U svom pismu splitsko-dalmatinskom županu Blaženko Bobanu, sindikalna povjerenica splitskog doma Najla Ribičić ukazuje kako nije istina da je epidemiološka služba Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije prvu dojavu dobila u ponedjeljak 6. travnja.

Što je sve prethodilo prodoru COVID-19 u splitski dom za starije, svjedoče dopisi djelatnika tog doma koji su ogorčeni atmosferom linča usmjerenom prema tom domu. Podastiru dokaze o mjerama koje su poduzimali od 29. ožujka odnosno prve pojave povišene temperature među korisnicima te upućuju na odgovornost nadležnog zavoda za javno zdravstvo.

U svom pismu splitsko-dalmatinskom županu Blaženko Bobanu, sindikalna povjerenica splitskog doma Najla Ribičić upozorava kako nije istina da je epidemiološka služba Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije prvu dojavu dobila u ponedjeljak 6. travnja. “Stvari su se malo drukčije odvijale. Voditeljica našeg Odjela za brigu o zdravlju, pojačanu njegu i rehabilitaciju, mag. sestrinstva Zdravka Đapić Kolak, uočivši febrilnost kod nekolicine korisnika, 29. ožujka 2020. godine kontaktirala je Epidemiološku službu NZJZ telefonom, dobila dr. Kaliternu koja je preporučila da liječnica Doma zdravlja SDŽ koja skrbi o našim korisnicima prati stanje febrilnih korisnika i u slučaju potrebe javi se u NZJZ, iz čega proizlazi da epidemiolog nije smatrao situaciju ozbiljnom. Liječnica je doista i pratila stanje korisnika i nakon rasta broja febrilnih neuspješno, po njenim navodima, pokušala kontaktirati epidemiologe sve do ponedjeljka, 6. travnja 2020. Vrlo je simptomatično da se sada, post festum, dr. Kaliterna iz NZJZ prvo nije mogla sjetiti da ju je netko iz Doma uopće kontaktirao, na kraju se kao ipak prisjetila. Postoje zapisi telefonskih poziva prema NZJZ na mobitelu gđe. Đapić Kolak, a rado ćemo od A1 operatera zatražiti i ispis telefonskih razgovora toga dana”, stoji u pismu sindikalne povjerenice s 38-godišnjim stažom u toj ustanovi.

“Daljnji dokaz prilično traljavoga odnosa Epidemiološke službe prema nama jest i pokušaj da dođemo do odgovora o načinu zbrinjavanja korisnika vraćenog u visokofebrilnom stanju s hemodijalize u objektu na Zenti, gosp. B. Š. Tri dana uzastopce slali smo e-mailove s upitima, odgovora nismo dobili i na kraju smo se obratili za pomoć Županijskom stožeru CZ. Dakle, tek nakon nekoliko dana dobili smo upute o izoliranju pacijenta, koji je prethodno bio testiran u KBC-u i nije bio pozitivan na Covid-19, ali je visoko rizičan i k njemu u sobu ulazi jedina, jedna osoba i to u zaštitnom odijelu. Sam Bog nas je spasio od situacije da čekavši upute nadležnih nismo naudili korisniku”, piše nadalje Najla Ribičić i zaključno napominje da je u posjedu svih e-mailova i dokaza o  poduzetim radnjama  i da s time namjerava upoznati premijera, resorno ministarstvo, Ministarstvo zdravstva i Nacionalni stožer civilne zaštite.

Od Jadranke Dimić, predsjednice Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi, dobili smo i hodogram mjera poduzetih u domu, od kojih su neke poduzete i prije no što je resorno ministarstvo poslalo svoje naputke.

“Zaposlenici ove ustanove vrijedno i požrtvovno rade svoj teški posao, u teškim uvjetima i za male plaće, a na našu žalost COVID-19 uza sve naše napore ušao je u objekt i to nitko i ne želi osporiti, no dozvoliti da se i mjerodavni i javnost odnose prema nama kao da smo nešto skrivali i zataškavali, a ponavljam – Epidemiološka služba je obaviještena 29. ožujka i očito nije smatrala za shodno da nešto poduzme već je stvar prepustila na praćenje liječnici opće prakse, ispod svake je razine! Svima su puna usta molitvi da korona ne uđe u staračke domove jer bi to bilo pogubno za populaciju koja tamo obitava, pa je upravo nevjerojatno da nitko ništa nije poduzeo, već su nas, umjesto da dođu testirati ljude sa simptomima, ostavili na milost i nemilost vlastitim snagama, nas – ustanovu socijalne skrbi s osobljem apsolutno needuciranim za ovakve situacije i uz liječnicu opće prakse, zaposlenicu Doma zdravlja SDŽ. Što je najgore, upravo se taj naš poziv pokušao zataškati, za što zaista nemam riječi, dok se u isto vrijeme prejudicira isključiva krivnja ravnatelja Doma. Lijepo Vas molim da provjerite sve moje navode i teret krivnje, ako ga ima, rasporedite na odgovorne u svim službama! Zdravstvo očito štiti svoje ustanove i zaposlenike, red bi bio da netko zaštiti i nas”, zaključila je ova kadrovska referentica splitskog doma.

Nadalje, o nedostatku zaštitne opreme u ustanovama svjedoči i  dopis koji su iz Doma slali županijskom stožeru 21. ožujka. U njemu traže zaštitnu opremu, ali i upozoravaju kako obiteljska liječnica koja skrbi za domske korisnike ne bi trebala raditi istodobno u karanteni na Duilovu. Iz Stožera su im odgovorili kako uslijed opće nestašice nemaju zaštitne opreme i da se obrate određenim ljekarnama.

Hodogram aktivnosti pak detaljno govori o opažanjima i anamnezi pojedinih korisnika, kako se kod koga uočavala povišena temperatura, tako su obavještavali epidemiologe.

– Zaposlenici ovog sustava rade u izvanrednim okolnostima, mnogi žive, rade i spavaju u ustanovama odvojeni po dva tjedna od svojih obitelji. Zaštitne opreme gotovo da nema, sami šivaju maske i snalaze se na razne načine da zaštite sebe i korisnike. Rade pod velikim pritiskom izloženi povećanoj mogućnosti da se zaraze koronavirusom i usprkos svemu poduzimaju sve mjere kako koronavirus ne bi ugrozio život i zdravlje naših korisnika. U situaciji kada se cijeli svijet bori s virusom, krajnje je neprimjereno ustanovu koja skrbi za 350 korisnika u starijoj životnoj dobi, sa svim kroničnim bolestima koje ta dob nosi, staviti na „stup srama“. Ne želimo nikoga amnestirati od eventualne krivnje, ali nije moralno ikoga okriviti prije nego što se provede istraga od nadležnih službi. Mnogo puta do sada zaposlenici sustava socijalne skrbi i cijeli sustav bili su unaprijed osuđeni od javnosti, slučaj Pag, da bi se nakon provedene istrage zaključilo da su djelatnici odradili svoj posao kako treba u sklopu svojih mogućnosti. Zbog toga prije donošenja ishitrenih zaključaka dozvolimo institucijama da odrade svoj posao i profesionalno utvrde eventualne propuste u radu – poručuje Jadranka Dimić, čelnica sindikata socijalne skrbi.

Proteklih sam dana pokušavala dobiti epidemiologe oko situacije u Domu, ali ih nisam mogla dobiti. Da to stoji, potvrđuju i ispisi s mog mobitela. Nisam raspoložena za razgovor. Teško mi je”, poručila je obiteljska liječnica dr. Belita Šurjak iz Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije, koja se brine o zdravlju većine pacijenata iz Doma za starije i nemoćne Split – doma iz kojeg je u bolnicu evakuirano 49 polupokretnih štićenika od kojih je za njih 10 potvrđena zaraza koronavirusom.

Štićenici su navodno već desetak dana ranije imali temperaturu i nije im bilo dobro, ali liječnica, koja, tvrdi ravnatelj doma Ivan Škaričić, u Dom dolazi svaki dan, nije mogla dobiti epidemiologe da to provjere. Liječnica je, kao i njezina medicinska sestra, također testirana na koronavirus, ali rezultati do danas poslijepodne još nisu bili poznati.

Testirani djelatnici

Dom u Splitu postao je prvi dom za starije – najrizičniju populaciju, u kojoj stopa smrtnosti iznosi oko 15 posto svih oboljelih – u Hrvatskoj u koju je ušao koronavirus.

Kako je tamo došao, odnosno tko je bio nulti pacijent, tek će se utvrđivati: neslužbeno se špekulira da je potekao od jedne djelatnice koja je bila na spornoj misi u Solinu, na kojoj se zarazio veći broj osoba. No, toj djelatnici još nije potvrđena zaraza. Svi djelatnici koji su radili na katu na kojem inače borave zaraženi pacijenti testirani su, a razmišlja se da se testiraju ukupno svi zaposlenici.

Nadležni uvjeravaju da su ostali štićenici, smješteni na drugim katovima iste ustanove, sigurni. Tvrde da štićenici nisu “šetali” po zgradi, a da su se nepotrebnih kontakata čuvali i zaposlenici.

O sudbini ravnatelja Doma za starije i nemoćne Ivanu Škaričiću – za kojeg se sumnja da je napravio niz propusta ne obavještavajući ni nadležne u Ministarstvu socijalne politike ni epidemiologe o tome što se događa – neće odlučivati Ministarstvo već Splitsko-dalmatinska županija. Ravnatelja, naime, imenuje i smjenjuje Upravno vijeće, a većinu u Upravnom vijeću (tri od pet članova) imenuje osnivač, što je u ovom slučaju Splitsko-dalmatinska županija. Nekadašnji državi Dom za starije i nemoćne Split decentraliziran je prije više od 20 godina te mu je sada vlasnik i osnivač Županija. Utvrdi li se da je ravnatelj “svojim nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzročio ustanovi veću štetu ili ako je zanemarivao ili nesavjesno obavljao svoje dužnosti tako da su nastale ili mogu nastati veće smetnje u obavljanju djelatnosti ustanove”, mogu ga, sukladno Zakonu o ustanovama, smijeniti.

Splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban najavio je kako će, utvrde li se bilo kakve nepravilnosti, slijediti najstrože sankcije.

Visoka dob 

Na konferenciji za novinare, uz ministricu Bedeković, sudjelovao je i Vili Beroš, ministar zdravstva RH, župan SDŽ-a Blaženko Boban, prof. dr. sc. Julije Meštrović, ravnatelj KBC-a Split i prim dr. Željka Karin, ravnateljica Nastavnog zavoda za javno zdravstvo (Higijenski) Splitsko-dalmatinske županije, a u Split je doputovao i prim. dr. Bernard Kaić, iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, ravnatelj Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti, koji je poslije konferencije obišao Dom za starije i nemoćne u Vukovarskoj.

– Do utorka smo uspješno branili naše domove za starije i nemoćne osobe koji su od iznimne važnosti i zbog toga smo im posvetili određeni fokus. Ponekad se događa da i u domove uđe infekcija, što se nažalost dogodilo u Splitu. Tu smo da podržimo lokalne djelatnike, poglavito epidemiologe te sve ostale djelatnike, u njihovim nastojanjima da umanjimo potencijalnu štetu koja je nastala ovim događajem – rekao je ministar Beroš.

Istaknuo je kako je na ravnateljima i svim djelatnicima takvih ustanova određeni zadatak da poštujući donesene mjere umanje mogućnost ovakvih slučajeva u drugim sredinama.- Tijekom noći s utorka na srijedu evakuirano je ukupno 49 bolesnika od njih ukupno 318 iz Doma za starije osobe i oni su zbrinuti u KBC-u Split na Križinama. Najveći dio njih ima blaže tegobe, samo dva bolesnika imaju srednje teške tegobe i zahtijevaju aplikaciju kisika. Dakle, nitko od premještenih korisnika doma nije na respiratoru. Njihova prosječna starosna dob je 86 godina, odnosno imamo 22 bolesnika koji su preko 90 godina. Svima je učinjena i dodatna obrada po prijamu na Križine, učinjen je rendgen pluća, EKG obrada i krvna slika. Isto tako, što je jednako važno, postupa se u preostalom dijelu Doma za starije. Sretna je okolnost što je zahvaćen jedan kat, a ostali dijelovi doma su fizički odvojeni. Svim onim djelatnicima koji su bili na tom katu, gdje se pojavila infekcija, određena je mjera samoizolacije i bit će podvrgnuti testiranju – kazao je Beroš.

Primarni cilj njihova dolaska u Split je spriječiti dalje širenje infekcije na ostale korisnike doma i adekvatno zbrinuti ove bolesnike koji su tu premješteni.

– Od njih 49, njih 10 je pozitivno u ovom trenutku. Evakuirali smo sve korisnike, zbrinuli smo ih na adekvatan način, odredili smo samoizolaciju djelatnika te provođenje dezinfekcije i druge epidemiološke mjere koje su nužne za daljnji nastavak rada Doma za starije osobe – rekao je između ostalog ministar zdravstva.

Snosit će sankcije 

Kako je istaknula Željka Karin s Higijenskog, glavna sestra Doma za starije i nemoćne u Vukovarskoj, zvala je epidemiologa u ponedjeljak i rekla da neki štićenici doma imaju simptome.

– Tek naknadno se utvrdilo da i neki djelatnici imaju simptome, rekla je ona. Mi smo u dogovoru s bolnicom organizirali prebacivanje u KBC.

Okupljene novinare je zanimalo zašto se deset dana nije znalo da štićenici imaju temperaturu, a ministar Beroš je odgovorio kako su to isto pitanje postavili on i ministrica Bedeković i da očekuju odgovor.

– Ako se utvrdi da je netko znao da štićenici imaju temperaturu, to je dovoljan razlog da snosi sankcije. Iz ovog slučaja će izići nove upute, još detaljnije od onih koje postoje – rekao je ministar zdravstva.

Da situacija nije nimalo bezazlena, svjesna je i ministrica Bedeković. – Ovo je situacija iz koje moramo nešto i naučiti jer se radi o situaciji s kojom se dosad nismo susreli – rekla je okupljenim novinarima, te naglasila kako na dnevnoj razini primaju preko tisuću mailova iz domova diljem Hrvatske.

– Zadnje izvješće koje smo dobili iz ovog doma bilo je u utorak oko 21 sat – istaknula je ministrica.

– Zaprimljeno je 49 naših sugrađana i njihovo stanje je klinički uglavnom zadovoljavajuće. Većina ima lakše oblike bolesti. Pretrage su sve učinjene i svi su pod nadzorom. Transport bolesnika je učinjen na najbolji mogući način i na isti način je nastavljena i skrb i liječenje ovdje u KBC-u Split. Nastavit ćemo tako i dalje. Svi ti naši sugrađani će dobiti sve ono najbolje od nas pa sva rodbina može biti mirna – rekao je ravnatelj KBC-a Split Julije Meštrović.

– Zaposlenici koji su bili s njima u kontaktu nalaze se u samoizolaciji dok se promišlja o tome da se ostatak zaposlenika testira. Starije i nemoćne osobe posebno su ranjiva skupina – rekla je ministrica Bedeković.

Zaposlenica doma: Jako pazimo na higijenu, ali virus je agresivan

– Već više od mjesec dana rodbina je dobila zabranu ulaska u dom. Ništa, nitko nije mogao pristupiti. Tada su zaustavljeni i izlasci korisnika u park u krugu doma. Te su se mjere možda i nama u prvi tren činile prestrogima, ali ih se u startu primijenilo. Dom je bio u karanteni, ali očito su problem bili ljudi izvana, a u dom dolaze jedino medicinsko osoblje i čistačice. Ni sestre ne šetaju po katovima, osim po svom na kojem rade. Mogla je još doći jedino Hitna ili netko iz pogrebnog – kaže nam jedna medicinska sestra iz splitskog Doma za starije i nemoćne. Mjere za dezinfekciju konstantno su, kaže, na najvišoj razini, a u razdoblju korone pogotovo. Pa ipak, zlokobni je virus, ono čega se mnogi danas najviše boje, ušao među najranjiviju populaciju.
Sestra, koja želi ostati anonimna, kaže kako je svjesna da će mnogi sada sasuti drvlje i kamenje na dom u kojem radi i samo zbog toga pristaje pričati za novine o njegovu ustroju.
– Kuha se u našoj kuhinji u domu, ali se strogo vodi računa o higijeni. Sestre samo dijele hranu, ne mogu ući u kuhinju. Djelatnici kuhinje dovezu obroke na kolicima do lifta, a sestre ih preuzimaju. Otkako nam je prije osam, devet godina došla glavna sestra Zdravka Đapić-Kolak, razina higijene, zaštite, ma svega, dignuta je na potenciju ‘klinike Schwarzwald’. Sve se dezinficira dvaput dnevno – ističe medicinska sestra s dugogodišnjim radnim stažom te se pita zašto djeca nisu korisnike u ovo vrijeme epidemije odvela kući.

Predsjednik Matice Vilim Ribić iznio je detaljan pregled sjednice GSV-a na kojoj se raspravljalo o paketu mjera za pomoć gospodarstvu te o medijskim najavama suspenzije dijelova Zakona o radu te smanjenju plaća u javnom sektoru:

Jučerašnji sastanak Gospodarsko-socijalnog vijeća u ovom teškom i opasnom vremenu bio je takve važnosti da osjećam potrebu izvijestiti Vas o njegovom sadržaju i mojoj diskusiji.

Vlada je inzistirala da zbog epidemije na sjednici bude najuži sastav oba socijalna partnera. Vlada je pak bila gotovo u punom sastavu (15 ministara).

Sjednica se odvijala kroz izmjenu dva oprečna tona, jedan je bilo polemični, a drugi suradnički.

Na sjednici je predsjednik Vlade upozorio na težinu situacije. Nitko od nas ovdje, rekao je, ne može reći da je svjestan razmjera i posljedica. Ne postoje dvojbe da će pad proizvodnje biti veći nego za vrijeme prošle krize, što će imati duboke posljedice na cijelo društvo i odnose u njemu. Upozorio je da se zaoštrava odnos na relaciji javni sektor i privatni sektor.

Poslodavci su iznijeli primjedbe na mjere koje je donijela Vlada, smatrajući ih nedostatnim, te naglašavali primjere iz proizvodnog sektora u kojem doista već počinje otpuštanje ljudi. Poslodavci traže hitne promijene kako bi se ti procesi mogli efikasno voditi, kako firme ne bi otišle u bankrot. Naime, po njihovom mišljenju, neke stvari se moraju sada hitno izmijeniti jer je bolje da u uvjetima kada nema dovoljne prodaje, a to znači nema niti zarade, pa niti prihoda za isplate plaća, barem ne u iznosima koje su ugovorene ugovorima o radu i kolektivnim ugovorima, bolje je da imaju olakšanu situaciju brze prilagodbe smanjenim prihodima, kako plaća tako i broja ljudi koje moraju otpustiti, nego da firme bankrotiraju, jer onda nitko neće imati niti plaću niti posao, a ne samo neki. To je, ukratko, suština njihovih gledišta. Poslodavci su apelirali na pomoć države i solidarnost svih ostalih (vjerojatno misle na javni sektor).

Ministar financija je odgovorio na niz optužbi iz redova poduzetnika na račun gospodarskih mjera koje je Vlada poduzela (s time da predstavnici HUP-a nisu na tome inzistirali). Ja sam stekao dojam da su te optužbe doista ishitrene i dobrim dijelom neutemeljene, štoviše, da dio poduzetnika bez puno društvene odgovornosti sada pritiskom na Vladu sebi nastoji olakšati položaj više nego što je to nužno. Sada im je država iznimno potrebna, a godinama su govorili da je država prevelika te da je država problem, a ne rješenje. Sada je naglo postala rješenje i, štoviše, od nje imaju nerealna očekivanja. Nije jasno odakle takva agresija da se umjesto odgode naplate poreza i obaveza prema državi traži otpis takvih obaveza. Ako kriza bude trajala kraće vrijeme, onda nije jasno zašto bi se država trajno odrekla poreznih prihoda. Neka vrate državnim potrebama ono što im je država pomogla. Ako kriza bude dulja, onda će i tako država biti prisiljena na otpis. Očito se radi o pokušaju da se već sada dobije od države novac koji ne mora biti nužan.

Zanimljivo i za mene neočekivano, u Vladi su bili pomalo iziritirani tim napadima pa se moglo čuti iz njihovih redova na sjednici i u kuloarima komentare tipa: “rad i organiziranost zdravstvenog sustava vraća povjerenje građana u državu i njene institucije” (Marić), ili npr. “državni proračun ne služi gospodarstvu, već cijelome društvu”, ili npr. “mi moramo izvući pouke iz ove krize, i u državi osigurati potrebnu samodostatnost, u poljoprivredi, u proizvodnji zdravstvene opreme i nadasve u razvoju znanosti jer nas u ovoj situaciji ovdje izvlači znanost” (Božinović), ili npr. “sada oni koji su stalno napadali državu da je neefikasna i prevelika, da su porezi i proračun preveliki, sada od nje očekuju da ih spašava iz tog istog proračuna”.

Važno je istaći još jedan detalj, tj. predstavnici Vlade istakli su kako je ovo tegobno vrijeme istovremeno i prilika, tj. prilika za transformaciju pretežno rentijerske ekonomije u proizvodnu ekonomiju.

Sindikati su otvorili pitanje potajnog rada na izmjenama i dopunama Zakona o radu, do kojeg su došli svojim kanalima, što je dva-tri dana bila medijska tema i prije sjednice. Uspjeli smo ishoditi reakcije svjetskih sindikalnih centrala na adresu predsjednika Vlade. U isto vrijeme su se najavljivala smanjenja plaća u javnom sektoru, na što sam kao predsjednik Matice javno reagirao.

Na sjednici sam iznio naša stajališta (vidi niže), a Mladen Novosel je uvodno naglasio da sindikati nisu nerazumni, da znaju kakvo vrijeme dolazi i da su spremni za nužne prilagodbe, ali da se to ne može i ne smije raditi bez njih. Sindikati su i u prošloj krizi bili faktor odricanja i potpisivali su revidirane kolektivne ugovore na nižoj razini prava kako bi spasili radna mjesta. Radnici neće raditi na svoju štetu i nema potrebe lomiti takve stvari preko koljena zakonom, ali će njihova prisutnost biti jamac da neki ne ulove u mutnome. Slično je govorio i Krešo Sever.

Predsjednik Vlade je na to odgovorio da Vlada nije planirala smanjenje plaća u javnom sektoru i da to nitko iz Vlade nije govorio. Zanimljivo, slično je za HUP rekao i njegov direktor. Što se izmjena Zakona o radu tiče, tu izmjenu također, kaže on, Vlada nije inicirala i on sam ne zna ni za kakav zakonski prijedlog, te je tražio od ministra Aladrovića da mu objasni o čemu se radi. Ovaj je rekao da nema službenog zakonskog prijedloga od strane Ministarstva rada, da se u ministarstvu rade razne simulacije koje su daleko od bilo kakvih političkih odluka. Proizlazi, prema riječima predsjednika Vlade, da niti će se smanjivati plaće u javnom sektoru, barem ne sada, niti će se ići u izmjene Zakona o radu.

Takvom decidiranom stajalištu proturječi ponavljano apeliranje nekih ministara na odricanje i solidarnost s privatnim sektorom te upozoravanje HUP-a na neizdrživost sadašnjih regulacija. Stekao sam dojam da su ti apeli zapravo najave ili priželjkivanje poteza suprotnih premijerovim riječima. U meni je nesigurnost u dosege i ozbiljnost razgovora izazivalo i to što je dio ministara tijekom diskusije radio na laptopima, a mnogi su, uključujući i premijera, bili prečesto na mobitelima i slali SMS poruke.

Osobito je važno bilo pitanje izvora financiranja pomoći gospodarstvu. Kao što smo i ranije već s vama komunicirali, nema u ovom vremenu drugog načina nego deficitarnog i inflatornog financiranja. Dakle, dobro smo predvidjeli, jer je Marić ponovio ono što je rekao javno: deficit i suficit više nisu u fokusu. Naravno, otvara se pitanje koliko dugo takvo financiranje može trajati. Nešto o tome u mom izlaganju koje slijedi.

IZLAGANJA PREDSJEDNIKA MATICE NA SJEDNICI GSV-A

Poštovani premijeru, poštovani članovi i ministri! Kao prvo, dopustite mi da pohvalim sazivanje sjednice i međusobni razgovor u ovom zlokobnom vremenu. Jako je važno da naši ljudi znaju što Vi planirate, ali i da Vi znate kako oni vide probleme. Kao drugo, dužan sam iskazati svim nositeljima zdravstvenog sustava i sustava civilne zaštite pohvalu i priznanje za dosadašnje napore. Teško je hvaliti kada ljudi umiru, ali je dojam da država dobro radi u ovom segmentu. Imam jednu malu zadršku, naime, nije mi jasno zašto ne idemo na masovna testiranja, kao u nekim zemljama. Naime, imam neposredni primjer supruge našeg zaposlenika, koja je imala simptome slične korona virusu, telefonski je tražila da se testiranje izvrši, ali su je odbili, već su je uputili na Kliniku za infektivne bolesti, gdje su ona i suprug s dvoje djece sjedili nekoliko sati u autu čekajući na red, jer djecu nemaju kome ostaviti. Iz toga zaključujem, da ako nema testiranja, da broj zaraženih mora biti znatno veći nego što se to objavljuje (napomena: nitko od prisutnih na ovo pitanje nije u raspravi odgovorio).

Što se tiče gospodarske situacije, dopustite mi da počnem s citatom jednog od najbogatijih ljudi svijeta Warrena Buffeta, koji te stvari dobro razumije: „Ako si u rupi, i iz nje želiš izaći, onda prestani dalje kopati.“ Pod rupom ovdje misli na pad potražnje i proizvodnje, a pod kopanjem na smanjenje kupovne moći stanovništva. Prošla kriza nas je podučila tome kakve negativne posljedice ima politika koja je radi uravnoteženja proračuna smanjivala javnu potrošnju i kupovnu moć građana. Radilo se tako u većini europskih zemalja, pa i u Hrvatskoj posebno, uslijed čega je došlo do zagušene proizvodnje, izostanka investiranja, do neotvaranja novih radnih mjesta, a starih je nestajalo i posljedica je dramatični gubitak stanovništva i iseljavanje. Moram reći nešto što nije popularno i možda će zvučati grubo. Ali od korona virusa u smislu nacionalnih interesa teži je problem iseljavanje. S iseljavanjem smo izgubili više ljudi nego u Domovinskom ratu i daleko više nego što ćemo izgubiti s korona virusom, čak i u najcrnjim scenarijima. Mi ne možemo voditi borbu protiv gospodarskih posljedica ove epidemije, a da još veći problem nemamo uvijek na umu.

S olakšanjem sam primio riječi ministra Marića da deficit i javni dug nisu Vladi više primarni ciljevi. Hvala Bogu da od toga odustajemo jer primarni cilj bilo koje ekonomske politike, ako ima u fokusu blagostanje narodne većine, mora biti proizvodnja i radna mjesta. Budući da i Europska unija odustaje od svojih pogrešnih politika pa i najveće zemlje u njoj donose odluke o nevjerojatnim fiskalnim stimulansima, potpuno je jasno što treba raditi. Svi ulaze u deficitarno i inflatorno financiranje. Europska komisija i Vijeće odustaju od ograničenja iz Pakta o stabilnosti o visini javnog duga i deficita, visina koja i ovako nije odgovarala zemljama poput Republike Hrvatske. Trebali smo od toga odustati i ranije, imali bismo šansu povećati proizvodnju i smanjili bismo iseljavanje, ali očito zbog međunarodnih okvira to nismo učinili. Vjerojatno taj sustav regulacije nakon ove krize neće preživjeti pa je prilika da se odmah pripremamo za ekonomsku politiku bez njega, imajući stalno na umu demografsku kataklizmu. Treba se nadati da će u Njemačkoj shvatiti ono što neki u EU-u traže, a to je nešto nalik na Marshallov plan, jer ako toga ne bude, teško da će i EU preživjeti. S takvim planom bi mnogi naši gospodarski i društveni problemi nakon epidemije nestali, ili se barem bitno umanjili.

Sada se svi bavimo likvidnošću gospodarskih subjekata i, naravno, to je više nego potrebno, ali likvidnost je jedna strana problema. Očuvanje potrošnje i potražnje je druga strana. Država tu mora imati agresivnu i aktivnu ulogu. Primjerice, zašto ne bi država na tri mjeseca zaposlila 5 ili 10 tisuća ljudi, ili barem osigurala plaće za te radnike, koji bi mogli preuzeti dostavu od trgovina do domaćinstava temeljem online ili telefonske narudžbe. Ljudi su imobilizirani, kupoprodajne transakcije su reducirane, dio proizvoda uopće se ne kupuje, proizvođači takve robe su najugroženiji. Treba sve napraviti da se i takva roba prodaje. Država bi time pomogla održavanju potrošnje, ljudi ne bi morali izlaziti, jer su trgovine potencijalni izvor zaraze, a dio ljudi koji izgubi posao sada u privatnom sektoru našao bi ga na ovom poslu.

Nema supstituta za aktivnu ulogu države u ovom trenutku. Nitko drugi to ne može, niti Crkva, niti sindikati, niti mediji. Danas se vidi koliko griješe svi oni koji su tražili slabu državu i javni sektor. Neki i sada traže smanjivanje javne potrošnje i državnih plaća kada nasušno treba spašavati potrošnju i proizvodnju.

Naravno, deficitarno i inflatorno financiranje nije moguće unedogled, i vjerojatan je trenutak kada to više neće biti moguće niti drugim zemljama.

Vidim da su moguća dva scenarija. Prvi se odnosi na iduća tri mjeseca i pretpostavlja obuzdavanje epidemije. U tom scenariju deficitarno je zaduživanje imperativ i ne treba ga ograničavati, a smanjenje plaća je samoubilačka mjera.

Međutim, ako se dogodi da epidemija uništi turističku sezonu ili potraje preko ljeta tada vjerojatno nastupaju potpuno druge okolnosti. Tada se kriza prolongira na neodređeno vrijeme i urušavanje proizvodnje mora imati za konzekvencu smanjenje razine življenja na svim područjima. Mi smo tada spremni sjesti za stol i o svemu odgovorno razgovarati.

Inače, za kraj, danas sam razgovarao s predsjednicom Sindikata medicinskih sestara koja me upozorava da su sestre iznimno zabrinute što će biti s njihovim plaćama i povišicom. Svaka najava smanjenja plaća u ovom trenutku djeluje destruktivno na društvenu koheziju i stabilnost ljudi.

ODGOVOR PREMIJERA I MINISTRA ČORIĆA

Premijer se osvrnuo na moje pitanje o plaćama sestara i pomalo ljutito zamolio da prenesemo ljudima da ne nasjedaju na lažne vijesti. Vlada i članovi Vlade nigdje nisu rekli da će se plaće smanjivati, a pogotovo ne medicinskim sestrama.

Ministar Čorić je pohvalio spremnost svih u raspravi za odricanje i solidarnost s privatnim sektorom te se složio s mojom tvrdnjom da je sada potražnja presudna, ali je upozoravao da ćemo tu potražnju teško očuvati, jer smo zaključani u gospodarskoj neaktivnosti.

REPLIKE PREDSJEDNIKA MATICE

Imao sam tri replike. Prvo, upozorio sam da smo suglasni s odricanjima, ali samo pod uvjetom da to ima smisla, jer neka odricanja mogu biti kontraproduktivna, kao što je smanjenje javne potrošnje i plaća samo produbilo krizu tijekom financijske globalne krize. I druge su države zaključane u gospodarskoj neaktivnosti, tj. zamrznute, ali unatoč tome lansiraju ogromne stimulanse, i to ne samo gospodarstvu, već izravno i građanima. Kada to ne bi imalo smisla i bilo nemoguće, onda to ne bi niti činili. Nisam rekao, ali sam trebao, da je dužnost države otključati tu neaktivnost, na svaki način.

Upozorio sam premijera da nije točno da nitko iz Vlade nije govorio o smanjenju plaća u javnom sektoru. Samo ovdje, rekoh, sjede dva ministra koja su to govorila, i sjedi predstavnik HUP-a koji je to govorio, iako nam sada govori da nije.

Zatim sam pitao premijera što je sa stožerom za spas gospodarstva, pohvalivši tu ideju, i tražeći da i sindikati budu u njemu, jer će sada u vremenu smanjenih društvenih resursa početi otimačina oko istih, pa će se interesni sukobi upakiravati u ideologije i teorije (premijer je i tamo i kasnije javno rekao da će i predstavnici sindikata biti u tom savjetu).

I na koncu, upozorio sam da su neki ministri, koji su zagovarali pad plaća javno, dodali: ali ne zdravstvu, vojsci ili policiji. Tko onda ostaje? Ostaje jedino obrazovanje i znanost s obzirom na broj zaposlenika. S obzirom da su prosvjetni radnici daleko od očiju javnosti u ovom trenutku, a da se u fokusu svi oni koji rade na poslovima spašavanja imovine i ljudi, morao sam posebno upozoriti da su prosvjetni radnici trenutno u posebno teškim uvjetima, jer rade s djecom online, nemaju cijeli razred na okupu i često moraju individualno komunicirati s učenicima u vježbama i provjeri razumijevanja gradiva u okviru odgovarajućeg konteksta. Potrebno je čestitati i prosvjetnim vlastima, jer prema svim izvorima kojima ja raspolažem, online nastava jako dobro funkcionira. I zato se ni na koji način ne smiju prosvjetni radnici dovesti u drugačiji ili diskriminirajući položaj jer upravo sada rade za našu djecu, kao nikada do sada.

SSSH je uputio otvoreno pismo predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću s porukom: Odustanite od ideje suspendiranja radnih prava!

Otvoreno pismo prenosimo u cijelosti:

Poštovani predsjedniče Vlade Republike Hrvatske,

Prema neslužbenim informacijama kojima Savez samostalnih sindikata Hrvatske ( SSSH) raspolaže u ovome trenutku, Vlada RH ponovo u suradnji s HUP-om, pod pritiskom i ostalih lobističkih poslodavačkih asocijacija, izrađuje propis kojim planira suspendirati radna i socijalna prava hrvatskih radnika!

Nedavno smo uputili poslodavcima u privatnom sektoru apel da u ovim otežanim uvjetima života i rada ishitreno ne otpuštaju radnike te da poštuju pozitivne propise i kolektivne ugovore (KU). Uputili smo ih da izmjene KU dogovore sa sindikatima kao i način rada u ovim teškim uvjetima, te ih podsjetili na uspješnu suradnju tijekom nedavne globalne krize.

No, HUP, hrvatska “perjanica” poslodavačkih asocijacija u monopolističkom položaju kao jedina dobrovoljna poslodavačka udruga (što im je država davno omogućila, ali nećemo sad o tome), ponovo “lovi u mutnom”, ponovo traži da Vlada RH za njih odradi prljavi posao i omogući im jednostrano odlučivanje o radnicima u ovim neizvjesnim I teškim vremenima!

Dok dobro uređene države-članice EU postižu tripartitne dogovore kako se zajednički nositi s ovom dosad neviđenom krizom i kako ublažiti ekonomske i socijalne posljedice (Italija, Austrija, Slovenija…), u Hrvatskoj se ni tinta na novom tripartitnom Sporazumu o osnivanju GSV-a nije osušila, a Vlada i HUP su opet u bipartitnoj suradnji iza leđa sindikata, kao i prije Sporazuma. Naime, u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava izrađen je Nacrt prijedloga zakona o uređenju radnih odnosa u okolnostima proglašene epidemije bolesti COVID -19 s Konačnim prijedlogom zakona, bez ikakvih najava ili savjetovanja sa sindikatima, posebice nas u privatnom sektoru.

Predlagali smo da država osigura prihode radnika (Danska čak sa 75 posto sufinancira radnike da ostanu doma i u narednom periodu ne rade) jer time pomaže i radniku i poslodavcu, no HUP je i tu dogovorio sve za poslodavce. Naime, ako vlada neposredno pomaže poslodavcima, upitno je hoće li se to preliti i na radnike, a ako očuva prihod radnika, to će se neupitno preliti i na poslodavce jer im pokriva trošak plaća. Još jednom podsjećamo kako je riječ o javnim sredstvima. Naše iskustvo govori kako poslodavci koriste potpore, a radnike ponovo isporučuju državi na brigu, na isplatu naknada za nezaposlenost, što je dvostruki trošak za državu. Dakle, potporom radnicima država plaća jednom, a potporom poslodavcima često najmanje dvaput!

Poštovani predsjedniče Vlade,

Prvo, svatko tko tvrdi da je zakon kojim se radnike ostavlja na milost i nemilost jednostranim odlukama poslodavaca, jedino i/ili najbolje rješenje – ne govori istinu! Nedavno ste prozvali one koji koriste situaciju za vlastiti profit, a ovi zahtjevi HUP-a su upravo to: pribavljanje koristi poslodavcima na teret svih drugih u društvu!

Drugo, uređeno društvo ima mehanizme upravljanja promjenama. Tripartitni socijalni dijalog upravo je mehanizam dogovaranja o rješenjima od interesa za sve tri strane, a u korist društva. Koristite ga, a ne suspendirajte!

Od Vas očekujemo da odustanete od suspenzije radnih i socijalnih prava, jer biste time omogućili kaos te da očuvate prihoda radnika, a time i poslovanje poslodavaca, jer ćete tako sigurnije postići ciljeve.
Kada je riječ o Vašoj vladi, samo otvorenom i korektnom suradnjom u interesu hrvatskih radnika i društva, u nama ćete imati odgovorne partnere.

Donošenje toga zakona, koji ima radni naslov: “Zakon o uređenju radnih odnosa u okolnostima proglašene epidemije bolesti COVID -19”, očekuje se u najkraćem roku.

ako saznajemo iz upućenih izvora, Vlada priprema donošenje zakona koji bi za vrijeme epidemije regulirao pitanja iz radnih odnosa drukčije nego Zakon o radu, točnije – suspendirao bi većinu zajamčenih prava radnika! Indikativno je da se zakon ne bi odnosio na državne i lokalne službenike, jer njihova radna prava uređuju posebni zakoni, nego samo na realni sektor; radnike prepuštene na milost, društvenu odgovornost i mogućnosti poslodavaca.

Donošenje toga zakona koji ima radni naslov: “Zakon o uređenju radnih odnosa u okolnostima proglašene epidemije bolesti COVID -19”, očekuje se u najkraćem roku, a njime bi se, privremeno, za vrijeme epidemije, poslodavcima omogućilo sljedeće: mogućnost smanjivanja plaće putem pravilnika o radu do minimalne plaće te ukidanje prava radnika na isplatu jednokratnih materijalnih prava mogućnost jednostranog isključenja pojedinih odredbi kolektivnih ugovora (materijalna prava i sl.) pravo poslodavca da ponudi radniku dodatak ugovora o radu kojim bi se u vremenskom trajanju važenja odluke o proglašenju epidemije skratilo ugovoreno radno vrijeme i time ugovorila plaća niža od prvotno ugovorene mogućnost jednostrane odluke poslodavca o radu na izdvojenom mjestu rada (rad od kuće) mogućnost drukčijeg uređenja prava na naknadu plaće zbog prekida rada do kojeg je došlo zbog okolnosti proglašene epidemije bolesti COVID-19 (dakle, smanjivanja naknade) isključenje odredbe o primjeni povoljnijeg prava za radnika iz članka 9. Zakona o radu pravo poslodavca da donese odluku o korištenju godišnjeg odmora radnika bez roka obavijesti od 15 dana mogućnost donošenja odluka o rasporedu ili promjeni rasporeda radnog vremena radnika isključenje obveze savjetovanja s radničkim vijećem te isključenje traženja suglasnosti od radničkog vijeća neobaveza periodičnih pregleda radnika na poslovima s posebnim uvjetima rada za vrijeme epidemije bolesti COVID – 19 (uvjerenja bi vrijedila do daljnjega).

Uza sve strahove koji su sada isplivali, od bolesti i elementarnih nepogoda, ne treba posebno naglasiti kakvu vrstu egzistencijalnih strahova budi ovakvo nešto. Čekamo očitovanje Vlade i nadležnog ministarstva.