i Ministarstvu i vladi u kreiranju socijalnih politika, a danas su prvi put na jednome mjestu bili svi predstavnici koji djeluju u sustavu socijalne skrbi, dodao je ministar te poručio da je siguran da će ovakvo tijelo imati vrlo kvalitetne pokazatelje svog rada.

Između ostalog, predstavili su Akcijski plan, koji je već prije predstavljen javnosti, a sada “dotjeran” u formi dokumenta. Aladrović navodi da je riječ o nacrtu, jer žele uključiti sve koji djeluju unutar Nacionalnog vijeća da svojim sugestijama poboljšaju njegov sadržaj, ali i da zajedno postave parametre praćenja provedbe plana.

“Jako je bitno da svi korisnici i djelatnici vide značajan pomak u sustavu socijalnih politika u sljedećem razdoblju”, istaknuo je.

Što se tiče najavljenog zapošljavanja stručnih radnika, Aladrović je rekao da je Ministarstvo centrima za socijalnu skrb dalo suglasnost za zapošljavanje više od 200 radnika, i to ne samo socijalnih radnika već i drugih struka, poput psihologa, pravnika i edukacijskih rehabilitatora.

“Želimo osnažiti sustav s kvalitetnim radnicima, ne samo dodatnim zapošljavanjima nego i podižući razinu kompetencija sadašnjih zaposlenika. Otvorilo se pitanje sustava napredovanja, koji ćemo iskoristiti tako da oni najbolji budu najbolje vrednovani i da tako sustav konstantno promiče kvalitetu samog rada”, objasnio je ministar. 

Do sada duplo više inspekcija nego 2019.

Aladrović smatra da je usklađivanje kvota za upise na fakulteta s tržištem rada izazovan proces te će u segmentu sustava socijalne skrbi napraviti iskorake kako bi povećali kvote, a u suradnji s Ministarstvom obrazovanja i fakultetima omogućit će prostor za školovanje mladih. 

“U ovom trenutku nije situacija takva da ih nema dovoljno na burzi. S obzirom na naše potrebe, prilično smo sigurni da ćemo dobiti nove ljude u sustav jer sve te struke, u ovom trenutku, mogu pružiti adekvatan broj djelatnika, međutim moramo to povećavati. To je korak koji je pred nama”, rekao je Aladrović. 

Ministar je rekao da je do sada upravnih i inspekcijskih nadzora gotovo dvostruko više nego što ih je bilo u cijeloj 2019. godini i gotovo jednak broj kao 2020. 

“Taj broj ćemo povećati tri, četiri ili pet puta. Povećat ćemo nadzore, ne kako bismo bili represivno tijelo, nego kako bismo sa samim nadzorima podizali kvalitetu rada i podizali kvalitetu sustava. Zadali smo si više od 1000 nadzora ove godine i to ćemo sigurno ispuniti”, najavio je Aladrović.

Istaknuo je da je formirana radna skupina za Zakon o udomiteljstvu, koji će 1. siječnja 2022. biti na snazi, a boljom podrškom, naknadama i promocijom povećat će broj udomitelja. Na očevidniku prekršajnih i kaznenih djela aktivno se radi, a obiteljski sudovi bit će u funkciji do kraja godine.

Članovi zadovoljni pristupom

Predsjednica Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske Jadranka Dimić istaknula je da posebno ohrabruje to što su se oko ove teme okupili svi predstavnici koji svojim angažmanom mogu utjecati na kvalitetu reforme sustava.

Dodala je da je Akcijski plan dobro prihvaćen, a pozdravila je to što će se mijenjati u skladu s raspravama. Vjerujemo da sada napokon imamo priliku učiniti nešto za naš sustav koji je iznimno važan za funkcioniranje države, poručila je Dimić. Što se tiče zapošljavanja, izvijestila je da je ono u tijeku te da je zaposleno već oko 100 osoba.

Marica Mirić iz Zajednice saveza osoba s invaliditetom Hrvatske također je izrazila zadovoljstvo time što je Hrvatska pristupila izradi Akcijskog plana. Zadovoljna je time što su sve komponente koje pogađaju najranjivije skupine prihvaćene u nacionalnom planu, što je poštovana Konvencija o pravima osoba s invaliditetom te što se vodilo računa o infrastrukturnim i kadrovskim elementima, zaštiti, povećanju naknada, usuglašavanju cijena usluga te o deinstitucionalizaciji. 

“U suštini, sve postavke koje su u ovom planu iznimno idu u korist ujednačavanja i ostvarivanja prava osoba s invaliditetom”, istaknula je Mirić.

SEMINAR – AKTUALNOSTI U SUSTAVU SOCIJALNE SKRBI 18.06.2021. Hotel Sheraton

SEMINAR
(Zagreb, 18.06.2021. Hotel Sheraton–Velika dvorana)

AKTUALNOSTI U SUSTAVU SOCIJALNE SKRBI

Program seminara:

*08:00 -09:00 Prijava i registracija sudionika

*09:00 –09:10 UVODNA RIJEČ – Jadranka Dimić, predsjednica SZDSSH

*09:10–10:00 AKCIJSKI PLAN ZA SUSTAV SOCIJALNE SKRBI – Josip Aladrović, ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike

*10:00 –10:30 PAUZA – Coffee Break

*10:30–12:00 RADNI ODNOSI U SOCIJALNOJ SKRBI – Predavač: Izv.prof.dr.sc. Viktor Gotovac – Pravni fakultet Zagreb

*12:00 –13:00 PAUZA

*13:00 –14:30 ZLOUPORABA BOLOVANJA-prava i obveze radnika i poslodavca Predavač: Nenad Šimunec, mag.iur.odvjetnik, predsjednik udruge Educa

*14:30 –15:00 PAUZA – Coffee Break

*15:00 –17:00 ISPLATA PLAĆE TEMELJEM SUDSKE PRESUDE Predavač: Sandra Pezo, dipl. oec. – Voditeljica službeza doprinose, porez na dohodak i porez na dobit, Porezna uprava, Ministarstvo financija

*17:15–18:15 INTUICIJA – MOJE NAJVEĆE POSLOVNO ORUŽJE Predavač: Sanela Dropulić, koordinatorica projekata, Njemačko veleposlanstvo

Dopis radnika CPUZ

((((Smatramo se važnim dijelom sustava i zbog toga želimo da nas se uvaži jer i mi smo dio sustava: I NAŠ GLAS JE BITAN!))))

STRUČNI RADNICI CENTARA ZA PRUŽANJE USLUGA U ZAJEDNICI SPLIT
ADRESA: REPUBLIKA HRVATSKA

PREDMET: Podrška kolegama i pridruženje prijedloga za promjenu unutar sustava socijalne skrbi

Poštovani,

Ponukani događajima u sustavu socijalne skrbi želimo iskazati podršku svim kolegama pružateljima socijalnih usluga, osobito kolegama u Centrima za socijalnu skrb jer su aktualno  izloženi javnom linču i osudama javnog mnijenja, koji za sobom potencijalno   ostavlja  nemjerljive negativne posljedice koje su pogubne kako za naše korisnike, tako i za sve djelatnike u sustavu socijalne skrbi.

Ovim priopćenjem želimo iskazati slaganje i  potporu za nužnim i žurnim promjenama u sustavu skrbi. Također želimo naglasiti da su promjene nužne kod svih pružatelja iz sustava socijalne skrbi.

Naglašavamo da kao pružatelji socijalnih usluga smo “produžena ruka” Centara za socijalnu skrb. Dosadašnjom strukturom i uvjetima rada, kako u CZSS, tako i u CZPUZ, to je uvelike otežano iako imamo isti cilj, a to je odgojni rad s djecom i mladima u riziku i/ili s razvijenim poteškoćama u ponašanju, stvaranje uvjeta i utjecaj na promjenu stavova i vrijednosti kod mladih u riziku, kod mlt. delikvenata i onih koji su na margini društva. Isto se odnosi i na obitelji naših korisnika koji su u praksi nedovoljno uključeni u savjetodavni rad, ne dobivaju adekvatnu i sustavnu podršku u pravcu rada na promjenama unutar obiteljskih relacija, a kako bi korisnik nakon terminskog procesa u nekoj odgojnoj ustanovi povratak u obitelj doživio u pozitivnom kontekstu. U praksi to ne postoji. Činjenica jest da se naši korisnici vraćaju u obitelji koje su ostale iste te je time i svrsishodnost tretmana upitna za pojedinog korisnika kao i njegove stečene snage.  

Ovim putem obraćamo se Naslovu s ciljem jačanja zajedničke kohezije, međusobnog uvažavanja i poboljšanja komunikacije i suradnje međuresorskih institucija.

Navodimo probleme na koje nailazimo kroz naše djelovanje te molimo da se uvaže prijedlozi, s zajedničkim ciljem: „Jačanje sustava socijalne skrbi.“

PREVENCIJA I PROBLEM IZOSTANKA RANE INTERVENCIJE:

– usluge poludnevnog boravka kod pružatelja usluga socijalne skrbi i usluge poludnevnog boravka u školi kao oblik prevencije kod djece u riziku

-usluga poludnevnog boravka u školi pruža se djeci i mladima koji su u riziku za razvoj problema u ponašanju ili već imaju razvijene blaže oblike problema u ponašanju, u prostorima škole. Specifičnost ove usluge je u tome što se provodi u prostoru škole tako da stručni djelatnici mogu pravovremeno i preventivno intervenirati u svakom pojedinom slučaju bez potrebe za izdvajanjem učenika iz njegovog primarnog socijalnog okruženja.

Na takav način osigurava im se kontinuirana i izravna pomoć u prevladavanju prisutnih poteškoća, a učenici se dodatno ne stigmatiziraju boravku u Domu. U okviru ove usluge korisnicima se osigurava socijalno-pedagoška podrška, prehrana, razvijanje socijalnih i praktičnih vještina, stručna pomoć na obrazovnom planu, svakodnevna pomoć u učenju, razvijanje radnih navika i odgovornosti, vođenje brige o školskim i izvanškolskim aktivnostima, radno okupacijske i sportske aktivnosti, savjetodavni rad sa roditeljima ili skrbnicima.

– usluge Organiziranog stanovanja gdje se maloljetnim korisnicima u riziku i s već razvijenim poteškoćama ponašanja, pruža usluga provođenje kraćih rehabilitacijskih programa, odgojni rad na postojećim teškoćama u ponašanju/rizicima u ponašanju, prevencija nastanka novih poremećaja  u ponašanju, resocijalizacija i uključivanje u društvenu zajednicu, pružanje stručne pomoći u razvoju socioemocionalnih vještina, postizanje optimalnih obrazovnih postignuća, osnažuje za preuzimanje odgovornosti oko radnih navika i priprema ih se za samostalan život

Kroz uslugu Organiziranog stanovanja korisnici imaju sveobuhvatnu stručnu podršku pri planiranju troškova i upravljanju mjesečnim budžetom, planiranje i realizacija kupovine,  nabava materijala za rad, samostalno svakodnevno kuhanje obroka, vođenje evidencije o troškovima i računima, briga o racionalnom trošenju resursa, briga o čistoći i urednosti prostora organiziranog stanovanja (stana), samostalno pranje/peglanje odjeće i slično…

– usluge savjetovanja i pomaganja koje provode mobilni timovi pri našoj ustanovi koji su financirani sredstvima EU.

Stručni djelatnici odlaze u obitelji, većinom iz ruralnih sredina koje u svojem okruženju nemaju pružatelje socijalnih usluga i realiziraju uslugu stručne pomoći kroz savjetovanje i pomaganje obitelji u riziku.

  • Prijedlog je da financiranje navedenih usluga u cijelosti preuzme Ministarstvo kao oblik programa namjenjen prepoznavanju i rješavanju problema i poteškoća pojedinaca i obitelji kao cjeline te poboljšanju kvalitete njihovog života u zajednici, pomoć pri prevladanju obiteljskih poteškoća i usmjeravanje roditelja da u skladu sa vlastitim kompetencijama razvijaju i  unapređuju vlastite roditeljske uloge.
  • Po završetku Projekta ukoliko se ne osigura nastavak usluge Mobilnog tima kroz preuzimanje financiranja usluge od strane Ministarstva mnoge obitelji ostaju bez direktne, sustavne, multidisciplinarne pomoći i podrške što je nedopustivo

Usvajanjem navedenog prijedloga značajno bi se na dugotrajan način pomoglo prevenciji negativnih ishoda u obiteljima s djecom koji se nalaze u riziku. Smanjila bi se vjerojatnost kasnih intervencija koje se događaju u praksi, a odnosi se na činjenicu da je prva intervencija za npr,. sedamnaestogodišnjaka upućivanje u odgojnu ustanovu radi provođenja usluge stacionarne procjene.

NUŽNA DALJNJA PODRŠKA DJECI KOJA SU UKLJUČENA U TRETMANE CZPUZ, BOLJA KOMUNIKACIJA UNUTAR RESORA

– zbog preopterećenosti stručnih djelatnika u CZSS, djeca koja su smještena u CZPUZ budu ostavljena bez adekativnog daljnjeg praćenja i usmjeravanja nadležnog stručnog tima iz CZSS. Daljnja suradnja stručnih djelatnika CZSS i CZPUZ i korisnika odvija se isključivo na poziv djelatnika CZPUZ ukoliko se dogodi značajan problem s maloljetnikom.

  • organizacija edukacija, stručnih usavršavanja, seminara i projekata u manjim i većim skupinama koja će za cilj imati jačanje kohezije, bolje razumijevanje podjele rada unutar resora, razmjenjivanje iskustava i zajedničko osnaživanje s ciljem bolje komunikacije i daljnje suradnje
NEDOVOLJAN BROJ STRUČNOG I NESTRUČNOG OSOBLJA

– nedostatak liječničke i psihološke pomoći i podrške za maloljetne korisnike. Na području Splita djeluje samo jedan dječji psihijatar, nema psihoterapeuta dostupnih za rad s djecom. Odgajatelji su tako stavljeni u nemoguće uloge i psihijatra, psihologa, med.sestre, itd.

– nedostatak osoblja koje djeluje u prostorima CZPUZ-a.
Zbog nedostatka osoblja stručni radnici su primorani ostavljati svoj posao kako bi prostore CZPUZ-a održavali urednim. Stručni radnici su često primorani voziti maloljetnu djecu, čak i u svojim osobnim automobilima, primjerice na sud zbog zakazanih ročišta, kod pružatelja liječničke pomoći (itd.)

  • zapošljavanje psihijatra i psihoterapeuta za rad s djecom unutar ustanove
  • zapošljavanje čistačice sukladno odobrenoj sistematizaciji radnih mjesta
TROMOST SUSTAVA, NEZAŠTIĆENOST STRUČNIH OSOBA U SUSTAVU, REORGANIZACIJA POSLOVA

– zbog sporosti sudskih procesa često korisnici odavno budu „bivši korisnici“ CZPUZ kod donošenja presude

– u sudsko odgojne skupine uključuju se djeca s teškim kaznenim djelima

 Broj djece koja su uključena u sudsku odgojnu skupinu nije definiran zakonom, nailazimo na to da je u svaku skupinu na području RH uključen manji broj djece, poluprazne grupe, a djelatnici su konstantno zaposleni bez obzira na broj djece

  • traženje  iznošenja osobnih podataka ( adresa stanovanja, OIB, privatni broj mobitela…) djelatnika CZPUZ pri  ročištima na sudu u prisutnosti korisnika
  • pronalaženja načina rada kako bi se sudski sporovi u kojem sudjeluju maloljetnici ubrzali
  • reorganizirati rad sudske odgojne skupine na području RH na način da se specijaliziraju ustanove koje provode sudsku odgojnu skupinu ili da se osnuje odjeljak unutar mloljetničkog zatvora
  • kod ročišta da se ne traže osobni podaci odgajatelja, već podaci Ustanove iz koje djelatnik dolazi. Kod timske procjene/dijagnostike stručni djelatnici koji su provodili proces  procjene se učestalo u sudskoj praksi i rješenjima  presuda navode punim imenom i prezimenom te se direktno izlažu osudi i usmjerenoj negativnosti od strane krajnjih korisnika
NEDOSTATAK SMJEŠTAJNOG KAPACITETA I NEDOSTATAK SREDSTAVA ZA UREĐENJE SMJEŠTAJNOG KAPACITETA

– problem smještajnog kapaciteta se osobito istakao u vrijeme pandemije COVID-19 gdje nismo imali fizičkih mogućnosti distancirati djecu kod prihvata i uslijed zaraze sa navedenim virusom

– uređenje smještajnog kapaciteta s ciljem ugodnijeg okruženja za djecu koja se nalaze na smještaju. Primjer, nedavno smo organizirali humanitarnu pomoć putem koje smo uspjeli srediti prostor za vježbanje

– osiguranje sredstava za proširenje smještajnog kapaciteta

IZLAZAK IZ SKRBI

– djeca koja su u tretmanu smještaja kada postanu punoljetna ostaju bez ikakve daljnje podrške ( stručnjačke, novčane, emocionalne…).

  • osigurati novčanu i emocionalnu pomoć dok se ne pronađe zaposlenje i adekvatno stambeno zbrinjavanje
  • osigurati novčana sredstva za rad grupe pri CZPUZ gdje bi bivši korisnici mogli dolaziti na oblik savjetovanja i usmjeravanja pola godine/godinu nakon izlaska iz tretmana

U želji za boljom i uspješnijom budućnosti unutar sustava socijalne skrbi, nadamo se da ćete uvažiti navedene prijedloge.

Zahvaljujemo na vremenu, Stručni djelatnici Centra za pružanje usluga u zajednici Split.

Zamolba ministru Aladroviću za očitovanjem

Cijenjeni ministre Aladroviću,

prije svega želja nam je naglasiti kako smo već u nekoliko navrata iskazali načelno podršku Vašim nastojanjima i naporima doprinijeti socijalnoj skrbi i učiniti je boljom i učinkovitijom no, ta podrška nije bezuvjetna.

Nemalo smo bili iznenađeni dana 26. travnja 2021.  kada ste predstavljali Akcijski plan unaprjeđenja sustava socijalne skrbi s krajnjim ciljem sveobuhvatne reforme sustava koji treba omogućiti bolju zaštitu korisnika i unaprijediti stručni rad djelatnika u sustavu, a da riječi niste rekli o priči već prihvaćenoj u dobrom dijelu javnosti tzv. „smanjenju ovlasti“.

Stoga smo u tom smislu i istupali pred javnosti i u medijima naglašavajući da ćemo tražiti Vaše očitovanje u smislu obrazloženja. Ne možemo i ne želimo vjerovati da je to namjerno ispušteno i kako će te ponoviti pogrešku svih Vaših prethodnika a kojih nije bilo  malo. Rekli bismo da je bilo dobrih, manje dobrih i loših ministara i ministrica koji su upravljali sustavom socijalne skrbi, bolje reći pokušali upravljati. U prosjeku im je mandat, gledano 30-ak godina unazad, trajao oko 2,5 godina, što dovoljno svjedoči koliko je teško i bolno, biti na čelu takvog resora.

Nekako smo se ponadali, slušajući Vas i prateći Vaše istupe, da bi Vi mogli stvarno „ministarski zagristi problem“. No, ono što smo čuli u Akcijskom planu jesu dvije stvari koje su „glasnije“ odjeknule od nekih dobrih rekli bi smo poteza unutar predviđenih reformi.

Te dvije stvari su centralizacija i nadzor. Naime, po našem dubokom uvjerenju centralizacija naspram 23 godine nastojanja socijalnu skrb, kao posebnu djelatnost decentralizirati jest zaokret od ravnih 180 stupnjeva. A takav zaokret zahtijeva potpunu promjenu cjelokupne nomenklature socijalne skrbi, za koju nema vremena za eksperimentiranje. To znači da je nama, socijalnim radnicima (svim zaposlenima u djelatnosti socijalne skrbi) svejedno kakav oblik organizacije je na snazi ali ona mora biti dobro, jako dobro, pripremljena, da bi kako ste naglasili,  sustav mogao omogućiti bolju zaštitu korisnika i unaprijediti stručni rad radnika.

Na žalost ne vidimo da bi, makar ono što je izloženo, moglo imati taj efekt. U okviru centralizacije prezentirana je Akademija kao nešto što bi bilo spasonosno. Ne znamo od kuda ideja i informacija o tome da socijalni radnici nisu educirani za posao koji rade. Je li to stvoren dojam u javnosti kako se socijalnim radom i znanosti socijalnog rada može baviti svatko, pa i ulica? Čak i kada se događaju najgore posljedice sa tragičnim i smrtnim ishodima, za koje socijalni radnici vjerojatno najdublje žale, ne znači da nisu radili, dali od sebe sve, često i više nego je to opis poslova i da nisu kompetentni. Svjedoci smo sličnih događanja u sustavu zdravstva. Je li tamo bilo kome pada na pamet uključivati ulicu i javnost, preispitivati što nam liječnici govore? Naravno da ne. Svakako je potreban nadzor i uvid javnosti ali ne na onaj način kako se to događa u sustavu socijalne skrbi. To što posao socijalnog radnika izgleda svakome jednostavan i jer prividno dotiče obične stvari, nije ni izbliza jednostavan posao. Naprotiv, radi toga je složeniji od mnogih drugih. Ne znamo točno čime bi se Akademija bavila, kako bi bila ustrojena, što joj je nadležnost, kakva je uloga Hrvatske komore socijalnih radnika ako se ustanovljuje Akademija i u kakvom su međuodnosu. Dakle, uz predstavljeno ide puno toga šire nego je to vidljivo na prvu.

Drugo što se jako čulo jest nadzor i nadziranje. Poštovani ministre, znate li kako danas izgleda rad stručnjaka i profesionalaca u sustavu socijalne skrbi? Svi nas nadziru, apsolutno svi. I ne bi to bio problem kada bi neki nadziranje bazirali na vlastitom radu i vlastitim metodologijama rada koje su im zakonom dane u nadležnosti. Tako mi danas bivamo nadzirani od policije, državnog odvjetništva, pravobranitelja, sudova, Sabora, Vlade, nadležnog ministarstva, i dodatno svakoga onoga tko se sjeti. Svi vlastiti posao i ulogu baziraju na onome što smo mi odradili ili nismo. Izrazito često, gotovo uvijek, se socijalne radnike stavlja u poziciju krivca. Koja još profesija može podnijeti takav udar na zdrav razum? To je početna točka s koje kreće nadziranje, a u javnosti se predstavlja kao suradnja. Ta riječ suradnja za nas socijalne radnike znači da smo podčinjeni, doslovno, drugima. I mi imamo potpuni nesrazmjer znanja i senzibiliziranosti za žrtve nasilja, obitelji, djecu, radi čega nas često ne razumiju oni koji bi trebali. Da, treba reći jednom otvoreno da su drugi ti koji nisu senzibilizirani i ne postupaju onako kako bi trebalo kada su u pitanju žrtve i djeca. Mislimo da je tome razlog jer oni stvarno vjeruju da to nije njihov posao za što prema sada postavljenim stvarima imaju i potvrdu javnosti.  Prečesto umjesto dobrobiti žrtve ili djeteta, je nečija moć po poziciji i to bez udubljivanja u problematiku, a često i bez dostatnih znanja s tog područja jača od znanja i želje socijalnog radnika. Na taj način socijalne radnike se stavlja ili bolje rečeno gura u nekakvu imaginarnu grupu ljudi koji su po zakonu bitni ali po istim zakonima nemoćni. I uzalud Akademije i edukacije. Ministre, educirati treba druge za područja kojima se prvenstveno bavimo mi. Možda bi shvaćanje (priznanje) da je kada su u pitanju zanemarivanja, zlostavljanja i nasilje nad djecom najkompetentniji i najodgovorniji socijalni radnici i da su tu npr. liječnici „samo pomagači“ i da trebaju bez kalkulacija ispuniti svoju zakonsku obvezu, pomoglo stvarno riješiti probleme za koje se tereti socijalna skrb odnosno socijalni radnici. Jednako tako je i s vrtićima, osnovnom školom, a i srednjom, pa i drugima. Možda sustav posložen po Protokolu o postupanju u slučaju nasilja u obitelji nije baš dobro posložen i ne daje željeni efekt. Tako silno najavljivano nadziranje ne može dati rezultata osim daljnjeg maltretiranja ionako već izmorenih i onemoćalih socijalnih radnika koji su na rubu. Ne izmorenih od svoga posla ili zahtjevnosti, već od nelogičnosti u cjelokupnom sustavu zaštite djece i žrtava Republike Hrvatske. Zar nam 23 godine ne govore ništa o tome da priča o tome kako su socijalni radnici krivi, neuki i neradnici jednostavno ne može donijeti nikakav rezultat jer, nije istina. Svako baziranje na tim postavkama dati će krive rezultate i ishode. Možete nas kažnjavati, možete zazivati DORH ali rezultat neće biti promijenjen. Ili možda hoće, na sasvim obrnut način od očekivanoga. S vremenom će se osipati iz sustava stručnjaci, oni najistaknutiji i najiskusniji, a popunjavat će se onako kako bude moguće. Možda to jasno treba komunicirati.

I kada na prethodno još dodamo tzv. broj ovlasti, a u biti je riječ o poslovima koje stručni radnici obavljaju, njihov broj i raznolikost, tek onda nismo nigdje, što je još gore, ukoliko ne bude senzibiliteta za ono što govorimo, nećemo ni biti. Za nekoliko godina, ponovno ćemo imati priču kakvu imamo cjelokupno vrijeme do sada. Zar doista to želite?

Duboko vjerujemo da ne, samo nam se čini kako nemate točne informacije, one iznutra (iz sustava). Ne znamo zašto? Koliko smo Vas razumjeli željeli ste smanjivati opterećenost socijalnih radnika, do nedavno. To se uklapalo u konačni cilj. Gdje se to izgubilo? Prije svega stručnjaci se koriste za poslove administratora što je trogodišnja srednja škola, a ne obrazovan čovjek s dodatnim nizom edukacija (svjedocima smo do sada puno edukacija kojih je bio pozamašan broj, a što s njima, gdje se stečena znanja koriste, kakav je njihov smisao bio kada ih sustav ne koristi?). Zar je razumno isplaćivati plaću visokoobrazovanoj osobi, a koristiti je za posao III. stupnja obrazovanja? No, nije samo to u pitanju. U pitanju su i poslovi koje danas rade stručnjaci i visokoobrazovane osobe a neki od njih su:

  • zajamčena minimalna naknada,
  • pravo na doplatak za pomoć i njegu,
  • pravo na osobnu invalidninu…

Zajamčena minimalna naknada je pravo na novac koje imaju određeni građani jer ne mogu raditi iz raznoraznih razloga i koje je određeno zakonom, sve je definirano, ispunjava li ili ne uvjete, može provjeriti svatko tko ima srednju stručnu spremu.

Pravo na doplatak za pomoć i njegu i osobna invalidnina su također strogo definirane zakonom i nema tu nekog stručnoga rada. Stvari posložene kao sada jednostavno nemaju puno smisla. Nikakvim stručnim radom, nije moguće nekome priznati pravo ili ne priznati, pa čak ni povećati ili ne povećati. Ne postoji nikakva diskrecijska ocjena. Čak i ona razlika koja postoji između korisnika, a koja se odnosi na uvjete života, pa bi to značilo da osoba s jednakom nefunkcionalnošću organizma ali u različitim uvjetima (samo ilustracije radi npr. ona koja živi u blizini doma zdravlja, ljekarne, pošte, prodavaonice … i ona koja živi negdje zasebno u brdu ili na kakvom „stanu“ u Slavoniji) trebala bi biti utvrđena od vještaka socijalnih radnika koji rade u tijelu vještačenja naravno pod pretpostavkom da liječnici uvaže kolegicu/kolegu vještakinju socijalnog radnika i ono što on govori, te odrede stupanj invaliditeta odnosno funkcionalnosti organizma za svaku osobu pojedinačno. Dakle, socijalni radnik u centru za socijalnu skrb apsolutno nema nikakvu „stručnu“ ulogu po ovim, a i nekim drugim pravima.

Postoje i apsurdi koje rade socijalni radnici u centrima za socijalnu skrb. Jedan je i apsurd da socijalni radnik popunjava socijalnu anketu za osobu koja je ili ide na izdržavanje kazne zatvora. Prije svega to nije nikakav stručni posao, a pitanja koja se tamo nalaze su ispod svake razine obrazovanja i upotrebljivosti s aspekta socijalnog radnika kao stručnjaka.  Ono još apsurdnije, kako se na obrazac socijalne ankete koji ima zaglavlje i prednju stranu Ministarstva pravosuđa, može potpisati socijalni radnik i ravnatelj sasvim drugog sustava? Ima li to smisla, a i u pogledu zakonitosti, pitanje je. I sve to socijalni radnici strpljivo i šutke rade godinama. No, čini se kako više ne mogu.

I mogli bi smo nabrajati  nelogičnosti koje se javljaju i što nas sve čini tako tromima i neefikasnima ali nikako ne bi smo pristali na to da razgovaramo o našoj lijenosti, nestručnosti i nekompetenciji.  Želja nam je da to čim prije razumijete, na dobra način jer, tek tada može početi proces „ozdravljenja“ sustava socijalne skrbi.

Zato ministre molimo Vaše očitovanje, ne u smislu da Vas prozivamo, već u smislu da želimo čuti pojašnjenje onoga što nismo čuli predstavljanjem Akcijskog plana, a jesmo čuli na drugim razinama i na drukčiji način.

Bez patetike, mislimo da ste osoba koja može „uhvatiti ritam socijalne skrbi“, i da stvarno imate, gledajući vremenski raspon neučinkovitih i nesvrhovitih reformi do sada, povijesnu priliku učiniti nešto doista korisno za dio hrvatskih građana. Onaj najranjiviji. Ne kaže se uzalud da je lanac jak, onoliko koliko je jaka njegova najslabija karika.

Koliko smo razumjeli ni novac nije više toliki problem, novac ste Vi i Vlada osigurali. Ne vidimo razloga da kvalitetnim preslagivanjem sustava socijalne skrbi, u zajedništvu, učinimo sustav boljim u zaštiti korisnika i unaprjeđenog stručnog rada.

Sigurni smo da Vi to želite, a sigurni smo da žele to i naši članovi, ali i ne članovi.

U toj vjeri i s tom mišlju, srdačno Vas pozdravljamo i želimo uspjeha u radu, te u očekivanju Vašeg odgovora na pitanje koje smo postavili, završavamo ovaj naš dopis.

S poštovanjem,

                                                                      ZA SZDSSH
Mato Zovkić, potpredsjednik

Priopćenje za javnost

Članovi sindikata, kroz organizirano djelovanje, ključni su akteri borbe za povoljniji radno-pravni status i veća prava svih radnika. Oni u toj borbi sudjeluju vlastitom aktivnošću i financiranjem stručnog aparata u sindikatima bez čega ne bi bilo ni ekonomske ni pravne podloge za kolektivno pregovaranje niti kontrole provedbe i zaštite prava radnika. Nečlanovi sindikata, s druge strane, ohrabreni činjenicom da će u svakom slučaju konzumirati podjednako sva prava i povlastice ugovorene kolektivnim ugovorima, ne participiraju u toj istoj borbi pa niti plaćanjem neke vrste naknade za korištenje izborenih prava. Članovi i nečlanovi sindikata Zakonom o radu izjednačeni su samo po pitanju opsega prava, ali ne i po pitanju njihovih obveza. Naš zakonski sustav stavlja u neravnopravan i diskriminatoran položaj članove sindikata u odnosu na nečlanove. To je nepravedan sustav. Takav sustav potkopava društvenu solidarnost i potiče prisvajanje plodova tuđih napora.


Rješavanje ovog problema nije trivijalno, jer stanovita prava radnika ne proizlaze samo iz sindikalne aktivnosti već velikim dijelom i iz rada pojedinca. Stoga plaća i osnovna prava iz domene socijalne sigurnosti ne mogu biti predmet različite regulacije na temelju članstva i nečlanstva u sindikatima. Ali jedan dio prava, razmjeran razlici u naporima i troškovima kolektivnog pregovaranja, koje ima član u odnosu na nečlana, trebao bi biti prepoznat kao dodatno pravo članova sindikata, kako je to regulirano u većini civiliziranih zemalja.


Obveza plaćanja naknade za korištenje povoljnosti iz kolektivnih ugovora ili ugovaranje prava koja vrijede samo za članove sindikata nisu nepoznati modeli reguliranja navedenih odnosa. Različita rješenja koja za cilj imaju uspostavljanje pravednih odnosa, jačanje sindikata i poticanje kolektivnog pregovaranja već dugo postoje u nizu zemalja Europe i svijeta, od Njemačke, Slovenije, Kanade, Turske, Švicarske, Bugarske, Belgije, Danske, Švedske, Finske, Islanda pa do Izraela, SAD-a, …


Uvođenje obveze plaćanja određene naknade za korištenje prava iz kolektivnih ugovora za nečlanove sindikata nije „sindikalni porez“. To je pitanje uspostavljanja ravnoteže koja će spriječiti iskorištavanje onog dijela radnika koji svojim odricanjima osiguravaju postojanje kolektivnih ugovora i njima zajamčenih prava. Kolektivni ugovori, božićnice, regresi i veće plaće ne padaju s neba.


Nije ova nepravda stvar samo javnog i državnog sektora, kako opet tvrde oni koji sustavno pokušavaju unijeti razdor između radnih ljudi u javnom i privatnom sektoru da bi prikrili pravi rascjep hrvatskog društva između onih koji imaju previše i one građanske većine koja nema dovoljno. I u privatnom sektoru nečlanovi sindikata jednako uživaju u plodovima sindikalnih napora i odricanju svojih kolega, članova sindikata. Štoviše, u privatnom sektoru još je izraženije sprječavanje i opstrukcija sindikalnog organiziranja, što sve više dovodi do opadanja broja članova sindikata i može imati veoma opasne posljedice po sve radne ljude  jer su sindikati  najvažniji i uglavnom i jedini branitelji društvene kohezije, socijalne pravde i dostojanstva radnika.


Sindikati ne traže nikakav novac za sebe. Žele uspostavljanje pravednih odnosa u društvu i promjenu okvira koji potiče iskrivljene društvene vrijednosti i nesolidarnost. Nikada svi radnici neće i ne moraju biti članovi sindikata, ali bi svi radnici trebali na neki način participirati za zajednička prava koja koriste, a koja sindikati i njihovi članovi izbore. Tu nije riječ niti o uvođenju obvezne sindikalne članarine ili „sindikalnog poreza“, već o tome da bi se jedan od spominjanih modela (kako u javnom, tako i u privatnom sektoru) koristio samo i isključivo u situaciji potpisanog kolektivnog ugovora kojim su sindikati materijalna prava ugovorili na višoj razini od zakonom uređene.


Božićnice, regresi, uskrsnice, darovi za djecu, jubilarne nagrade, pravo na plaćeni prijevoz na posao i s posla tek su neka od prava na koja poslodavce ne obvezuje nikakav zakon, nego se za njih izbore sindikati kolektivnim pregovaranjem. Stoga upravo članovi sindikata, a ne čelnici, traže da se ta prava u punom ili povećanom obimu odnose samo na njih jer isključivo oni dobrovoljno financiraju sindikalnu borbu i na njihovim leđima i aktivnostima postižu se bolji uvjeti za sve radnike, dok za to vrijeme nečlanovi drže „ figu u džepu“ i sva povećanja plaća nonšalantno trpaju u taj isti džep.


Sindikati ne traže ništa što nemaju druge civilizirane zemlje. Štoviše, traže i manje, jer neke zemlje poput Kanade i Bugarske imaju model po kojem nečlanovi plaćaju tzv. doprinos solidarnosti izravno sindikatima. Hrvatski sindikati to ne žele. Cilj sindikata u Hrvatskoj je uspostavljanje pravednog i poticajnog okruženja za zaštitu i unapređenje prava radnika i građana. Na to svi zajedno imamo bezuvjetno pravo. Tu nema mjesta trgovanju s radničkim pravima, svim onim što su sindikati svojim akcijama izborili i sigurno ga neće biti. Stoga nema logike da se reguliranje prava članova i nečlanova u javnosti povezuje s produljenjem radnog vijeka do 67 godina jer je upravo sindikalnom inicijativom „67 je previše“, u suradnji sindikata i građana, dokinuta namjera Vlade za obveznim radom nakon 65-e godine.

MATICA HRVATSKIH SINDIKATA
NEZAVISNI HRVATSKI SINDIKATI
SAVEZ SAMOSTALNIH SINDIKATA HRVATSKE

Uvodi li se ‘sindikalni porez‘? Sindikalce najava šokirala, sličan namet već rušio Ustavni sud

U prijedlogu NPOO-a navedeno je ‘pronalaženje rješenja za dugogodišnji problem članova sindikata u odnosu na nečlanove‘

Navodna ideja oko uvođenja tzv. sindikalnog poreza u Hrvatskoj izazvala je ovih dana žučne reakcije po društvenim mrežama i medijima iako je, zapravo, malo kome posve jasno što bi to moglo konkretno značiti niti kako bi moglo biti ugrađeno u novi Zakon o radu za koji se priprema pregovarački teren. Cijelu je raspravu pokrenulo to što je Vlada u prijedlogu Nacionalnog plana oporavka i otpornosti navela moguće “pronalaženje rješenja za dugogodišnji problem članova sindikata u odnosu na nečlanove, a vezano uz korištenje prava ugovorenih kolektivnim ugovorima”, kao i da će se oko toga razmotriti više modela.

Uvođenje naknade za korištenje prava iz kolektivnih ugovora za radnike koji nisu članovi sindikata, što se sada kolokvijalno naziva sindikalnim porezom, jedna je od mogućnosti. Razlog? Dodatna prava za koja se izbore sindikati u kolektivnim ugovorima koriste svi radnici u toj grani ili poduzeću, bili članovi ili ne, pa to sindikalci smatraju nepravdom.

Negativne reakcije

U sindikatu nam kažu da su Vladinom najavom izraženom kroz NPOO ostali zaprepašteni. Naime, za vrijeme predstavljanja plana u Gospodarsko-socijalnom vijeću o tome uopće nije bilo govora. Sindikat svoj prijedlog o uvođenju naknade za nečlanove još nije formulirao, a nije ni razmotrio ostale, alternativne mogućnosti koje Vlada nabraja u planu – model vremenskog ograničenja primjene prava iz kolektivnog ugovora na radnike koji nisu učlanjeni u sindikat te model ugovaranja dodatnih prava samo za članove sindikata.

“Mi već godinama tražimo da se to pitanje riješi, i ono će biti dio pregovora o ZOR-u, ali time se još nismo stigli detaljno pozabaviti. Čudi me stoga da je Vlada baš to pitanje istaknula u NPOO-u i možda je, posebno kada vidimo kakve negativne reakcije je najava izazvala u javnosti, to bilo namjerno, odnosno da je to vezano uz predstojeće pregovore i slabljenje naše pozicije u njima”, komentira šef Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever.

Dodaje kako su sindikati do sada u raznim prigodama, pa i za susreta s premijerom Andrejom Plenkovićem, navodili kako žele da se riješi spomenuto pitanje, ali da nisu inzistirali da naknada nečlanova ide u sindikalnu blagajnu, nego da ona bude iskorištena “za neko javno dobro ili humanitarnu svrhu”. Ima zemalja, poput Kanade i Bugarske, gdje uplate nečlanova sindikata idu u sindikalnu blagajnu, navodi ipak Sever, ali postoje i drukčiji modeli.

“U svakom slučaju, ideja je da bi naknadu plaćali nečlanovi samo u onim granama ili poduzećima gdje su važeći kolektivni ugovori, a ne svi radnici. Također, tko ne bi htio koristiti dodatna prava izborena kolektivnim ugovorom, poput božićnica, regresa za godišnji, jubilarne nagrade i slično, ne bi morao plaćati naknadu”, objašnjava kako u sindikatu gledaju na ovaj “porez”.

Dodatna prava

Članarina je uobičajeno u Hrvatskoj u iznosu jedan posto plaće, a naknada bi trebala biti niža od toga, kaže, tek toliko da se “osjeti da stvari nisu same po sebi dane”. “Naši članovi traže da se to uvede jer je sada na djelu nepravda”, dodaje Sever. Smatra kako su i drukčiji modeli, primjerice da se ugovaraju dodatna prava samo za članove sindikata, njima također zanimljivi.

Na pitanje koliko u Hrvatskoj ima članova sindikata odnosno koliko kolektivnih ugovora, odgovara nam da postoji procjena da je u sindikatu 30 posto svih zaposlenih, a pokrivenost kolektivnim ugovorima je niska, oko 40 posto. Inače, izmjenama ZOR-a 2003. godine bio je uveden “doprinos solidarnosti” kao obveza radnika koji nisu članovi sindikata, a koji se uplaćivao u sindikalnu blagajnu i bio dijelom kolektivnog ugovora, ali je Ustavni sud to 2005. godine srušio.

‘Krivo je protumačen socijalni dijalog’

Ministar rada Josip Aladrović u srijedu je demantirao da će u Hrvatskoj uvesti “sindikalni porez”, a spekulacije je nazvao krivim tumačenjem socijalnog dijaloga.

– Određeni prijedlozi i rješenja su protumačeni kao da će odmah stupiti na snagu, ali to je samo jedna od mogućnosti za pregovore, jedan od prijedloga koji je došao od radnika i ništa više – rekao je i objasnio da se Vlada u NPOO-u i pregovorima sa sindikatima o novom ZOR-u odlučila za “snaženje i poticanje socijalnog dijaloga i kolektivnog pregovaranja”.