Tko je odgovoran za širenje korone u domovima? Dokumenti pokazuju neshvatljive propuste ministarstva

Nadležna ministrica Vesna Bedeković posljednjih desetak dana ulaže silan trud u nastojanju da skine odgovornost sa sebe

Proteklog tjedna bili smo svjedoci prepucavanja između nacionalnog i zagrebačkog stožera o tome tko je i kada domovima isporučio ili trebao isporučiti zaštitnu opremu. Tako smo na kraju saznali da još uvijek nema dovoljno zaštitne opreme jer je ista “u dolasku” te da zapravo nitko ne zna kakvo je stanje u više od 600 domova čiji osnivači nisu jedinice lokalne uprave nego posluju isključivo po tržišnim principima.

Na službenim stranicama Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku nalazi se i adresar ustanova za koje je to ministarstvo i nadležno. U tom adresaru evidentirano je 50 domova za stare i nemoćne čiji su osnivači jedinice lokalne uprave, 108 domova kojih su vlasnici “drugi osnivači” i preko 500 “obiteljskih domova”.

U posljednjih desetak dana ministrica demografije i socijalne politike Vesna Bedeković, u nastojanju da skine odgovornost s vlastitog ministarstva za širenje zaraze u domovima za stare i nemoćne, koristi frazu „privatni domovi“ za one ustanove koje nisu osnovale jedinice lokalne uprave, a s kojima ona i njeno ministarstvo, kao, nemaju nikakve veze.

Budući da tih domova u Hrvatskoj ima preko 600, postavlja se pitanje tko im je trebao propisati način rada za vrijeme epidemije koronavirusa, tko je trebao osigurati odgovarajuću zaštitnu opremu njihovim zaposlenicima te na kraju, tko treba provoditi nadzor nad radom domova u vrijeme epidemije?

NERED U SUSTAVU

Kada je prije tri mjeseca šest teško pokretnih i vremešnih osoba izgorjelo u nelegalnom dijelu obiteljskog doma za stare i nemoćne u Andraševcu, pokazalo se kakav tragični nered vlada u sustavu skrbi za stare i nemoćne.

Tada smo i saznali da nije postojala inspekcijska kontrola nad radom obiteljskih domova u kojima je smješteno više od 5000 štićenika. Ministrica Bedeković, u skladu s boljim hrvatskim običajima, nije nakon zgarišta u Andraševcu podnijela ostavku nego je obećala kako će biti doneseni novi pravilnici i pojačan inspekcijski nadzor nad radom domova.

VIRUS KRENUO IZ WUHANA

U vrijeme kada je ministrica davala ta obećanja novi koronavirus krenuo je na svoj put iz Wuhana. Za gospođu Bedeković i njeno ministarstvo COVID-19 uopće nije postojao sve do 12. ožujka 2020. Toga dana njeno ministarstvo na svojim službenim mrežnim stranicama objavljuje dokument Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) od 27. veljače 2020. pod nazivom “Preporuka postupanja u ustanovama socijalne skrbi”.

U tom dokumentu na dvije stranice A4 formata opisane su “Specifične mjere zaštite vezano uz COVID-19” i “Opće mjere zaštite” kao što su pranje ruku sapunom, provjetravanje prostorija, preporuka da štićenici ne putuju u Kinu, Hong Kong, Japan, Iran, Singapur, Južnu Koreju te u pokrajine sjeverne Italije, ali da i dalje mogu putovati unutar granica Hrvatske pod uvjetom da na tim putovanjima ne sudjeluju štićenici s “respiratornim simptomima” te da se cijelo vrijeme štićenike potiče da što više borave na svježem zraku.

NAPUTAK KOJI NIJE OBJAVLJEN

Zašto na mrežnim stranicama nije objavljen i “Naputak Ministarstva zdravstva” od 29. veljače 2020. u kojem se među ostalim navodi da je “opravdana zabrana posjeta u ustanovama za starije i nemoćne osobe, djecu i mlade”, nije razvidno. Zanimljivo je da taj “Naputak” ne postoji ni na internetskim stranicama Ministarstva zdravstva gdje s istim datumom postoje upute vezane za rad hotela, ustanova za bolesnike, odgojno-obrazovnih ustanova, sveučilišta te za čišćenje i dezinfekciju prostora.

Ministarstvo socijalne skrbi objavilo je ovu “Preporuku HZJZ-a”, u kojoj nema ni riječi o zabrani posjeta domovima, obaveznom testiranju štićenika i osoblja ili nabavi zaštitne opreme, dvanaest dana nakon što je zabrana posjeta domovima trebala biti provedena.

KONFUZAN I INDOLENTAN ODNOS

Preporuka je objavljena na dan kada se u Italiji broj zaraženih popeo na preko 15.000, broj preminulih na više od 1000, a dobar dio zaraženih i žrtava bio je upravo iz domova za stare i nemoćne.

Potpuno je nejasno zbog čega su se oni koji trebaju nadzirati rad sustava skrbi za starije i nemoćne ovako površno, konfuzno, olako i indolentno odnosili prema smrtonosnoj epidemiji u hrvatskom susjedstvu i činjenici da je dan ranije Svjetska zdravstvena organizacija proglasila pandemiju.

Dva tjedna kasnije HZJZ je dostavio Ministarstvu socijalne skrbi “Upute za sprečavanje i suzbijanje epidemije COVID-19 u domovima za starije osobe i u drugim ustanovama u sustavu socijalne skrbi” koje je ministarstvo i objavilo 28. ožujka pod nazivom “Protokol za domove” gdje se preporučuje zabrana posjeta domovima, ali i dalje nema ni riječi o zaštitnoj opremi osoblja, organizaciji radnih smjena ili o nužnom testiranju svih štićenika i zaposlenika.

PRAVOVREMENE MJERE?

HZJZ je preporučio testiranje samo onih za koje postoji sumnja da su zaraženi koronavirusom i to nakon dogovora s nadležnom epidemiološkom službom. Do toga dana u Europi je zabilježeno više od 360.000 slučajeva zaraze, a preminula je najmanje 21.000 ljudi, od čega najmanje 5000 u domovima za stare i nemoćne. Na dan kada HZJZ i nadležno ministarstvo objavljuju svoje preporuke, u Hrvatskoj je bilo 657 zaraženih i pet preminulih.

Budući da je na dnevnim konferencijama Stožera civilne zaštite više puta ponovljena tvrdnja kako su “pravovremeno zabranjene posjete domovima za stare i nemoćne”, bilo bi dobro saznati odnosi li se tvrdnja “pravovremeno” na Uputu od 27. ožujka 2020. ili Naputak Ministarstva zdravstva od 29. veljače 2020. koji nije vidljiv ni na njegovim stranicama ni na stanicama Ministarstva socijalne skrbi ili Stožera civilne zaštite. Isto tako trebalo bi objasniti kakve su točno bile obaveze domova u provedbi “preporuke” i “uputa”, i kakve sankcije mogu biti poduzete protiv onih ravnatelja koji su te preporuke zbog ovih ili onih razloga jednostavno zanemarili.

VIRUS JE VEĆ UŠAO U DOM U SPLITU

Prve detaljne Upute za rad domova ministarstvo je objavilo tek 11. travnja, znači nakon što je koronavirus već poharao dom u Splitu i ušao u nekoliko drugih domova. Te upute HZJZ je mijenjao i dopunjavao u pet navrata, a zadnja verzija objavljena je tek u četvrtak 16. travnja nakon što je zaraženo i dvadeset štićenika te četiri zaposlenika doma na zagrebačkom Bukovcu.

Koliko je istinita tvrdnja da su sve mjere donesene pravovremeno najbolje govori činjenica da je “Odluka o nužnoj mjeri pojačane kontrole provođenja Upute za sprječavanje i suzbijanje epidemije Covid-19 za pružatelje socijalnih usluga u sustavu socijalne skrbi” objavljena u petak 17. travnja. Temeljem te Odluke bit će formirani timovi koji će kontrolirati rad 680 domova za starije i nemoćne. Timovi su sastavljeni od socijalnog radnika, sanitarnog inspektora, inspektora civilne zaštite i policijskog službenika.

Nemam nikakvu naročitu želju remetiti opće oduševljenje nacije svekolikim hrvatskim uspjesima u zauzdavanju širenja zaraze koronavirusom, ali me ipak zanima zašto je ta Odluka donesena tek dva mjeseca nakon desetkovanja štićenika talijanskih domova.

IZOSTANAK UPUTE O 14-DNEVNIM SMJENAMA ZA DOMOVE

Zbog čega je Odluka o organizaciji rada u centrima za socijalnu skrb, kojom je osoblje podijeljeno u dvije skupine od kojih svaka radi 14 dana, donesena još 19. ožujka, a ista takva odluka za osoblje koje radi u domovima nije donesena ni do danas? Naime, HZJZ je za domove i svojom petom verzijom Uputa samo preporučio rad osoblja u sedmodnevnim ili četrnaestodnevnim smjenama. Inače, u toj Uputi nije samo sporan izostanak obavezne primjene, nego i preporuka rada u sedmodnevnom ciklusu za zarazu koja ima četrnaestodnevnu karantenu i inkubaciju.

Svjetska zdravstvena organizacija još je 21. ožujka preporučila da se osoblje koje radi u domovima za starije i nemoćne redovno testira te da bude zaštićeno kao da radi u COVID-19 bolnici. Proteklog tjedna bili smo svjedoci prepucavanja između nacionalnog i zagrebačkog stožera o tome tko je i kada domovima isporučio ili trebao isporučiti zaštitnu opremu. Tako smo na kraju saznali da još uvijek nema dovoljno zaštitne opreme jer je ista “u dolasku” te da zapravo nitko ne zna kakvo je stanje u više od 600 domova čiji osnivači nisu jedinice lokalne uprave nego posluju isključivo po tržišnim principima.

ZAŠTO NITKO NIJE TESTIRAO ZAPOSLENIKE?

Nije sporno da su novi koronavirus i u hrvatske domove za starije i nemoćne uglavnom unijeli zaposlenici. Zanimljivo da se nitko nije zapitao gdje su se u “dobroj epidemiološkoj situaciji” svi ti zaposlenici zarazili i zašto ih nitko nije prije detektirao i redovno testirao. Bojim se da smo u silnom samozadovoljstvu “izvrsnim rezultatima” borbe protiv širenja zaraze namjerno previdjeli sve propuste i zakašnjele odluke te da smo zbog toga osuđeni na njihovo ponavljanje.

U svim usporedivim državama masovno testiranje jedan je od osnovnih preduvjeta za barem privremeno ukidanje pojedinih zabrana i ograničenja te više-manje sve države postavljaju ciljeve koliko testiranja dnevno žele napraviti. Taj podatak je kod nas i dalje strogo čuvana tajna, ali nas to ni najmanje ne ometa u tome da umjesto masovnog testiranja, koje će nam biti potrebno u uspješnom savladavanju drugog vala zaraze, sanjamo ovoljetni masovni češki zračno-kopneni desant na Jadran.