Hoće li najavljene mjere popraviti sustav socijalne skrbi? U stručnim krugovima su skeptični: ‘Imamo i Registar pedofila koji ne koristimo na učinkovit način‘

Planirano unaprjeđenje sustava socijalne skrbi predviđa niz mjera koje su u kratkom roku iznesene javnosti. Planira se zapošljavanje 200 novih stručnih radnika u sustavu socijalne skrbi, donošenje novog zakona o socijalnoj skrbi, osnivanje akademije kako bi omogućili cjeloživotno učenje svih djelatnika, osnivanje povjerenstva za odlučivanje o pritužbama građana.

Paralelno s nabrojenim planira se osnivanje obiteljskih centara koji će se izdvojiti iz Centra za socijalnu skrb, osnivanje 15 obiteljskih odjela na općinskim sudovima, formiranje očevidnika prekršajnih i kaznenih djela iz područja obiteljskog nasilja. Iz nabrojenog niza mjera dobiva se dojam sveobuhvatnog pristupa problematici te smo provjerili kod osoba iz struke imaju li isto mišljenje.

Od Jadranka Dimić, predsjednice Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, dobivamo odgovor u kojem je precizno analizirala stavke koje se odnose na njihovo područje rada.

SVEOBUHVATAN PRISTUP

– Nakon više propalih pokušaja da se uredi sustav, dozvolite da imamo pravo zadržati rezerviranost. Ministar je donio akcijski plan u vrlo kratkom roku, što možemo prihvatiti kao želju da se žurno krene u reformu, ali s druge strane imamo bojazan da te mjere neće pridonijeti učinkovitosti sustava – iskreno će Dimić.

– Ono što nismo mogli iščitati iz akcijskog plana je upravo problem prekomjernih ovlasti i smanjenja opsega rada. Svakako pozdravljamo žurno zapošljavanje stručnog kadra i nastavak daljnjeg zapošljavanja. Smatramo da Zakon o socijalnoj skrbi treba uputiti u hitnu proceduru kako bi se smanjile ovlasti socijalnih radnika, ali u njegovom kreiranju krovne udruge i stručnjaci iz sustava moraju biti uključeni za stolom kroz radnu skupinu, a ne preko javnog savjetovanja jer do sada nismo uspjeli ishoditi promjene na taj način.

Što se tiče akademije, stručni radnici se moraju i zakonski stručno tijekom radnog vijeka usavršavati, to je i bitan preduvjet za očuvanje licencija. Ono što nedostaje jest plan uže specijalizacije i usavršavanja i to treba odraditi Ministarstvo. Tako da ne vidim posebnu svrhu u tome. Ako je to tijelo koje će voditi brigu i o napredovanju stručnih radnika onda je prihvatljivo. U protivnom – suvišno – kaže predsjednica Sindikata.

Za povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana nije joj, kaže, jasno na koji način bi rješavalo po pritužbama građana i koje bi ovlasti imali. Napominje da spomenuti obiteljski centri moraju biti produžena ruka centara za socijalnu skrb i osnovno usmjereni na potrebe savjetodavne i stručne pomoći obiteljima u tretmanu centara.

Pozdravlja osnivanje odjela pri općinskim sudovima s licenciranim sucima, kako bi se izbjegla dosadašnja silna vještačenja i dugotrajni postupci oduzimanja roditeljske skrbi. Sindikat također podržava i očevidnik prekršajnih i kaznenih djela iz područja obiteljskog nasilja te izrečene mjere – kazala nam je Jadranka Dimić.

DA NE OSTANE NA RIJEČIMA…

Sa strane pravne struke svoje viđenje nam je iznijela Lana Petö Kujundžić, sutkinja Visokog kaznenog suda i predsjednica Udruge sudaca za mladež, obiteljskih sudaca i stručnjaka za djecu i mladež.

– Ne bih željela da svi ti planovi ispadnu čisto da kažemo građanima kako smo nešto napravili jer suci neće time dobiti specijalizaciju. Veliki prijedlozi išli su prije 20 godina kada smo mi kao stručnjaci rekli da treba napraviti pet područnih sudova koji će biti specijalizirani za obiteljsko pravo. Dok to ne napravimo, mislim da neće biti konkretnog poboljšanja.

Što se tiče obiteljskih centara, oni su postojali pa su ih nakon nekog vremena vratili nazad u okrilje centara za socijalnu skrb. Onda su bili zamišljeni da budu za prevenciju, a sada bi ih ponovno izdvojili i mislim da je to dobra ideja. Što se tiče očevidnika obiteljskih nasilnika, ne znam što hoće s njim.

Centri već sada imaju svoju potpunu dokumentaciju o svakoj obitelji i oni moraju imati podatke je li netko prekršajno evidentiran ili kazneno osuđivan za obiteljsko nasilje. Sudovi i državno odvjetništvo također imaju dostupnu prekršajnu i kaznenu evidenciju tako da ne vidim što je tu novo.

Mislim da bi trebali voditi evidenciju u drugom dijelu, evidenciju kretanja nasilja u obitelji: da li se povećava nasilje u obitelji, ima ga li više kod mladih ljudi. Tako bi, primjerice, po potrebi mogli poslati na teren medicinske sestre kod mladih obitelji koje se ne snalaze s novorođenom djecom – kaže Petö Kujundžić.

EVIDENCIJA DA, ALI…

Očevidnik – upozorava ona – ne znači ništa ako se ne primjenjuje na adekvatan način. Iako, primjerice, postoji Baza podataka osuđenih počinitelja seksualnih delikata na štetu djece, nema poveznice između Baze i probacijske službe pa da se tu službu zaduži da obilazi osuđene osobe i provjerava gdje se nalaze ili da to nalože policiji ili CZSS-u.

– Prema Vijeću Europe smo bili dužni to napraviti 2007. godine, kada su nam dali obvezu praćenja za svaku osuđenu osobu spolnog kaznenog djela na štetu djece. Evidentirali ih jesmo, ali nismo napravili ovaj dio u kojem bi ih se pratilo nakon izlaska iz zatvora – pojašnjava nam sutkinja.