Ministrica demografije otkrila boji li se afera: ‘Ja sam dosadna, godilo bi egu da mi izmisle ljubavnika’

Vesna Bedeković nam je otkrila kako se u tri tjedna snašla u kompliciranom resoru i na čemu trenutačno radi

Ispred ureda još je ime njezine prethodnice, ali nova ministrica demografije ne gubi vrijeme.  

”Ah promjena imena doći će na red”, kaže nam Vesna Bedeković, (HDZ) ministrica demografije, obitelji, mladih i socijalne politike. Na pitanje boji li se da neće imati vremena za nešto važno napraviti odgovara: ”Moj mandat će trajati godinu dana, a vrijeme je relativan pojam…”

U koštac sa složenim resorom, nekadašnja profesorica krenula je s mentalnim mapama.

”Svatko od nas ubacuje sve što misli da je bitno, snalazimo se kreiramo..” kaže Bedeković i dodaje da je uspjela pohvatati konce, ali još uvijek se detaljno upoznaje sa svime.

Pitali smo je li jedna od mapa i slučaj Kajzerica.

”Naravno da još jednom izražavam žaljenje i sućut, ali najvažnije je da je dijete koje je preživjelo tragediju smješteno u adekvatnu ustanovu ima njegu, a sve daljnje procedure su na centru za socijalnu skrb.”

S ministricom smo obišli i urede koji su na nekoliko katova.

Trenutno se radi oko zaštite centara za socijalnu skrb, nakon tragičnog slučaja u Đakovu.

”U sve centre i sve podružnice bit će stavljeni detektori metala, sredstva su osigurana u proračunu, a rok za nabavku detektora je 30. rujna…”, kaže ministrica.

S ministrom Bošnjakovićem radi se da radnici centara dobiju bolju zaštitu, ali i dodatnu edukaciju.

”Negdje do kraja godine ćemo postići status službene osobe za sve socijalne radnike i osobe u sustavu.”

Od sljedeće godine, plan je kaže ministrica, povećati broj korisnika dječjih doplataka, ali i roditeljsku naknadu.

”Upravo rezultat ovih izmjena bit će povećanje roditeljske naknade za tih drugih šest mjeseci s 3900 na maksimalni iznos do 5600 kuna.”

Strategija demografske revitalizacije je u završnoj fazi, a ministrica se ne boji da bi ju afere mogle zaustaviti.

”Ja sam vam zapravo u osnovi jedna jako dosadna osoba. Ako mi žele izmisliti skandale, godilo bi egu da mi izmisle ljubavnika”, kaže u šali ministrica.

S ministrom Medvedom ovaj je tjedan dežurna. Na godišnji će kaže, dva dana oko Velike Gospe.

Ništa od većih plaća u zdravstvu, sindikati u šoku: “Neviđeni bezobrazluk”

MINISTARSTVO zdravstva i predstavnici sindikata danas su potpisali produljenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja do 31. listopada, a o zahtjevima za povećanje plaća za 72 tisuće radnika u sustavu nastavit će se pregovarati 20. kolovoza.

Sindikati zdravstvenih i nezdravstvenih radnika u zdravstvu i zdravstvenom osiguranju, nakon tromjesečnih pregovora i načelnog dogovora s ministrom zdravstva Milanom Kujundžićem nisu uspjeli potpisati donošenje izmjena Kolektivnog ugovora. 

Posljednjeg dana važenja kolektivnog ugovora, danas nije postignut dogovor oko zahtjeva sindikata za povećanje plaća, nego je potpisano produljenje važećeg kolektivni ugovora do 31. listopada, a dogovoren je i nastavak pregovora.  

“U Ministarstvu zdravstva potpisana je izmjena Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, kojim su  ugovorne strane ugovorile  daljnju primjenu Kolektivnog ugovora do sklapanja Dodatka II., a najduže do 31. listopada 2019.”, priopćilo je Ministarstvo zdravstva.

Dodalo je da su potpisivanjem ovog dokumenta radnicima zajamčena razina prava iz važećeg kolektivnog ugovora do 31. listopada 2019.g.

Ništa od povećanja plaća

U pregovorima s Ministarstvom sudjelovali su Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara – medicinskih tehničara (HSSMS) i Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske (SSZSSH), te predstavnica Hrvatske liječničke komore bez prava reprezentativnosti. 

Sindikati su načelno uspjeli dogovorili povećanje plaća od 1. kolovoza za 3 posto za sve radnike u zdravstvu i zdravstvenom osiguranju, te povećanje od 4 posto počevši od 1. listopada za zdravstvene i nezdravstvene radnike koji sudjeluju u procesu dijagnostike. 

Tekst takvog dogovora, ministar Kujundžić parafirao je prije dva tjedna, da bi na današnjem sastanku predstavnicima sindikata rekao da do potpisivanja izmjena kolektivnog ugovora ipak ne može doći. 

“Kolektivni ugovor za zdravstvo istekao je prošle godine u srpnju, a onda smo ga na jednu godinu produžili”, kazao je Kujundžić.

Ocijenio je da su sindikati u pregovorima započetima prije tri mjeseca bili maksimalno korektni sa svojim zahtjevima o povećanju plaća. 

Takve je zahtjeve premijer Andrej Plenković za vrijeme pregovora načelno podržavao, kazao je ministar Kujundžić.

Novi pregovori

Ipak, rekao je, nakon uvida u kontekst takvih povećanja plaća i njegovih posljedica na ostatak javnog sektora, dogovoreno je produženje postojećeg kolektivnog ugovora do 31. listopada i novi pregovori.

Ministar rada i mirovinskog sustava Josip Aladrović kazao je da će se u novim pregovorima težiti pronalasku kompromisnog dogovora sa svim stranama. 

Ipak, dodao je da se ne može garantirati da će se za tri mjeseca pronaći sredstva kojima bi se moglo zadovoljiti povećanje plaća. 

Upitan u kojoj je fazi dogovor oko reprezentativnosti liječnika, koji zbog sadašnjem Zakona o reprezentativnosti ne mogu sudjelovati u kolektivnim pregovorima, Aladrović je kazao da je to već dugo vremena neriješeni problem, koji će se pokušati riješiti. 

Topolnjak: Prvi put da Vlada nije potpisala ono što je dogovoreno

Sindikati, koji su danas očekivali potpisivanje izmjena kolektivnog ugovora koji bi donio povećanje plaća, ostali su šokirani rezultatima sastanka.

“Ja sam 10 godina u pregovorima, ali ovakav bezobrazluk Vlade, premijera i ministra Marića još nisam doživio”, kazao je predsjednik Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske (SSZSSH) Stjepan Topolnjak.

Dodao je da je Vlada time dokazala da je nevjerodostojna jer je ovo prvi put da nije potpisala ono što je načelno dogovoreno.

Novi pregovori, istaknuo je Topolnjak, trebali bi početi nakon godišnjih odmora, 20. kolovoza, a ako do 15. rujna ne bude postignut dogovor oko potpisivanja novog dodatka kolektivnom ugovoru, štrajk zdravstvenih i nezdravstvenih radnika je još uvijek na stolu.


Prvi radni dan novih ministara, otkrili što su im prioriteti

Novi ministri i ministrice preuzeli su svoje resore. Pred njima je nešto više od godine mandata. Uoči sastanka u Vladi dali su izjave o prvom radnom danu.

Treba naglasiti da su samo bivša ministrica Nada Murganić i njezina nasljednica Vesna Bedeković primopredaju obavile pred kamerama, dok su se drugi poslužili – priopćenjenjima. 

Nova ministrica demografije, obitelji, mladih i socijalne politike Vesna Bedeković ispred Vlade je medijima kazala da će joj prvi potez biti korekcija imovinskog cenzusa, iako nije pružila konkretan rok u kojem će to biti ispunjeno. Korekciju će raditi temeljem već postojećih pokazatelja, kaže.

“Projekcije su rađene temeljem egzaktnih pokazatelja iz 2016. godine. Znamo da su nakon toga kumulativne plaće, zahvljujući mjerama Vlade porasle, u tri godine od 2013 do 2016. oko10 posto. Jednako tako, tu je i zakon o porezu na dohodak koji je omogućio veća primanja. Sve ovo što imamo su relevantni pokazatelji na temelju kojih se vrše analize kako bismo imovinski cenzius korigirali, odnosno povećali”, kazala je. 

Upitana o vlastitoj izjavi da je odgovorna “prije svega prema predsjedniku Vlade, a onda i prema svim građanima”, kazala je da je odgovorna – i premijeru i građanima.

“Gledajte, predsjednik Vlade ima odgovornost prema svim građanima”, pojasnila je.

Novom ministru državne imovine Mariju Banožiću prvi je dan mandata prošao, kako je kazao, “jako dobro”.

“Obavio sam razgovor sa najbližim suradnicima, mislim da ćemo jako dobro surađivati.”

Upitan je li dobio savjete od bivšeg ministra Gorana Marića, kazao je da su razgovarali o započetim procesima te da je želio čuti mišljenje bivšeg ministra o tome. 

Upitan o prvim potezima u mandatu, naveo je:

“Ubrzavanje započetih procesa, sređivanje evidencije nekretnina i dio koji se odnosi na prodaju udjela tvrtki, što je obvezu s obzirom na uvođenje eura.”

Upitan o prodaji Hrvatske pošte, odgovorio je:

“Rekao sam vam lijepo, kada govorimo o udjelu u bilo kojoj tvrtki, prvo treba razgovarati s resornim ministrom, a onda sa mnom.”

Novi ministar rada i mirovinskog sustava Josip Aladrović nije bio pretjerano razgovorljiv prema novinarima. Samo je kratko komentirao prvi dan:

“Odradili smo primopredaju, sastanke s prvim suradnicima. Sigurno ćemo idućih dana imati vrlo intenzivne sastanke.”

Nova ministrica poljoprivrede Marija Vučković kazala je da je jutros potpisala sve što je ostala dužna kao državna tajnica u ministarstvu koje je preuzela.  

“Nakon potpisivanja organizirali smo kolegij u 9:30, koji je trajao do 14:30. Primopredaju smo obavili u petak.”

Budući da je primopredaja Ministarstva poljiprivrede obavljena daleko od očiju javnosti – čak bez službenih fotografija – novoj ministrici postavljeno je pitanje je li Tomislav Tolušićzbog smjene ljut i zašto izbjegava medije.

Vučković smatra da nije ljut i da to pitanje treba postaviti njemu. 

Ranije je ta nagađanja komentirao i ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković.  

“Nitko se nije rodio da bude ministar do kraja života, svi smo mi na tim dužnostima na određeno vrijeme, pa se to odnosi i na bivšeg potpredsjednika Vlade i ministra Tolušića koji je jako dobro obnašao svoju funkciju. On se sada vraća u Sabor gdje će svojim iskustvo, kojeg je stekao najprije kao župan a potom i kao potpredsjednik Vlade, pomoći stranci u daljnjem funkcioniranju.”

Novinari su ga u Pazinu pitali i misli li da bi se Tolušić mogao na neki način osvetiti stranci i Vladi, na što je odgovorio kako takva pitanja smatra neumjesnima. Tolušića, kaže, dobro osobno poznaje i nije čovjek koji razmišlja o osvetama, niti tako funkcionira.

“To su neumjesna pitanja. Čovjek je saborski zastupnik i zasigurno ne razmišlja o osvetama”, poručio je Butković.

Novi-stari ministar Marko Pavić obavio je dvije primopredaje.

“Jutros sam popio kavu s ministrom Josipom Aladrovićem, napravili smo primopredaju. Ja sam napravio primopredaju s ministricom Gabrijelom Žalac. Preuzeo sam resor regionalnog razvoja i fondova europske unije. Već danas popodne nakon sastanka u Vladi imam prve sastanke, idem u Bruxelles.”

Kao prve poteze naglasio je ugovaranje iz europskih fondova, plaćanje i borbu za hrvatske interese u Bruxellesu.

O suradnji sa sindikatima kazao je:

“Mislim da je misnistar Aladrović dovoljno smiren, staložen i stručan da će pregovore sa sindikatima vrhunski odraditi. Mogu se pohvaliti da sam zatvorio temeljni kolektivni ugovor na četiri godine, da smo ispregovarali granske, dizanje plaća za državne i javne službenike. Treba sjesti za stol, ne možemo imati situaciju da nema socijalnog dijaloga”, zaključio je.

ISPOVIJEST SOCIJALNE RADNICE ‘Kao društvo smo se razboljeli, svakodnevno se susrećemo s toliko patologije. Napala me shizofrena osoba, primila za kosu, digla sa stolice i tresla. Spasio me je zaštitar i na kraju su njega kaznili’

“Što sam prvo pomislila kad sam čula vijesti iz Đakova? Ne znam, teško je reći, bila sam u šoku, zgrožena… Ali opet, da me je iznenadilo – nije. Kako bih vam rekla, mi koji radimo u sustavu socijalni skrbi, na žalost, nismo iznenađeni ovakvim situacijama. Mi smo se kao društvo razboljeli, toliko patologije ima, a mi se s tom patologijom susrećemo svakodnevno jer je to naš posao. Radimo s ljudima koji su u najsloženijim obiteljskim i životnim situacijama, osobama s duševnim smetnjama, osobama s poremećajima u ponašanju, s najranjivijim skupinama… Takav nam je posao, mi nismo elitistička profesija, mi smo pomagačka profesija ljudima koji sami ne mogu riješiti svoje obiteljske i životne situacije i okolnosti”, kaže mi zagrebačka socijalna radnica s dva desetljeća iskustva na ovom poslu o jučerašnjem ubojstvu njezine kolegice.

Zaštitar štiti imovinu a ne ljude!?

Zagreb, 100719. Mirni prosvjed socijalnih radnica i radnika ispred Ministarstva za demografiju, obitelj mlade i socijalnu politiku zbog jucerasnjeg ubojstva njihove kolegice Blazenke Poplasen u Djakovu. Foto: Boris Kovacev / CROPIX

I ona sama je bila žrtva napada. Veli, gotovo da i nema socijalne radnice koja ima staža poput nje, a da nije prošla nešto slično.

“To je, na žalost, neminovno. Nisu neugodnosti samo u uredu, treba znati i da smo na terenu, da ulazimo ljudima u obitelji, u kuću… Netko je imao lošija iskustva, netko je bolje prošao. Mene je jedna štićenica fizički napala na radnom mjestu. Kao i jučer to je bila osoba s duševnim smetnjama, a u svojem shizofrenom mahu me je primila za kosu, digla sa stolice, tresla me…”

Njoj je pomogao zaštitar koji je zadržao napadačicu do dolaska policije i na kraju bio kažnjen za isto!?

“Nitko to jučer nije spomenuo. Dakle, zaštitar nema ovlasti štititi osobe, tj. zaposlenike Centara za socijalnu skrb, nego je on tu da štiti imovinu!? Nije li to suludo? Kad sam ja napadnuta, zaštitar je prekoračio svoje ovlasti. On je tu gospođu primio za ruke, amortizirao njenu silu i – za to je prekršajno odgovarao!?”

Nedugo poslije su imali i ‘malu talačku krizu’, pa su zaštitari jedno vrijeme imali detektore za metal, no i njih su s vremenom ‘izgubili’.

“Da se razumijemo, nisu naši agresivni štićenici krivi, oni su bolesne osobe, a naša uloga je pružanje podrške. No, da bi mi bili njima na usluzi sami moramo imati organiziranu službu da možemo raditi sigurno.”

Na terenu ih štite vozači

Djakovo, 100719. Blazenka Poplasen, socijalna radnica koju je ubio Andrija Dreznjak u pucnjavi u Centru za socijalnu skrb. Na fotografiji: Centar za socijalnu skrb u kojemje radila Blazenka Poplasen. Foto: Vlado Kos / CROPIX

Kako se ona osjećala nakon napada, pitali smo je. Ponovo doći na mjesto gdje je doživjela traumu definitivno nije ugodan osjećaj.

“Sutra, naravno, nisam došla na posao. Bila sam na bolovanju, vrlo kratko, nekih tjedan dana. Nisam čak ni zatražila psihološku pomoć. Tad mi nije bila ponuđena, ali danas se, realno, može dobiti ako je zatražite. Imala sam ‘osobne kapacitete’ da se mogu nositi s time, sama sam to ‘preradila’… Sjećam se da mi je po povratku na posao ponuđen pult koji bi me odvajao od korisnika, ali to sam odbila. Mi moramo biti dostupni korisniku, pa nismo šalterska služba. Zato sjedimo s njima na istoj razini, osoba koja nam dolazi mora se osjećati dostojanstveno. Ne smijemo narušavati njegovo dostojanstvo, tu smo da bi osnažili njegove kapacitete, da bi mu vratili vjeru i samopouzdanje. A i tu ima problema, recimo u dosta centara radi po tri socijalna radnika u kancelariji, pa se pitam kako sačuvati privatnost i dostojanstvo osobe kad vaš kolega istovremeno saslušava drugu, a vama se štićenik treba otvoriti, opustiti…”

Drugi aspekt posla je terenski rad, svaka zaposlenica na redovnoj osnovi provjerava i stanje kod štićenika. No, bez obzira na rizik da i tamo dožive napad, ne mogu sa sobom voditi zaštitare, pa domišljaju razne načine kako bi se osjećale sigurnije.

“Nemamo status službene osobe. Možemo tražiti asistenciju policije jedino kod prisilnih hospitalizacija ili u složenim obiteljsko-pravnim situacijama. Nekad nas u takvim slučajevima ide više na teren, nekad vučemo jadnog vozača sa sobom, kad je muška figura prisutna ipak se osjećamo sigurnije… Mi jesmo osposobljeni za neugodne situacije, imamo svoje vještine i znanja komunikacije itd., to je strahovito važno, da ti možeš sa svojim alatima koje imaš kao stručnjak maksimalno smiriti korisnika. Vjerujem da je i kolegica to jučer sigurno učinila, no unatoč tome izloženi smo velikim rizicima.”

Mnoge ne dočekaju mirovinu

Zagreb, 100719. Mirni prosvjed socijalnih radnica i radnika ispred Ministarstva za demografiju, obitelj mlade i socijalnu politiku zbog jucerasnjeg ubojstva njihove kolegice Blazenke Poplasen u Djakovu. Foto: Boris Kovacev / CROPIX

Dakako, to ima svoju cijenu koju plaćaju zdravljem.

“Želimo pomoći ljudima, svoj posao raditi predano, stručno i radimo ga tako, barem većina nas, međutim to je strašno sagorijevanje na radnom mjestu, s toliko puno stresa… Na žalost, istraživanja se nedovoljno provode, a ja na znam koliko je kolegica već umrlo od karcinoma u svom radnom vijeku ne dočekavši mirovinu.”

S obzirom na sve, našu sugovornicu smo pitali je li ikad požalila što je postala socijalna radnica.

“Ne, suština našeg posla je takva da mi naprosto želimo pomagati. Da nisam socijalni radnik vjerojatno bih bila pravnik i radila na sličnim poslovima jer to se često preklapa. Kad moj korisnik ostvari neko pravo, kada ga zbrinem na adekvatan način, kad mu mogu pomoći savjetom i kad čovjeku vidite zahvalnost u očima, to je neprocjenjivo. Ma, ni ono ‘hvala’ tad nije potrebno. Jednoj gospođi sam doslovno spasila život. Nije imala grijanje u stanu, što nismo znali, i kad sam došla na teren pothlađenu sam je odvezla u bolnicu. Bilo je više sličnih situacija pa mogu reći da sam profesionalna ispunjena kad su u pitanju takve situacije, ali sam profesionalno razočarana u sustav.”

Jedna socijalna radnica radi s 200 štićenika

Zagreb, 100719. Mirni prosvjed socijalnih radnica i radnika ispred Ministarstva za demografiju, obitelj mlade i socijalnu politiku zbog jucerasnjeg ubojstva njihove kolegice Blazenke Poplasen u Djakovu. Foto: Boris Kovacev / CROPIX

Eh, kad smo se dotakli sustava, ukazala nam je samo na jednu stvar, a to je potkapacitiranost.

“I s postojećim normativom nas je premalo. Recimo, na obiteljskopravnim odnosima jedan socijalni radnik radi na 100 obitelji, a na skrbništvu s 200 štićenika. U svijetu su deseterostruko niži normativi. Mi sad govorimo o našim problemima, ali mi smo tu za naše korisnike kojima ne možemo pružiti kvalitetnu uslugu. I još nas opterećuju s ogromnom administracijom… Kad imamo upravni nadzor samo gledaju je li svaki akt upisan u ‘žutu košuljicu’, a nije bitno jesi li nešto napravio na terenu ili nešto korisno za štićenika.”

Kad je riječ o budućnosti, nije pretjerano optimistična: ne vjeruje da će žrtva njezine kolegice doprinijeti boljoj situaciji.

“Tri dana će biti bolje, iza toga će sve ponovo ući u kolotečinu jer nećemo imati vremena baviti se sami sobom. Što bi trebali, zaustaviti sve procese i reći da ćemo sad baviti svojim statusom. Mi nemamo vremena za to.”

Tri četvrtine socijalnih radnika trpi nasilje

Tri četvrtine socijalnih radnika, prema istraživanju sindikata, bilo je tijekom obavljanja posla izloženo agresiji korisnika, odnosno fizičkom nasilju ili ozbiljnim prijetnjama.

Tri četvrtine.

Iznimka su, dakle, oni koji se s nasiljem nisu susreli: teško da postoji ikoja druga javna djelatnost, osim policije, koja uopće može pojmiti ovakvu izloženost nasilju.

Ne treba to posebno čuditi: socijalni radnici rade isključivo s ljudima s najtežim problemima koji očekuju brzo i efikasno rješenje, rade u sustavu koji je desetljećima zapušten i bez adekvatnih alata kojima se problemi rješavaju, u institucijama u kojima – prema službenim sistematizacijama, jer bi prema potrebama posla brojke bile još poraznije – nedostaje između 25 i 30 posto stručnjaka.

Njima se obraćaju ovisnici, obiteljski nasilnici, njihove žrtve, siromašni, bolesni, osobe lišene poslovne sposobnosti, parovi koji se rastaju… Svaka se osoba u trenutku kad ulazi u Centar za socijalnu skrb – a izuzeci samo potvrđuju pravilo – nalazi na dnu: egzistencijalnom, emocionalnom, fizičkom ili nekoj od kombinacija. I dolazi po rješenje.

A socijalni radnici mogu ponuditi onoliko koliko mogu – najčešće malo, tako malo da je posve jasno da će svako rješenje izazvati bijes korisnika i dodati još koju kapljicu na svakodnevnu frustraciju socijalnog radnika.

Je li 800 kuna socijalne pomoći čovjeku koji je ostao bez posla dovoljno da preživi mjesec dok ne nađe novi posao? Nije. Misli li socijalni radnik da mu je to dosta? Ne, naravno da ne misli. Ali ne može ponuditi više.

Žena žrtva nasilja nakon što joj istekne dopušteno vrijeme boravka u skloništu nema gdje s djecom i traži rješenje od socijalnog radnika. A što joj on može ponuditi? Sustav nema niti jedan stan na raspolaganju da u njemu zbrine takvu obitelj. Može im dati jednokratnu pomoć. Misli li socijalna radnica da je to dovoljno? Misli li da je, eto, odlično obavila svoj posao gledajući kako se žrtva vraća nasilniku jer nema gdje drugdje? Ne, osjeća se kao gubitnik.

S ovakvim profesionalnim porazima, s frustracijom koja ne prestaje, socijalni se radnici susreću svaki dan. Uz sve to, moraju se nositi s bijesom korisnika koji ne dobivaju ono čemu su se nadali. Bez obzira na to što najčešće ne mogu osobno ni na koji način utjecati na ono što mogu, a što ne mogu ponuditi, socijalni radnici su jedini do kojih korisnik može doći i jedini na kojima se može iskaliti.

Znači li to da su naši socijalni radnici izvrsni, bezgrešni? Nisu, sasvim sigurno. Ima ih loših, nezainteresiranih, grubih, bahatih. Ali sigurno ne u onoj mjeri u kojoj se to čini. Jer, vojska nezadovoljnih rješenjima socijalnih radnika stvorila je atmosferu u kojoj svatko može nekažnjeno pljucnuti na socijalnog radnika, a socijalni se radnik ne može obraniti ni istinom jer ju, prema zakonu, ne smije iznositi – mora čuvati identitet korisnika.

Fizički se može zaštititi još manje: u centrima nema zaštitara (u onima u kojima su angažirani, zapravo su u ulozi portira jer ne smiju nositi oružje), nema detektore metala, stručnjaci nemaju status službene osobe, nemaju ni alarm koji bi mogli uključiti ako stvari krenu po zlu.

Vrh sustava toga se sjeti samo kada dođe do najgoreg, kao jučer, iako stručne udruge i sindikati svakodnevno upozoravaju: Izloženi smo u potpunosti. Nas 78 posto doživjelo je nasilje.

Vidović: Tragedija u Đakovu ‘zakonita’ je posljedica birokratizirane nebrige i lošeg stanja u sustavu socijalne skrbi

Nakon tragedije u kojoj je korisnik Centra za socijalnu skrb u Đakovu ubio socijalnu radnicu, a potom upucao njezinog kolegu pravnika u glavu, iznova je aktualizirano pitanje stanja u sustavu socijalne skrbi u kojem su nezadovoljni i djelatnici zbog teških uvjeta rada i prijetnji kojima su izloženi, ali i korisnici centara jer im se pristupa neadekvatno i birokratizirano. Bivši ministar rada i socijalne skrbi u Vladi Ivice Račana, inače sociolog po struci, a danas politički tajnik SDP-a Davorko Vidović, komentirao je za Direktno postojeće stanje u tom resoru te što bi trebalo učiniti da bi se situacija počela mijenjati na bolje. 

Vidović je prvo podsjetio da je u njegovom mandatu (2001.-2003.) Ministarstvo provelo mirovinsku reformu, reformu radnog zakonodavstva i da je bila pripremljena reforma sustava socijalne skrbi na kojoj je dvije godine radilo oko 200 stručnjaka i suradnika i to do u “‘detalje što treba napraviti koji mjesec”.

“Kao ministar sam svojim nasljednicima predao kompletnu dokumentaciju detaljno razrađene strategije koja je obuhvatila sve aspekte reforme sustava i taj veliki posao, koji je koštao oko 400 tisuća funti koje smo kao donaciju primili od britanske vlade, je propao, a papiri su vjerojatno završili ‘u smeću’ jer nismo imali vremena sami provesti reformu”, opisuje Vidović uobičajenu sudbinu pripremljenih reformi koje završavaju i prije nego što su započele kada dođe do smjene vlasti i novi ministar preuzme resor od svog prethodnika.

Vidović napominje kako je sustav socijalne skrbi bio zapušten, loš, zastario i neprikladan i u njegovo vrijeme zbog čega se i krenulo u pripremu reforme kako bi ga osuvremenili i podigli na viši nivo.

Problem se ne može promatrati izolirano

Komentirajući najnoviji slučaj napada na socijalne radnike koji je, ne prvi put, završio tragično, Vidović upozorava kako je to ‘zakonita’ posljedica stanja u tom sustavu.

I u njegovu je mandatu ubijen socijalni radnik u Splitu, a presudio mu je korisnik nezadovoljan iznosom socijalne pomoći. Prema tragično okončalom djelatniku Jakovu Kudriću nazvana je i godišnja nagrada Hrvatske udruge socijalnih radnika.

Bivši ministar je uvjeren kako se problem ne može promatrati izolirano s aspekta sigurnosti jer dok se sustavu ne pristupi holistički i cjelovito, ovakve tragedije kao u Đakovu i dalje će se događati, “koliko god detektora metala stavili”.

Birokratizirana nebriga

“Imamo situaciju u zemlji u kojoj su ljudi strahovito frustrirani, imamo sustav socijalnih naknada koje su potpuno neadekvatne i netransparentne; imamo socijalne službe koje su postavljene na potpuno zastario i anakron način jer nisu prilagođene korisnicima i građanima nego funkcioniraju prema birokratskim kriterijima i načelima”, opisuje ključne probleme Vidović.

A sve je loše postavljeno, počevši od sustava obrazovanja socijalnih radnika. “Pokušao sam preko Komore socijalnih radnika dati dignitet toj profesiji, da se naprave profesionalni standardi i socijalni se rad etablira kao znanost…”, tvrdi naš sugovornik ponavljajući da su ljudi silno frustrirani i zbog osjećaja ‘potpuno birokratizirane nebrige’.

“To je kad se netko formalno brine za vas, a zapravo se ne brine i ne rješava problem. Ne treba zanemariti niti realno niske socijalne naknade koje ne omogućavaju konkretnu pomoć”, nabraja dalje.

Socijalni radnici ‘kao ćate birokrate’

Upozorava da uvijek treba imati na umu da su korisnici centara za socijalnu skrb ljudi koji se nalaze u teškim životnim situacijama, žrtve su obiteljskog nasilja, pate od siromaštva, nezaposleni su, imaju problema s odgojem djece, fizički i psihički su bolesni… Dakle, riječ je o osjetljivoj skupini građana i njima se ne može pristupati kao ‘klijentima u banci ili pošti’.

“Socijalni radnici pretvorili su se u ‘ćate birokrate’ i većinu vremena provode ispunjavajući mnoštvo formulara, izdajući kojekakve obrasce unificiranih mišljenja; zaokupljeni su administriranjem umjesto da se bave klijentima”, opisuje jedan od mnoštva problema u organizaciji njihova rada te potvrđuje navode žrtava obiteljskog nasilja koje se žale kako centar za socijalnu skrb nije mjesto gdje primaju konkretnu pomoć, savjet i zaštitu nego da je riječ o mjestu koje ih dodatno traumatizira zbog birokratiziranog načina rada socijalnih radnika.

Nužna fleksibilnost

Vidović ističe da centri za socijalnu skrb moraju biti fleksibilni i u svom radu prilagođeni specifičnim problemima određene populacije u lokalnoj zajednici u kojoj djeluju. “Ne može jednako funkcionirati Centar za socijalnu skrb u Čakovcu gdje imate veliku romsku populaciju sa specifičnim potrebama i negdje u Slavoniji gdje su uglavnom siromašni i stariji ljudi, jer mladost ju je u velikom broju napustila”, upozorava bivši ministar i napominje da se centri moraju dobro i kadrovski i financijski ekipirati kako bi kvalitetno mogli obavljali svoju funkciju.

“Važna je i prevencija, a ne samo kurativa. Morate dobro biti povezani s lokalnom zajednicom jer nije dovoljno da država samo spusti novce za socijalne naknade i da se s time završi priča sa socijalnom uslugom”, poručuje.

Visokorizična profesija

Smatra kako treba napustiti iluziju da se slučajevi napada na socijalne radnike neće ponoviti čak i ako se sustav reformira i unaprijedi.

Ipak, mnogi se napadi mogu spriječiti ako se na racionalan način procijeni rizik, jer ako je gotovo 80 posto socijalnih radnika bilo izloženo nekoj vrsti nasilja onda je riječ o visokorizičnoj profesiji kojoj se onda i treba pristupiti na takav način, ističe.

“Ako su centrima potrebni zaštitari onda su oni tu ne da sjede i primaju plaću nego moraju biti osposobljeni kao i oni u banci da reagiraju i zaštite u slučaju napada. Mora postojati protokol postupanja u rizičnim situacijama. Ako dođe osoba koja je izvan kontrole, viče i prijeti onda i socijalni radnik mora imati gumb koji će pritisnuti kao i onaj službenik u banci u slučaju pljačke”, navodi Vidović koji također upozorava na neadekvatne uvjete u kojima rade socijalni radnici.

“Ne mogu tri socijalna radnika biti u jednoj sobi i primiti tri stranke koje bi onda trebale najintimnije stvari iz svog života pričati pred drugima. To nisu ozbiljni uvjeti za rad”, mišljenja je naš sugovornik koji podržava zahtjeve sindikata socijalnih radnika da se napad na njih tretira kao napad na službenu osobu.


Socijalna solidarnost i empatija

Da bi se sustav kvalitetno reorganizirao i poboljšao, Vidović smatra kako je potrebno da kao društvo osvijestimo da u Hrvatskoj postoji velik broj ljudi koji su ugroženi na razne načine; od siromaštva preko bolesti do nasilja, ako želimo postaviti nove, više socijalne standarde.

“To ne znači samo više novca tako da prije izbore povećamo naknadu s 800 na 860 kuna nego više socijalne solidarnosti i empatije što će se reflektirati i u ozbiljnijem pristupu toj djelatnosti. To će biti znak i naše socijalne zrelosti jer mi nismo ni toliko siromašna ni toliko nerazvijena zemlja da ne bi mogli postaviti visoke standarde za zaštitu ljudi kojima treba neki oblik socijalne zaštite”, zaključuje na kraju Vidović poručivši da je na tom tragu nužno postići barem minimalni politički konsenzus.

Ministrica je obećala da će tražiti status službene osobe za socijalne radnike. Dobro zvuči, ali to je već morala napraviti

Nakon smrtonosnog napada na djelatnike đakovačkog Centra za socijalnu skrb resorna ministrica Nada Murganić promptno je najavila da će u proceduru uputiti prijedlog da socijalni radnici dobiju status službene osobe kako bi ih se bolje zaštitilo. Dobro zvuči, osim što je to već morala učiniti, i to do 30. rujna prošle godine. Na to se osobno obvezala, potpisujući u lipnju Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi.

Ugovorne strane suglasne su da će ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi do 30. rujna 2018. godine pokrenuti postupak izmjena i dopuna odredbi Kaznenog zakona na način da se napad na zaposlenike u socijalnoj skrbi u vezi s obavljanjem njihove djelatnosti smatra napadom na službenu osobu’, stoji u čl. 71. navedenog Kolektivnog ugovora.

Taj dokument potpisali su 21. lipnja prošle godine ministrica Nada Murganiću ime Vlade, Jadranka Dimić za Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske i Stjepan Topolnjak za Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske.

Ministarstvo je danas odgovorilo na pitanje tportala je li pokrenulo postupak sukladno čl. 71. U veljači ove godine, poručuju, održali su na tu temu sastanak s Ministarstvom pravosuđa.

‘Svjesni visokih rizika u svakodnevnom radu i važnosti zaštite zaposlenika u sustavu socijalne skrbi, Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku ponovo će inicirati održavanje sastanka na navedenu temu s ciljem kvalitetne zaštite zaposlenika u sustavu socijalne skrbi, a u suradnji s Hrvatskom komorom socijalnih radnika, Hrvatskom udrugom socijalnih radnika i Sindikatom zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske’, stoji u odgovoru s potpisom Ministarstva.

Sindikalna potpisnica Kolektivnog ugovora Jadranka Dimić tvrdi da do tragedije u Đakovu nikako nije trebalo doći. Podsjeća da Sindikat traži status službene osobe za socijalne radnike već dva desetljeća i da je još 2008. bio ugovoren zasebni kolektivni ugovor o zaštiti i sigurnosti socijalnih radnika, ali je Ministarstvo odbilo parafirati ugovor.

‘Već dug niz godina upozoravamo na nezaštićenost zaposlenika u sustavu socijalne skrbi. Godinu dana smo pregovarali o zasebnom kolektivnom ugovoru i kad smo ga dogovorili, Ministarstvo je odbilo parafirati već ugovoreni dokument’, kaže Dimić za tportal u jeku priprema za današnji sastanak s premijerom Andrejom Plenkovićem, na kojemu će, kako najavljuje, opet iznijeti sindikalne zahtjeve.

‘Zaštitari obavljaju posao portira’

Upozorava da se ne primjenjuje ni čl. 34. aktualnog Kolektivnog ugovora, posvećen osiguranju fizičke i tehničke zaštite u centrima za socijalnu skrb. Prema tim odredbama, svaki centar i njegova podružnica moraju imati osobu zaduženu za sigurnost radnika, a ostale ustanove socijalne skrbi, sukladno procjeni opasnosti, za provođenje zaštite mogu putem ugovora o hitnim intervencijama angažirati ovlaštenu pravnu osobu.

Također, sukladno procjeni opasnosti u svakoj ustanovi mora biti osigurana tehnička zaštita (npr. alarmi, narukvice s alarmom, kamere, panik-tipkalo, zvono, direktni telefon i sl.), a u slučaju prijevoza korisnika poslodavac je dužan osigurati uz vozača i zaposlenika za pratnju korisnika.


‘Poslodavac je dužan osigurati fizičku zaštitu, međutim to se ne primjenjuje. U ovom trenutku imamo zaštitare koji obavljaju posao portira’, kaže Dimić.

Murganić: Svakako ćemo tražiti status službene osobe

Gostujući sinoć na RTL-u, uživo iz Đakova, ministrica Murganić uputila je sućut obitelji ubijene dugogodišnje socijalne radnice Blaženke Poplašen i želje za ozdravljenje teško ranjenom pravniku Ivanu Paviću. Naglasila je da se socijalnim radnicima prijeti i izvan radnog vremena, tijekom vikenda, a napada ih se prilikom obilaska terena i kuća. Na pitanje novinara zašto onda socijalni radnici nemaju status službene osobe kako bi se to moglo lakše i brže procesuirati, ministrica kao da je zaboravila obvezu iz čl. 71.

‘Svakako ćemo tražiti status službene osobe. Traže ih, nažalost, sada već gotovo sve javne djelatnosti. Međutim, ono što želim reći, a to je da kao društvo trebamo zaista osvijestiti to da imamo previše nasilja i da imamo premalo povjerenja u sustave i institucije’, rekla je ministrica.

Kako, međutim, graditi povjerenje u institucije koje ne izvršavaju ni ono na što su se pisano obvezale?

Suočena s činjenicom da socijalni radnici već godinama traže status službene osobe, ministrica Murganić u sinoćnjoj emisiji HTV-a Otvoreno nastojala je podijeliti odgovornost.

‘Pokrećemo status službene osobe, evo sada s Komorom i udrugom uputit ćemo taj zahtjev’, najavila je ministrica, dodajući da se prijetnje i napadi na socijalne radnike događaju i izvan službenih prostorija te da centri za socijalnu skrb imaju preporuku i odobrenje da si organiziraju zaštitarsku službu.

‘Pokrenut ćemo sada to da ugradimo i dodatne sustave, detektore metala ili nešto slično. Ova današnja situacija je teška. Ne želim nikoga optuživati. Optužbe su sada prestrašne i uvijek smo svi na to osjetljivi…’, kazala je ministrica, prethodno kazavši da je bilo puno onih koji su morali ranije djelovati da ne dođe do ovakve tragedije. U tom kontekstu spomenula je predškolstvo, pedijatriju, liječnike primarne zaštite, psihijatre, pa i medije, jer ‘socijalni radnici su onoliko uspješni koliko imaju podršku drugih sastavnica u društvu’.

Dodala je i da na Facebooku postoji grupa ‘mrzitelja socijalnih radnika’.

‘Tri mjeseca slušamo kako su socijalni radnici krivi za nasilje, obiteljske probleme, nezaštitu djece, obitelji, ne znam čega sve skupa. Inzistirala sam na tome da se svi ti predmeti konkretno sa stranica na Facebooku prenesu nama’, kazala je ministrica. Na potpitanje jesu li ti predmeti preneseni, odgovorila je: ‘Jesu.’

Štefica Karačić, predsjednica Hrvatske udruge socijalnih radnika, kazala je da se status službene osobe mora ostvariti. Upozorila je da su socijalni radnici, kao stručnjaci koji rade vrlo težak i odgovoran posao, u okviru profesija visokog rizika i stresa ‘istureni kao glineni golubovi’.

Ministrica Murganić u utorak je u emotivnom nastupu iz Đakova, dok je još trajao očevid, ustvrdila da je prestrašno to što je njezina kolegica Blaženka poginula od ruke onog kome je najviše pomagala. Apelirala je na to da se osvijestimo kao društvo.

‘Sami smo nemoćni, mi nismo otok. Imam danas osjećaj da smo sami sa svojim korisnicima koji imaju velike i teške probleme. Pozivam i sve druge resore da učine svi iz svoje nadležnosti ono što i mi činimo. Kao socijalna skrb imamo veliku odgovornost, ali ne možemo to postići sami’, poručila je Nada Murganić kao ministrica u sustavu spojenih posuda u kojem neispunjene obveze prolaze nekažnjeno.

OBAVIJEST O ODRŽANOM SASTANKU SA PREMIJEROM PLENKOVIĆEM

Poštovani članovi Sindikata,

povodom tragičnog događaja u CZSS Đakovo održan je na inicijativu premijera Andreja Plenkovića sastanak u Vladi RH kojem su prisustvovali ministrica Nada Murganić, predsjednica Sindikata socijalne skrbi Jadranka Dimić, predsjednik Komore socijalnih radnika Antun Ilijaš i predsjednica Hrvatske udruge socijalnih radnika Štefica Karačić i drugi.

Na sastanku je Premijer upoznat sa stanjem u sustavu socijalne skrbi, te sa rizicima kojima se zaposlenici u sustavu socijalne skrbi svakodnevno susreću.

Predsjednica sindikata Jadranka Dimić je na sastanku uručila pisma premijeru Plenkoviću i ministrici Murganić sa zahtjevima Sindikata za žurno postupanje Vlade RH u cilju zaštite i sigurnosti zaposlenika socijalne skrbi.

Nakon konstruktivnog razgovora svih sudionika doneseni su slijedeći zaključci:

  1. Upućivanje u proceduru izmjene Kaznenog zakona sa ciljem stjecanja statusa službene osobe za stručne djelatnike. Budući da je u tijeku postupak izmjene navedenog zakona, status službene osobe bi trebao biti ubrzo riješen.
  2. Poduzimanje hitnih mjera Vlade u svrhu osiguranja fizičke zaštite zaposlenika u sustavu u skladu sa ugovorenim odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi.
  3. Uređenje zakonskih okvira za poboljšanje međuresorne suradnje.

Zahvaljujemo Premijeru na spremnosti da sudjeluje i pomogne u rješavanju problema koji dugi niz godina muče sustav socijalne skrbi.


Plenković obećao izmjene Kaznenog zakona: ‘Socijalni radnici dobit će status službene osobe’

Poboljšat će se i fizička zaštita u centrima, najavio je premijer

Premijer Andrej Plenković u srijedu je najavio izmjene Kaznenog zakona koje će socijalnim radnicima osigurati status službene osobe, te iskorake u sustavu fizičke zaštite centara za socijalnu skrb.

Premijer i ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Nada Murganić u Banskim su dvorima primili predstavnike komora, sindikata i udruga socijalnih radnika u povodu zločina koji se dogodio u đakovačkom Centru za socijalnu skrb, kada je socijalna radnica Blaženka Poplašen ubijena, a pravnik te ustanove Ivan Pavić teško ozlijeđen.

Plenković je nakon sastanka rekao da su zaključili kako postoji nekoliko područja na kojima mogu poboljšati i unaprijediti sustav socijalne skrbi.

Najavio je izmjene Kaznenog zakona kojima bi se stručnim radnicima u sustavu socijalne skrbi osigurao status službenih osoba, čime bi se, smatra Plenković, smanjile prijetnje i fizički napadi na djelatnike.

Također namjeravaju učiniti iskorake u smislu fizičke zaštite u centrima za socijalnu skrb, bez obzira na to što je sustav poboljšan prije 20 godina, nakon sličnog nemilog slučaja u Splitu.

Plenković je poručio i da treba ozbiljno poboljšati međuresornu suradnju kako bi svi imali cjelovite informacije i mogli donijeti adekvatne procjene rizika i postupanja.


Murganić: I jutros su bila dva incidentna ponašanja

Nakon sastanka predstavnika socijalnih radnika s premijerom Andrejem Plenkovićem održana je konferencija za novinare na kojoj je premijer kazao da se nakon incidenta u Đakovu treba raditi na nekoliko područja u kojima se može može poboljšati i unaprijediti sustav.

Prvi je Kazneni zakon u okviru kojega bi stručnim radnicima u sustavu socijalne skrbi trebao biti osiguran status službene osobe. Time bi se ovakve situacije, fizičkih napada i prijetnji, sigurno smanjile. Drugo je da se učine iskoraci u sustavu fizičke zaštite u centrima za socijalnu skrb. Bez obzira što taj sustav postoji, pokazuje praksa da taj sustav nije dovoljan. Osim toga, moramo poboljšati i međuresornu suradnju. Samo ako svi imaju cjelovitu infor. o pojedinim slučajevima, može se donositi adekvatna procjena rizika i prijedlog daljnjega postupanja, kazao je Plenković.

Štefica Karačić, predsjednica Hrvatske udruge socijalnih radnika, kazala je da je na sastanku s premijerom bila prigoda iskazati mu postojeće teškoće i izazove. 

– Očekujemo da će ovaj sastanak i ovaj trenutak biti prelomni moment u pogledu percepcije djelatnika socijalne skrbi u javnosti i odnosa cijeloga društva prema ovoj djelatnosti. Ovo je odgovorna djelatnost, teška i ona zapravo ne može biti uspješna i kvalitetna bez potpore nositelja politika i onih koji artikulraju tu djelanost prema javnosti. Žao nam je što je moralo doći do ove situacije. Vjerujem da ćemo od danas na dalje ići u jednom pozitivnom smjeru. Htjela bih poslati poruku kolegicama i svima onima koji rade u tom sustavu da ostanu na nogama da ih ne uplaši ono što nam se dogodilo nego da zajedno svi idemo naprijed i mijenjamo praksu i uvjete i sve ono što u djelatnosti i sustavu treba napraviti kako bi i dalje djelovati u korist naših građana, kazala je Karačić. 

Ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Nada Murganić je kazala “da je ovo jedna specifična situacija”.

– Sastanak, zajedništvo, poruke i potpora od predsjednika Vlade u sustavu izuzetno su značajni. Pitamo se do koje mjere ćemo biti dovoljno stabilni i prisebni da budemo na usluzi građanima i da provodimo sve dužnosti i ovlasti koje nam je država dala. Jutros su nam stigle prijave iz dva centra o incidentnom ponašanju, rekla je. 

– Stalno se ističe da imamo gotovo svakodnevno prijetnje. Nije dobro da smo prihvatili da je to dio našega posla i vrlo često se prijetnje ne prijavljuju, kazala je ministrica te ističe da je oko 70% zaposlenih u centrima imalo neku prijetnju.